Internet: Tamna strana antidruštvene mreže
AKO S INTERNETOM ‘UMIRU’ BRIGE ZA DRUGE, ZAŠTO NEMAMO PREVENTIVNE PROGRAME? Jesmo li, kada smo otvorili Facebook profil, potpisali faustovski ugovor s „digitalnim vragom“? Računa se da je u Hrvatskoj iznad 1.1 milijuna internet korisnika, od čega je više od jedne trećine djece i mladih. Kod analize uloge interneta ključno je pitanje: tko koristi internet i za što?!
U ovom tekstu neću nijednu rečenicu napisati o pozitivnim stranama Interneta kao novoj „revoluciji u učenju“, jer su o tome na tisuće knjiga napisane. Suprotno, govorit ću o njegovoj tamnoj strani, ili toj antidruštvenoj mreži(!), o čemu ima znatno manje istraživanja i spoznaja, te o negativnim posljedicama internetskog korištenja na svijest i ponašanje, osobito djece i mladih.
Američka iskustva i /ili istraživanja
Centar za medijski dizajn Ball State Sveučilišta u Americi proveo je 2009. opsežno istraživanje, kojim se ustanovilo da većina Amerikanaca, bez obzira na dob, provodi najmanje osam i pol sati dnevno ispred triju ekrana -televizije, kompjutera i mobitela! Nedavno je objavljen podatak da je pet i pol milijuna američke djece korisnika internetskih mreža.
Rezultati istraživanja medicinskog fakulteta kalifornijskog sveučilišta Stanford pokazali su da gotovo 14 posto američkih korisnika Interneta ima barem jedan simptom “cyberovisnosti”. Epidemiološko istraživanje nad 2. 513 osoba iz 50 američkih saveznih država, prvo je takve vrste kojim se istraživalo pretjerano korištenje Interneta i probleme koji iz toga proizlaze. Među ispitanicima, od kojih 70 posto redovito koristi internet, “šest posto smatra kako im pretjerano korištenje Interneta šteti odnosima s okolinom, devet posto pokušava zatajiti višak vremena proveden na Internetu, 14 posto se vrlo teško uspijeva suzdržati od Interneta nekoliko dana uzastopno, 8 posto ih Internet smatra utočištem od problema ili nelagode, a samo 12 posto ih je pokušalo smanjiti korištenje Interneta” .
Američki predsjednik Barack Obama se početkom rujna 2009. obratio apelom Naciji i napomenuo roditeljima da pripaze na opasnosti facebooka, jer čak 42 posto poslodavaca u SAD-u na temelju privatnih podataka (ranije) objavljenih na facebooku provjeravaju potencijalne zaposlenike.
Europska komisija provela je anketu među mladima iz 25 zemalja i otkrila podatak da 38 posto djece između 9 i 12 godina ima profil na nekoj od internetskih („društvenih”) mreža. Zakon kaže kako djeca mlađa od 13 godina ne smiju imati svoje profile na internetu. Znade se koji se sadržaji (vulgarnost, seks, psovke…) ne smiju emitirati u vrijeme kada ih mogu gledati djeca. Koga briga, kad nitko ne odgovara. S kojim posljedicama?
Zanimljiv je i grafit u Zadru, u kojem se pojavljuju stihovi Leonarda Cohena, kanadskog pjesnika – glazbenika. Stihovi su iz njegove pjesme „Democracy“. U toj pjesmi izvlačim tek neke (segmente) stihova: „Sentimentalan sam…Volim ovu zemlju, ali ne mogu podnijeti njen izgled. Ostajem kući večeras, izgubit ću se u beznadnom ekranu.“
Bizarne internetske „igrice“
Oko 14 milijuna Britanaca redovito je na društvenim mrežama. U jednoj od najomiljenijih igrica za djecu, kao sredstvo zabave nude se kontracepcijske pilule, seksi rublje… Ovo su samo neke od mogućih aplikacija u omiljenoj internetskoj igri Moja koketa (My Minx). „Igrica ima preko 20.000 igrača u Velikoj Britaniji. „Igrači”- djeca odijevaju virtualne likove u seksi rublje. Odijevaju ih u dizajnersku odjeću, a njihove slike prodaju modnim časopisima. Kreatori igre iz londonskog poduzeća Blighty Arts brane se da je riječ o bezopasnoj zabavi. Zgroženi britanski roditelji optužuju ih da “eksploatiraju djecu za profit”. Da su u pravu, evo jednog drugog TV slučaja iz susjedne Slovenije….
