Doc. dr. sc. Marko Jukić: Povodom 100. godišnjice Medicinskog fakulteta u Zagrebu
Foto 1. 100 godina Medicinskog fakulteta
Moderno Hrvatsko sveučilište u Zagrebu je otvorio ban Ivan Mažuranić 19. listopada 1874. godine. Sastavnice tadašnjeg sveučilišta bila su 4 fakulteta: Bogoslovni, Pravno-državoslovni, Mudroslovni i Liječnički fakultet (u osnivanju) koji će započeti s radom 40 godina kasnije (1917. godine). Hrvatskom saboru je prijedlog za osnivanje medicinskog fakulteta podnio narodni zastupnik Milan Rojc 25. siječnja 1917., a odluku o osnivanju medicinskog fakulteta Hrvatski sabor je donio 13. studenog1917. godine. Utemeljitelji fakulteta bili su dr. Teodor Wickerhauser, dr. Miroslav plem. Čačković i dr. Dragutin Mašek. Danas, 17. prosinca slavim kao Dan Medicinskog fakulteta, na taj dan je Odjel za bogoštovlje i nastavu odredio saziv prve konferencije nastavnika u vezi s predavanjima za prvi semestar nastave na Medicinskom fakultetu u Zagrebu. Dana 20. prosinca 1917. održana je prva sjednica nastavnika a prvo predavanje održao je 12. siječnja 1918. godine dr. Drago Perović. Za prvog dekana Medicinskog fakulteta izabran je prof. dr. Miroslav plem. Čačković. Tijekom godina popunjene su katedre i osnovane fakultetske klinike: Interna klinika (1920), Klinika za ženske bolesti i porode (1920), Neuropsihijatrijska klinika (1921), Klinika za bolesti uha, nosa i grla (1921), Klinika za dječje bolesti (1922), Klinika za kožne i spolne bolesti (1922), Klinika za ortopediju (1922), Klinika za bolesti usta, zubi i čeljusti (1922), Zavod za rentgenologiju i radnu terapiju (1922).
Katolička crkva je dala svoje zgrade i zemlju na Šalati za izgradnju zavoda medicinskog fakulteta. U zgradi bivšega plemićkog konvikta na Šalati počeo je djelovati Patološko-anatomski zavod Medicinskog fakulteta 1918. godine a 1922. dovršena je gradnja Patološko-anatomskog instituta. Kirurška klinika je utemeljena u bolnici u Draškovićevoj ulici 1920. godine. Klinička nastava se održavala u zagrebačkim bolnicama na Svetom Duhu, u bolnici u Vinogradskoj, Petrovoj, Šalati. Gradnja Zakladne bolnice na Rebru započela je 1936. godine, uspostavom NDH je gradnja ubrzana i dovršena. Bolnica je svečano otvorena na Uskrs 12. travnja 1942. godine (neke činjenice se prešućuju kada se piše o Zakladnoj bolnici Rebro) a 1965. godine, postaje dijelom Kliničkog bolničkog centra Zagreb koji danas predstavlja najveću bolničku ustanovu u Hrvatskoj i jedinu bolnicu nulte kategorije s titulom Središnje nacionalne bolnice.
Slika 2. Spomen ploča Milanu Rojcu
Slika 3. Spomen bista Miroslava Čačkovića
Slika 4. Spomen bista Drage Perovića
Slika 5. Spomen bista Ante Šercera
Slika 6. Stara zgrada uprave fakulteta
Središnja zgrada, tj. dekanat Medicinskog fakulteta u Zagrebu nalazi se na Šalati, u novoj zgradi koja je otvorena 25. 5. 1981. godine. Na Šalati su smješteni zavodi općeobrazovnih i temeljnih medicinskih predmeta, te nekih pretkliničkih predmeta. Također je otvorena nova predavaonica, knjižnica, restoran i prostor za studente.
Slika 7. i 8. Nova zgrada Medicinskog fakulteta
U klinikama Kliničkog bolničkog centra Zagreb, kliničkoj bolnici „Sestre milosrdnice“, „Merkur“, „Dubrava“, Klinici za infektivne bolesti, Klinici za plućne bolesti, Školi narodnog zdravlja „Andrija Štampar“ i drugim ustanovama se provodi klinička nastava.
