Oprez: Opasne knjige truju naš duhovni prostor
Posljednji pravi papa je Benedikt, a papa Franjo je Lažni Prorok koji vodi katolike u propast. Uskoro će smak svijeta i ovo je posljednje upozorenje pred drugi Kristov dolazak
{jathumbnail off}Posljednji pravi papa je Benedikt, a papa Franjo je Lažni Prorok koji vodi katolike u propast. Uskoro će smak svijeta i ovo je posljednje upozorenje pred drugi Kristov dolazak. Svijet obilazi tzv. ‘Knjiga istine’ upravo s takvim porukama, za koje se tvrdi da su poruke Presvetoga Trojstva, Isusa Krista i Blažene Djevice Marije, a koje odašilje samozvana proročica Marija od Božjeg Milosrđa. Bitno.net u ovom odličnom tekstu razotkriva opasne laži koje se iza toga kriju.
Na adresu uredništva portala Bitno.net stalno primamo mnogo upita o tzv. “Knjizi istine” i porukama Marije od Božjeg Milosrđa. Potaknuti tim upitima do sada smo objavili tekst o tome kako razlikovati istinita od lažnih ukazanja, te dio Katekizma koji govori o lažnim objavama. Kako interes čitatelja za ovaj konkretan slučaj ne jenjava, odlučili smo sada objaviti i ovaj tekst koji se izravno bavi ‘Knjigom istine’. Autor teksta je jedan od najpoznatijih stručnjaka za mariologiju i privatne objave dr. sc. Mark Miravalle, profesor teologije i mariologije na Franjevačkom sveučilištu u Steubenvilleu, poznatome po izraženom pravovjerju i vjernosti crkvenom nauku. Tekst donosimo u integralnom obliku.
Sljedeći je tekst preliminarna primjena mjerila za vrednovanje prijavljenih privatnih objava (ustanovljenih od Kongregacije za nauk vjere u studenom 1974. g.) na prijavljene poruke žene koja samu sebe naziva „Marijom od Božanskog Milosrđa“. Kako sam ranije djelovao u nekoliko teoloških istražiteljskih komisija za nadležne crkvene vlasti, ovdje ću u sažetom obliku slijediti istu metodu analize i vrednovanja koja predstavlja standard za službeno ispitivanje Crkve.
Pokušajmo stoga ukratko ispitati objavljene poruke i relevantne čine „Marije od Božanskog Milosrđa“ u svjetlu crkvenog temeljnog kriterija autentičnosti.
Kao što je prigodno sažeo priznati francuski mariolog o. René Laurentin, mjerila za crkveno vrednovanje prijavljene privatne objave mogu se sintetizirati u sljedeća tri fundamentalna kriterija:
Je li navodna poruka u skladu sa službenim vjerskim i moralnim naukom Katoličke crkve?
Jesu li prijavljeni fenomeni (stanje ekstaze, način prijenosa poruke itd.) u skladu s mističnom tradicijom Crkve?
Donosi li prijavljena poruka kršćanske duhovne plodove koji uvijek prate autentičnu nadnaravnu poruku, kao što je naznačeno u Isusovim riječima: „Stablo se poznaje po svojim plodovima“ (Mt 12, 33): veće obraćenje, duhovni mir, duhovna radost, nova ili obnovljena vjera, povjerenje i milosrđe te veća vjernost i jedinstvo s Crkvom?
Nažalost, poruke Marije od Božanskog Milosrđa, kao i djelovanje navodne vidjelice, sadrže brojne i teške teološke, povijesne i činjenične pogreške u preko 650 navodnih poruka – pogreške koje proturječe doktrinalnom nauku Katoličke crkve, mističnoj tradiciji autentične katoličke privatne objave, svojim vlastitim samostalnim predviđanjima i tipičnim duhovnim plodovima mira, milosrđa i radosti koji dolaze s istinskom nebeskom porukom.
Evo samo nekoliko primjera ovih raširenih i ozbiljnih zabluda:
Tvrdnja da je papa Benedikt XVI. bio „posljednji pravi papa na zemlji“ i da će „sljedeći papa“ biti „Lažni Prorok“
„Moj voljeni papa Benedikt XVI. posljednji je pravi papa na zemlji. … Sljedeći papa može biti izabran od članova unutar Katoličke crkve, no on će biti Lažni Prorok“ (12. travanj, 2012.).