Slovenski televizijski reality show ‘Farma slavnih’ godinama se prikazuje od 20 sati, neovisno o teškom kršenju prava zaštite djece i mladih. Okružni sud u Ljubljani potvrdio da emisija sadržava pornografske elemente i elemente nasilja. Prvostupanjski sud je potvrdio da je većina prikazanog u toj „zabavnoj“ emisiji suprotna moralu, da je uvredljiva, nasilna i seksualno eksplicitna, ali odredbom o njezinu emitiranju u kasnijem noćnom terminu bi se “ zadiralo u prava gledatelja“! Takvom sudskom odlukom su ‘prava medija’ stavljena iznad prava roditelja i djece za koja bi se trebale brinuti i državne ustanove! To je paradigmatičan okvir moći medijskih siledžija.
Dodatni problem je i što su u percepciji odraslih internetske društvene mreže, kao što je Facebook, sasvim bezopasne i poticajne, osobito kada je u pitanju održavanje kontakta s prijateljima i poznanicima. Većina ne želi znati loše strane „društvenih mreža“. Kako će onda zaštiti svoj pomladak? Prema podacima koje doznajem od jednog odvjetničkog ureda, za jedan od šest razvoda kriv je Facebook. Tako je Mark Keenan, izvršni direktor Divorce-Onlinea u prosincu 2009. konstatirao da je dominirajuća skupina bračnih partnera rekla kako su zahvaljujući Facebooku došli do kompromitirajućih saznanja o partnerima/cama, te izjavio: “Bio sam iznimno iznenađen kada sam shvatio da njih 20 posto ima ozbiljnih problema u vezi zbog Facebooka“.
S internetom „umiru” brige za druge
Jesmo li, kada smo otvorili Facebook profil, potpisali faustovski ugovor s „digitalnim vragom“? To tvrdi web kritičar Andrew Keen u knjizi „Kult amaterizma“.
Računa se da je u Hrvatskoj iznad 1.1 milijuna internet korisnika, od čega je više od jedne trećine djece i mladih. Kod analize uloge interneta ključno je pitanje: tko koristi internet i za što?! Nicholas Carr, u svojoj pod nazivom „Površnost: što Internet čini našem mozgu“ iznosi da Internet mijenja način na koji korisnici čitaju i obrađuju informacije. To potkrjepljuje neuro-znanstvenim i psihološkim otkrićima. Tamna strana „tehnologijske medalje” otkriva da se njome umire privatnost. U svojim sobama (internetski ovisnici) postaju socijalno izolirana bića.
Psihijatrica Judith Orloff, (autorica knjige: „Emocionalna Sloboda: oslobodite se negativnih emocija i promijenite svoj život” je ustanovila kako ovisnost o internetu rezultira „adrenaliskom naletu tjeskobe”. Primjer toga je, tvrdi, opsesivno praćenje vijesti o katastrofama, ekonomskim problemima, nasilju… Uz to je vezana i pojava „poremećaja privrženosti”- osjećaj ovisnosti o tehnologiji i osjećaj panike kada nismo u mogućnosti pristupiti e-mailu. Tada se, tvrdi Orloff, osjećamo „odsječenima”. Tu pojavu naziva „tehno-očaj” (techno-despair). Tjeskoba kasnije prelazi u ovisnost. (Prema blogu Judith Orloff „The Huffington Post”, objavljenom 25. ožujka 2011.). Internet je sve samo ne igra. Facebook i blogovi postaju arene za napade, nasilje, difamiranja „protivnika”, voajerstvo i potiče se „digitalni narcizam” (A. Keen). UNICEF-ovo istraživanje iz 2010. godine na uzorku od osam tisuća djece (od 10 do 15 godina), roditelja i nastavnika u 24 škole, pokazuje da je najčešći vid internetskog zlostavljanja onaj koji se događa putem „socijalnih mreža”. (Izvor: UNICEF – internet – 7. veljače 2011.). To o je novi dokaz kako se internet neopravdano naziva novom „društvenom mrežom”, a razvidno je da „mreža” dovodi ljude u „gomile usamljenika” (D. Riesman).
Minimalna dob za kreiranje Facebook profila je 13 godina, ali ne postoji kontrola, pa je dovoljno da dijete bilo koje dobi upiše kod aplikacije profila drugi datum rođenja. Skandalozno je da roditelji sve učestalije vlastitoj djeci otvaraju „profile”. Net.hr portal od 17. travnja 2010. prenosi podatak da su (i) među najmlađim korisnicima Facebooka najpopularniji pojmovi seks i alkohol. Isti portal od 1. ožujka 2011. godine navodi primjer iz Novog Sada gdje su se učenice sedmog i osmog razreda jedne osnovne škole bavile striptizom, pred web kamerama. Savjetnik za sigurnost elektronskih sustava, Aleksandar Arsenin, je kazao za Deutsche Welle kako stranice za maloljetničku internetsku prostituciju svugdje postoje. Jedna od najtežih zlouporaba je pribavljanje, proizvodnja i distribucija dječje pornografije. Djevojčice su češće žrtve od dječaka, a zlostavljači uglavnom muškarci (i to, najčešće, djeci poznate osobe). Zadnja istraživanja u Europi pokazuju da je posredstvom Interneta između 25 i 35 posto djece bilo izloženo seksualnim sadržajima. Internetsko seksualno zlostavljanje se odnosi na zahtjev da se nepoznatoj osobi pošalju vlastite fotografije, video-isječci koji prikazuju golo dječje tijelo, kao i prijedlog da se dijete nađe s odraslom osobom radi seksualnog kontakta.