Značenje Medicinskog fakulteta u Zagrebu je od neprocjenjive važnosti za hrvatski narod, zdravstveni sustav Republike Hrvatske. Medicinski fakultet je osnovao sve medicinske fakultete u državi (Rijeka, Split i Osijek), fakultet u Mostaru i pomogao osnivanje fakulteta u Sarajevu i Skoplju.
Sjećanje na studij medicine
Studij medicine u Zagrebu sedamdesetih godina prošlog stoljeća nije bio lak zbog trčanja s jednog brda na drugo brdo (Rebro, Merkur, Petrova, Vinogradska, Zvijezda). Studentski restoran je bio u Studentskom centru, a veći broj studenata je stanovao u studentskim domovima (Cvijetno, Šarengradska, Sava, Laščina). Studenti su koristili čitaonice u Studentskom centru, Nacionalnoj knjižnici na Marulićevu trgu (danas Državni arhiv) na klinikama i na fakultetu. Današnjim studentima je lakše jer imaju restoran u sklopu fakulteta na Šalati, knjižnicu i uvjeti studiranja su bolji. Ono što je teže to je povećani obim znanja.
Imali smo dobre profesore, neki su bili sjajni, koji su nam prenosili znanje i iskustvo. Nažalost neki nisu bili na visini zadatka, oni su došli putem neke veze (najčešće političke) na fakultet, kliniku, ali toga ima i danas i uvijek će biti. Studenti su bili aktivno uključivani u nastavu, održavanje seminara i prikaza kliničkih slučajeva. Sjećam se da sam na Rebru pred nastavnicima i studentima Interne klinike imao prikaz slučaja sklerodermije kod jednog bolesnika.
Bili smo puni entuzijazma, energije, volje i željeli smo djelovati. Našu studentsku generaciju su obilježile prilike Hrvatskog proljeća, bili smo dio Pokreta hrvatskih sveučilištaraca koji se zalagao za društvene promjene, ravnopravniji položaj Hrvata u Jugoslaviji a nadasve gospodarske reforme da se našim novcem ne gradi pruga Beograd-Bar, Genex i Index. Bilo je to burno i teško vrijeme. Moja generacija se ponosi da smo mi dali svoj doprinos borbi hrvatskoga naroda. Cijena je bila velika, a rezultat je bio ustav iz 1974. godine koji nam je kasnije omogućio raspisivanje referenduma i osamostaljenje, izdvajanje iz Jugoslavije. Naš poziv je medicina, mi smo se školovali da liječimo narod ali isto tako kao pripadnici naroda naša je dužnost da djelujemo u društvu promicanjem istine i naprednih ideja koje su važne za održanje i napredak.
Neki naši profesori su na naše zborove gledali blagonaklono, potiho su nas podržavali. Javno podržavanje nekih događaja moglo je rezultirati gubitkom posla, ugrožavanjem egzistencije. Partija je sve kontrolirala, među profesorima je bilo onih koji su bili protiv demokratskih promjena. Nakon jednog burnog studentskog zbora na fakultetu jedan profesor (koji je bio protiv promjena) je pokušao provocirati studente pa je kazao da je ono jučer bila samo dimna zavjesa (zalaganje studenata za čiste račune). Jedna kolegica ga je „srezala“ kazavši da se u dvorani pušilo, da je zaista bilo mnogo duhanskog dima pa se tako stvorila dimna zavjesa.
Na slici su neke od knjiga kojima smo se služili početkom sedamdesetih godina prošlog stoljeća. Interna medicina od prof. Ivana Botterija je već odavno muzejski primjerak udžbenika. Pristup literaturi je bio otežan, nije bilo dovoljno domaćih udžbenika i nije bilo interneta. Danas studenti lakše dolaze do informacija, članaka, udžbenika nego što smo mi. Silni napredak prirodnih znanosti, tehnologije, tehničkih pomagala u medicini je omogućio nova znanja, otkrivanje novih mogućnosti dijagnostike i liječenja, ali nažalost imamo i slučajeve dehumanizacije medicine.
Slika 9. i 10. Udžbenici iz sedamdesetih godina prošlog stoljeća
Slika 11. Hrvatski institut za istraživanje mozga – Sveučilište u Zagrebu
Čestitam svim djelatnicima Medicinskog fakulteta u Zagrebu stotu godišnjicu djelovanja i želim da i ubuduće Medicinski fakultet u Zagrebu bude perjanica hrvatske medicine i da služi svom narodu.
Doc. dr. sc. Marko Jukić, bivši student