Poruka direktno proturječi katoličkom nauku o legitimnosti valjano izabranog pape. Poruka daje naslutiti da „antipapa“ može doći iz valjane konklave, što tvori lažan ili „heretički“ položaj. Navodna poruka nastavlja tvrditi da je, prema tome, papa Franjo ustvari „Lažni Prorok“. Sve ovo znači odbacivanje katoličkih koncila, katekizama i kanonskog prava u pogledu legitimnosti valjano izabranog pape i ispravnog odgovora na „religiozni posluh volje i razuma koji se treba na osobit način iskazivati autentičnom učiteljstvu rimskoga prvosvećenika i kad ne govori ex cathedra « (Drugi vatikanski koncil, Lumen gentium, 25), kojeg je sadašnjem Svetom Ocu obvezan iskazivati svaki katolički vjernik.
Ova pogrešna poruka izuzetno je opasna za svakog člana Katoličke crkve, budući da nosi rizik vođenja ka formalnoj „shizmi“ ili odvajanju od Katoličke crkve, što je „uskraćivanje podložnosti vrhovnom svećeniku ili zajedništva sa članovima Crkve koji su mu podložni“ (Zakonik kanonskog prava, Kan. 751). Odabir shizme za bilo kojeg katolika tragično rezultira ekskomunikacijom i nemogućnošću primanja sakramenata (Zakonik kanonskog prava, Kan. 1364.1).
Pogrešna poruka ne odbacuje samo pravi pontifikat pape Franje, već također odbacuje i stvarno poštovanje pontifikata pape Benedikta XVI., budući da je papa Benedikt obećao svoje podvrgavanje sljedećem Vrhovnom Svećeniku na dan svoje dobrovoljne ostavke (a ne prisilnog „istjerivanja“, kako podrazumijeva navodna poruka) 28. veljače 2013. g., te također ponovno izrekao svoju bezrezervnu poslušnost papi Franji pred njim samim tijekom njihova povijesnog susreta dana 23. ožujka 2013. g.
Oblik hereze poznat kao milenarizam prisutan je u više primjera navodnih poruka
Milenarizam tvrdi da će biti doslovno „tisuću godina“ Isusove vladavine na zemlji (poruka od 9. travnja 2012. g.), tijekom koje neće biti pape na zemlji, već prije oblik duhovnog papinstva kroz kojeg će sv. Petar upravljati Crkvom s neba kao svojevrsnim „rajem na zemlji“ (usp. poruke 89, 124, 141; 88,109, 111, 251, 258).
Katolička crkva ispravno je osudila milenarizam i koncept doslovnog tisućljetnog perioda tijekom kojeg će Isus vladati zemaljskim rajem (usp. Katekizam Katoličke crkve, br. 676). Koncept tisućljetnog zemaljskog postojanja bez vidljivog pape na zemlji predstavlja praktično kršenje Isusova obećanja Petru (Mt 16, 15-20), kao što je i posve neodrživo sa stanovišta izvora Božanske Objave. Čini se da je ovo navodno proročanstvo ekstremistička interpretacija različitih papinskih proročanstava, te nije prihvatljivo za vjernog katolika.
Poricanje važnosti crkvenog vrednovanja navodnih poruka
Navodne poruke odbacuju važnost crkvenog istraživanja te naposljetku suda o autentičnosti navodne poruke, tvrdeći da crkveno odobrenje poruke „nije važno“: „Nije važno dokazuje li Crkva autentičnost ove poruke jer vrijeme nije na njihovoj strani“ (poruka od 9. srpnja 2011. g.).
Ne može se smatrati da je ovo stanovište u skladu s autentičnim katoličkim privatnim objavama koje pravog vidioca uvijek upravljaju ka podvrgavanju njihovih poruka mjerodavnim crkvenim vlastima, čak i ako Nebo zna da poruke neće biti odmah prihvaćene od strane relevantnih crkvenih vlasti prilikom prvog podvrgavanja (kao što je primjerice bilo u Guadalupi sa sv. Juanom Diegom te u Lourdesu sa sv. Bernardicom).