Dokazano je da se popularnost na Internetu najlakše stječe provokacijama (Getty Images). Virtualni svijet čovjeku pruža privid uključenosti u život, dok je on zapravo otuđen ili isključen. Većina korisnika postaju zaljubljenici vlastitog profila, stavljajući svoje primamljive fotke, lažne statuse, sve kako bi bili dopadljivi svojim virtualnim prijateljima. S vremenom počinju vjerovati kako su (oni) takvi kakvima se prikazuju u virtualnom svijetu. Privatnost na Internetu se može tretirati kao trgovanje osobnim podacima. Rasprava o privatnom životu ili o zaštiti podataka na toj „mreži” je iluzorna i anakrona.
Ovisnost o Internetu – iskustva iz inozemstva
Prema rezultatima istraživanja Sveučilišta u Valenciji, između 25 i 29 posto svih tinejdžera bilo je zlostavljano putem svojih mobilnih telefona ili Interneta. Drugo istraživanje, provedeno u Valenciji 2009. godine na uzorku od 2.101 tinejdžera pokazuje da je 17.4 posto ispitanika bilo zlostavljano putem svog mobilnog telefona, a 22,5 posto putem Interneta.
Karakteristike internetske ovisnosti su: zanemarivanje neposrednih socijalnih kontakata i mentalno iskrivljene percepcije. Ovisnost o internetu poremećaj je u kojem korisnici gube osjećaj za vrijeme i zanemaruju druge potrebe, interese i preferencije. Psihijatrijska istraživanja ukazuju da ovisnost o internetu dovodi do tehno očaja ili poremećaja privrženosti Brojni mladi koji se koriste chatom na internetu kažu da najčešće nisu iskreni te se predstavljaju onakvima kakvi bi željeli biti i tako pridobiti simpatije vršnjaka.
Sve učestaliji način „zabave” jesu facebook- videosnimke premlaćivanja vršnjaka. Cyberbullying – zlostavljanje preko Interneta, fenomen je koji postaje sve češći dovodi mlade do očaja. Djeca-mrzitelji se kriju iza internetske anonimnosti. Internetsko nasilje je postalo epidemija, a posljedica je sve veća socijalna izoliranost žrtava- djece takva zlostavljanja. Djeca zlostavljači misle da je to cool. Nasilje koje se snima i potom objavi na internetu izaziva najozbiljnije traume djece- žrtve zlostavljanja. Zbog internetskog nasilja djeca su izgubila sigurnost doma, jer nemaju više mogućnost sakrivanja (od nasilnika) u obitelji (kao nekada). Rezultati istraživanja u Španjolskoj (koje donosi FECYT – Spanish Foundation for Science and Technology) potvrđuju da je cyberbullying fenomen koji je sve češći među tinejdžerima i da je vrlo važno podizati svijest kod djece i mladih o tim problemima i poučavati ih odgovornom korištenju tehnologije. Ponavljam, o tome kod nas nema državne strategije.
Juergen Fritz je u Spiegelu od 17. listopada 2009. analizirao slučaj učenika koji je pobio svoje vršnjake jer je bio zaluđen nasilnim igrama. On je zaključio: što su video-igrice nasilnije to će i djeca biti agresivnija i/ili potpuno neosjetljiva na agresivne scene ili video igrice. Riječ je uglavnom o dječacima “ukorijenjenima” u virtualni svijet, koji u takvim igrama provode više od pet sati dnevno. Hoćemo li slijediti primjere iz Kine, SAD-a, Njemačke, gdje kao „gljive poslije kiše“ niču klinike za djecu kod odvikavanja od interneta ili imati preventivne programe? Zato predlažem: 1) U osnovnim školama uvesti izborni kolegij Odgoj za medije, 2) U što većem broju škola provesti Tjedan dana apstinencije (roditelja i djece) od triju ekrana (televizora, računala i mobitela). Podsjećam da moj projekt, sa suradnicima, Deset dana bez ekrana se proveo već u 13 osnovnih škola, a sada je zainteresiran grad Osijek sa sedam škola, 3) Resorno Ministarstvo treba pokrenuti obvezne programe u svim školama „Sigurno korištenje interneta“, (kao što je to pokrenuo Centar za nestalu i zlostavljanu djecu u Osijeku, Unicef i Poliklinika za zaštitu djece od nasilja u Zagrebu).
Autor: Zlatko Miliša/dnevno.hr
