12. prosinca 1519. „Antemurale Christianitatis“ – brane li i danas Poljska, Mađarska i Hrvatska posrnulu Europu?
Sintagma „Predziđe kršćanstva“ ili „latinski „Antemurale Christianitatis“ prati Hrvate još od 1519. godine. Taj naslov je papa Leon X. dao našoj Hrvatskoj u pismu hrvatskom banu i junaku Petru Berislaviću, upravo na današnji dan.
To nije bio jedini takav naslov koji je dobila neka zemlja i narod koji su stajali na granicama muslimanske invazije na srce Europe: isti naziv dobili su i Mađarska i Poljska.
Protiv višestruko brojčano jačih turskih osvajača, Hrvati su vodili najžešće ratove u 16. i 17. stoljeću koja su nazvana “duo plorantes saecula Croatiae” (“dva plačuća stoljeća Hrvatske”). Većinu obrane financirali su austrijski unutarnji staleži (otprilike iznad 95%), a u obrani granice nije sudjelovao isključivo hrvatski etnički element, već i njemački, mađarski, te etnicitet kojeg se obično u povijesnim dokumentima naziva “vlaški”, a čiji su pripadnici uglavnom (ne isključivo) bili pravoslavne vjeroispovijesti.
U skoro 400 godina dugom ratovanju protiv osmanlijskih osvajača proslavili su se mnogi imenima znani i neznani hrvatski ratnici i junaci. Najpoznatiji među njima bili su: branitelj Zemuna Marko Skoblić kojeg su Turci svezanog bacili pod bijesnog slona jer se nije htio odreći Krista i poturčiti, ban Petar Berislavić (1475.-1520.) koji je zbog sjajne pobjede kod Dubice na Uni god. 1513. dobio na dar blagoslovljeni mač i klobuk od pape Leona X., senjski kapetan Petar Kružić (1491.-1537.) koji je punih 15 godina branio okruženi Klis, vrhovni kapetan Nikola Jurišić ( 1490.-1545.) koji je god. 1532. sa samo 700 Hrvata zaustavio 140.000 Sulejmanovih vojnika na njihovom vojnom pohodu za Beč te obranio tvrdi grad Kiseg, ban Nikola Šubić Zrinski (1508.-1566.) koji je god. 1542. s 400 Hrvata spasio Peštu od sigurne propasti. Godine 1566. Sulejmana II. koji je krenuo s preko 100.000 vojnika osvojiti Beč i potom čitavu Europu, zaustavio je pod Sigetom Nikola Šubić Zrinski s 2 500 uglavnom hrvatskih junaka, pri čemu je stradalo preko 30.000 Turaka, a sami branitelji su zbog hrabrosti i junačke smrti “ušli u legendu” svjetske ratne i vojne povijesti.
Da ne spominjemo iz prebogate vojne povijesti ponosne sinove junačkoga roda hrvatskoga: pobjednika kod Siska Tomu Erdödya, bana Ivana III. Draškovića („defensor Croatie“), bana Nikolu Zrinskog, bana Petra Zrinskog, Krstu Frankopana, bana Petra Keglevića, generala Ivana Lenkovića i mnoge druge junake koji su zaustavili Turke na prodoru u Europu. Svi oni su svojom hrabrošću i vjerom zaslužili sjećanje kod hrvatskog naroda. Svojim djelovanjem potpuno su opravdali časni naziv Hrvatske i Hrvata „Predziđe kršćanstva“.
Tako su branitelji Europe, od kojih su najveći teret iznijeli Mađari, Poljaci i Hrvati, ušli u povijest kao oni koji su „stari kontinent“ obranili od invazija muslimanskih Turaka, islamizacije Europe i pretvaranja iste u sultanat. Ti ljudi, branitelji antičke, rimske i kršćanske Europe, omogućili da Europi ostane u korijenu što je i bila, te da u krilu kršćanske kulture i okružja doživi svoj procvat.
Danas Mađarska i Poljska, samostalne i u okviru Višegradske skupine, predstavljaju jednu od posljednjih braniteljica identiteta Europe i brana nasilne promjene etničke, nacionalne i kulturne slike našeg kontinenta. Politika ove dvije države nema mnogo simpatija u vrhovima EU u Bruxellesu, ali zato ima u svojim poljskom i mađarskom narodu, kao i brojnim ljudima diljem Europe koji podržavaju ove dvije zemlje. Te napredne i progresivne države u regresivnoj i posrnuloj Europi su danas u mnogim stvarima lučonoše napretka europskog kontinenta. One su najveća brana padanja u beznađe i mrak u kojem se Europa već znala naći pod totalitarizmima nacizma, komunizma i fašizma. Koji, nažalost, nisu preventivno spriječeni na vrijeme, već su dapače kao i današnje ideologije imale podršku ‘prosvijetljenih i naprednih intelektualaca’, velikih dijelova društva, medija, a ponegdje čak i većine naroda kao u Njemačkoj prilikom izbora 1933. kada je Hitler došao na vlast.
Većina hrvatskog naroda htjela bi danas da se Hrvatska kao treća zemlja iz slavnog trlolista „Predziđa kršćanstva“ pridruži brojnim pozitivnim diplomatskim i drugim akcijama koje podupiru Mađarska i Poljska: stavu prema pobačaju djeteta, ulozi i važnosti kršćanskog identiteta u društvu, ukorijenjenost u europskoj baštini od antike do novog doba, protivljenje nelegalnoj imigraciji, izolaciji i prokazivanju sorosevskih nevladinih udruga, očuvanju nacionalnih država, pozitivnoj ulozi države u poticanju i kreiranju gospodarskih uvjeta (Poljska to odlično radi), ozbiljnoj bilateralnoj suradnji sa svjetskim velesilama Rusijom i SAD-om, suradnja s Inicijativom tri mora, zaštitom obitelji, zaštitom djece, poticanjem rađanja, neprihvaćanjem pogubne rodne ideologije, zabranom istospolnih brakova, lustracija, obračun s komunističkim nasljeđem, odstranjenje komunističkih kadrova s pozicija vlasti i sudstva, pozitivnim stavovima prema braku i brojnim drugim hvale vrijednim stavovima koje aktivno promiču ove dvije zemlje.
Hrvatska već ima implementirane neke od ovih vrijednosti.
Hoće li naša zemlja smoći snage potpuno ući u krug naprednih srednjoeuropskih država koje su uspjele nadići postkomunističke pogubne recidive i tako se pridružiti prevažnoj borbi za očuvanje Europe i svih pozitivnih vrednota povijesnih i moralnih vrednota Starog kontinenta?
Izvor: narod.hr