Odbijanje navodne vidjelice da se identificira i predstavi mjesnim crkvenim vlastima radi odgovarajućeg teološkog, psihološkog i znanstvenog vrednovanja Crkve, dok u isto vrijeme međunarodno distribuira navodne poruke putem interneta i tiskanih tekstova.
Slično, premda odvojeno od gore navedene kategorije, vidjelica istovremeno javno distribuira ove navodne poruke kao istinske nadnaravne poruke od Neba, dok odbija da se podvrgne i odgovara u poslušnosti svojim mjesnim crkvenim vlastima radi odgovarajućeg rasuđivanja autentičnosti. Vidjelica djeluje u regiji Dublina, Irska, te bi stoga trebala svoje poruke, kao i sebe osobno, podvrgnuti odgovarajućem crkvenom ispitivanju Nadbiskupije Dublin.
Odbijanje vidjelice da se u poslušnosti podvrgne legitimnim crkvenim vlastima radi odgovarajućeg razlučivanja eliminira mogućnost ugrađivanja drugog kriterija za vrednovanje autentičnosti, tj. podudarnog fenomena koji tipično prati istinsku nadnaravnu komunikaciju. Isus je Svjetlo svijeta i one koje poziva u Svoju službu poziva u svjetlu. Obrnuto, Njegov Protivnik djeluje iz tame.
Teološke zablude
Primjerice, u tvrdnji da Nebeski Otac „dolazi u ime Isusovo“ umjesto da Isus dolazi u „ime Očevo“ ili da Otac dolazi u Svoje vlastito ime. Ove tvrdnje vode ka pomutnji i u suprotnosti su s klasičnom trinitarnom formulacijom. Štoviše, izjave koje brane „pomutnju“, a prisutne su u porukama u tvrdnjama da je primjerice „ljubav zbunjujuća“ (poruka 45), također su oprečne karakteru autentičnog proročanstva. Isus govori s dubokom jednostavnošću i jasnoćom; Sotona promiče pomutnju.
Neispunjena datirana predviđanja „Upozorenja“ koje se trebalo dogoditi unutar „nekoliko mjeseci“ nakon 31. svibnja 2011. g.
Poruka od 31. svibnja 2011. g. poziva ljude da se pripreme za „Upozorenje“ (Božje „rasvjetljivanje savjesti“, predviđanje koje se može naći i u drugim marijanskim porukama), koje se trebalo dogoditi „kroz nekoliko mjeseci“ nakon 31. svibnja 2011. g.: „Pripremite se sada za ovaj događaj (Upozorenje), jer vam je ostalo samo nekoliko mjeseci da pripremite svoje duše“ (31. svibanj, 2011.). Prorečeni događaj nije se zbio unutar nekoliko mjeseci ili čak godine dana nakon 31. svibnja 2011. g.
Odsutnost autentičnih kršćanskih plodova duhovnog mira, radosti, povjerenja i milosrđa; umjesto njih, manifestacije većeg straha, tjeskobe i prevladavajuće negativnosti
Prizvuci božanske odmazde, gnjeva, pravde i katastrofa koji proizvode strah, temeljne su teme u navodnim riječima Boga Oca i Isusa. Navodne poruke prepune su negativnih opominjućih praznih priča o osuđivanju i sudu u riječima i izričajima koji beskonačno milosrđe i ljubav Oca i Sina ozbiljno prikazuju na krivi način. Primjerice, navodna Isusova poruka tvrdi: „oni od vas koji kažu da slijede Moja Učenja, ali koji žele promijeniti zakone da bi zaboravili čine koji su grešni u Mojim Očima – izlazite sada iz Moje Crkve“. Ili Nebeski Otac navodno govori o slanju duša u pakao gdje će „im se iskopati oči“. Te poruke nisu u kontinuitetu s drugim autentičnim porukama Isusa i Boga Oca.
Čak i kad Isus, Bog Otac i Marija prenose poruke koje uključuju snažne tvrdnje o uvjetnom budućem kažnjavanju i čišćenju (koje su primjerice prisutne u autentičnim porukama Božanskog Milosrđa i Fatime), ove su poruke uvijek prenošene u cjelokupnom tonu i kontekstu mira, ljubavi, ohrabrenja te čak i radosti. Ove prikladne duhovne karakteristike i njima odgovarajući duhovni plodovi sadržajno su odsutni iz navodnih poruka, te se čini da nisu prisutni ni u značajnom broju zagovornika navodnih poruka.
Zaključak
S ovakvim napadnim teološkim i činjeničnim greškama, prisutnima u navodnim porukama „Marije od Božanskog Milosrđa“, postavlja se pitanje kako i zašto ove navodne poruke mogu i dalje imati toliko rašireno čitateljstvo među mnogim katolicima dobre volje, od kojih većina tvrdi da je poslušna crkvenom učiteljstvu, kao i da posjeduje posebnu i istinsku marijansku pobožnost?
Upravo stoga što navodne poruke sadrže neke elemente koje mnogi čitatelji mogu prepoznati kao istinite u vrednovanju suvremenih „znakova vremena“ (vrednovanje na koje poziva Drugi vatikanski koncil, Gaudium et spes, br. 4): raširena kriza vjere i morala unutar Katoličke crkve i u cijelom globalnom društvu; besprimjerna globalna ekonomska i društvena kriza; sveprisutni geo-politički konflikti na Bliskom istoku i šire; nečuvene prirodne katastrofe; neposredne mogućnosti uporabe nuklearnog oružja u Sjevernoj Koreji, Iranu, Pakistanu itd.
Prepoznati i priznati povijesna i izazovna vremena u kojima živimo u potpunosti je prihvatljivo, te je, smatram, iskrena i točna ocjena suvremenih „znakova vremena“. Prihvatiti navodne poruke uronjene u teološke zablude i neposluh prema Crkvi – ozbiljna je i opasna pogreška.
Postoji bitna moralna razlika između priznavanja ozbiljnih globalnih pokazatelja koji pozivaju svijet na hitno obraćenje i prema tome prihvaćanje Božjeg beskonačnog milosrđa vjernim odgovaranjem na legitimne nadnaravne poruke Isusa i Marije suvremenom čovječanstvu, koje razumljivo uključuju božanska „upozorenja“, i univerzalna i individualna; i, s druge strane, prihvaćanja i surađivanja s lažnom porukom koja uzurpira autentične suvremene poruke Isusa i Marije te ih naposljetku zagađuje lažnim uputama koje ciljaju ka neposluhu prema papi Franji i legitimnim crkvenim vlastima, odbacivanju klasičnih katoličkih dogmi i prvenstva istinske mistične tradicije Crkve te na koncu potiču strah i tjeskobu kao odgovor na trenutnu globalnu situaciju u svijetu.
Prema mom mišljenju, najveću opasnost u ovoj lažnoj poruci predstavlja navodno opravdanje katolika u stavljanju individualne lažne objave iznad Bogom danog autoriteta sadašnjeg Pape kao Kristova namjesnika na zemlji.
Ironično, navodna poruka proriče nadolazeću shizmu u Crkvi. To bi moglo postati samoispunjavajuće proročanstvo, sotonski cilj i strategija koja bi djelomično mogla proizlaziti iz nasljedovanja ekstremno opasnih i shizmatskih poruka poput ovih koje širi „Marija od Božanskog Milosrđa“.
Smatram da je tijekom našeg suvremenog iskustva izazova i promjena koje trenutno doživljavamo u Crkvi i u svijetu, realistično očekivati čak i lažnije poruke u nadolazećim vremenima – lažne poruke ispremiješane s istinitim sadržajima – a koje služe dijaboličnom cilju odvajanja vjernika od autentičnih crkvenih vlasti i doktrine, kao i od autentičnih poruka Neba za naše doba. Tome se možemo usprotiviti i popraviti stanje samo obnovljenom prisegom poslušnosti našem Svetom Ocu, papi Franji, i svim legitimnim crkvenim vlastima.
Pomolimo se zajedno i žarko za našeg voljenog Svetog Oca, papu Franju; za našu Svetu Katoličku crkvu, za trijumf Božanskog Milosrđa i Bezgrešnog Srca Marijina, kakve nalazimo u suvremenim porukama Isusa i Marije; te za mirno obraćenje i pomirenje navodnih vidioca i svih njihovih pristaša u srcu, poslušnosti i jedinstvu s Crkvom.
dr. sc. Mark Miravalle (profesor teologije i mariologije na Franjevačkom sveučilištu u Steubenvilleu, Ohio)
Izvor: blog.newadvent.org
Prijevod: Bitno.net
