Svećenik pojašnjava: Trebaju li vjernici postiti na Badnjak ako on pada na nedjelju?
Hrana i piće čovjeku je oduvijek značila nešto više od pukog preživljavanja.Nedostatak hrane obično znači nevolju i tjeskobu, dok obilje hrane obično znači blagostanje, veselje i mir. Svetkovine i proslave obilježavamo određenim vrstama hrane. Vrste hrane često su važne u identitetima pojedinih naroda i zajednica. Pamtimo mjesta gdje smo dobro jeli, kao i ona gdje nam se jelo nije svidjelo. Važno nam je jedemo li s nekim ili sami te kako se netko ponaša dok jede. Osjećamo se potreseno vidimo li nekoga tko hranu traži u kontejneru.
Hrana je povezana s čovjekovom duhovnošću. Ima značajno mjesto u Svetom Pismu i u povijesti kršćanstva. Tako dolazimo i do tematike posta i nemrsa. Radi se o velikoj temi kršćanstva i u ovome tekstu mogu se iznijeti tek poneka vrlo jednostavna razmišljanja vezana za ove predbožićne dane. Vjernici ne bi trebali žaliti truda osobno istraživati ovu temu. Izvori su Sveto Pismo, Katekizam Katoličke crkve, životopisi svetaca, klasici duhovnosti, osobni razgovori s iskrenim i razboritim vjernicima, i na kraju, izvor je i sam naš život i iskustvo.
Postiti znači uzeti samo jedan puni obrok u danu. Nemrs znači jesti uobičajenih više obroka u danu, ali da to ne bude meso. Zapovijedani post i nemrs su na Čistu srijedu i Veliki petak, dok bismo se u ostale petke u godini trebali odricati mesa. U Svetom Pismu nailazimo na postove koje Bog prihvaća i koji odgovaraju njegovoj volji i na one koji su mu odvratni i od kojih odvraća svoj pogled. Ono bitno što određuje kakav je neki post jest čistoća čovjekove nakane.
Prije svega, pojedinac sebi samome treba objasniti smisao nekog odricanja koje poduzima. Odricanjima želimo ukloniti neuredne navike, krotiti sebične sklonosti, shvatiti kako ne trebaju biti ostvareni svaki naš hir i želja. Želimo biti bliže Bogu i bližnjima. Zato post, nemrs i odricanja idu zajedno s molitvom i djelima ljubavi i milosrđa. Važno je ne zanemarivati svoje redovite obaveze i međuljudske odnose, osobito s najbližima.
Mala odricanja nisu beznačajna. Naprotiv, donose više plodova nego „superpostovi“ i slični spektakli kojima želimo impresionirati Boga, druge ljude i sebe. Izuzetno je važna i razboritost pri razlučivanju i odlučivanju koja je vrsta odricanja najpotrebnija u određenom periodu života. Pri tome ozbiljno moramo shvaćati naše zdravlje i mogućnosti našeg organizma. Tu nam mogu pomoći razgovori sa svećenicima i njihovi savjeti, osobito s onim svećenicima u koje imamo povjerenje. Ako imamo zdravstvene probleme, potrebno je poslušati i savjete liječnika.
Badnjak ove godine pada u nedjelju. Stoga ima vjernika koji se ovih dana pitaju, mora li se toga dana postiti i odricati od mesa. Odgovor je – ne! Badnjak nije zapovijedani post i nemrs, a nedjelja nikada nije dan posta, već dan Isusova uskrsnuća, zajedništva s Bogom i bližnjima, dan radosti i odmora. To ne znači da se nedjeljama obavezno mora jesti meso. Svetkovati i slaviti se može i uz ribu. Ova tvrdnja većini Slavonaca i kontinentalaca može zazvučati nevjerojatno, ali Dalmatinci, Istrani i ostali s mora znaju da je tomu tako. Oni koji za Badnjak imaju običaj jesti bakalar, pastrvu ili neka druga jela koja nisu mesna, mogu to činiti slobodno i veselo ove godine. Nemojmo zaboraviti na umjerenost.
Mnogi vjernici zadržali su lijep i duhovno koristan običaj, koji je preživio mnoga vremena, da za Badnjak ne jedu meso i da čine razna druga odricanja. Zašto smo ga nazvali lijepim i duhovno korisnim običajem? Zato što bi prava svrha toga odricanja trebala biti osobna i zajednička duhovna priprava za svetkovinu Božića. Što je vjernik zreliji u njemu se sve više javlja želja da Bogu, bližnjemu i sebi za ljubav, dobrovoljno čini duhovne korake koji ne moraju nužno biti formulirani kao zapovijedi ili disciplinske mjere. Vjerničko sazrijevanje, ako je autentično, donosi sve veću duhovnu slobodu. Dakako, ova sloboda ne uključuje poigravanje sa zlom i grijehom, već radosnu i stvaralačku potragu za uvijek većim dobrom. Lijepi i živopisni hrvatski običaji Badnjaka i Božića mogu nam pomoći u tome.
Našim katoličkim svetkovinama, vjerskim običajima i pokorama možemo pristupiti površno i nezrelo, a možemo pristupiti i drugačije – iskreno i zrelo, tražeći u njima Boga, ljubav prema bližnjima i naše vlastito obraćenje. To uključuje i upoznavanje vlastite vjere. Podsjetimo se što nam Katekizam Katoličke crkve i Zakonik kanonskog prava kažu o pokori, postu i nemrsu.
Isusov se poziv na obraćenje i pokoru, ne odnosi prvo na vanjska djela, na „kostrijet i pepeo“, postove i mrtvenja, već na obraćenje srca, na unutarnju pokoru. Pokornička djela ostaju bez nje neplodna i lažna; unutarnje obraćenje, naprotiv, teži da izrazi taj stav vidljivim znakovima, kretnjama i djelima pokore. (KKC 1430)
Unutarnja pokora kršćana može poprimiti veoma različite izraze. Sveto Pismo i Oci naročito ističu tri oblika: post, molitvu i milostinju – jer izražavaju obraćenje u odnosu prema samome sebi, u odnosu prema Bogu i u odnosu prema drugima. Osim, dakle, korjenitog očišćenja koje biva krštenjem i mučeništvom, ovi oblici, kao sredstva za postizanje oproštenja grijeha, naznačuju napore poduzete u vidu pomirenja sa svojim bližnjim, pokorničke suze, brigu za spas bližnjega, zagovor svetaca i vršenje ljubavi koja „pokriva mnoštvo grijeha“ (1 Pt 4,8) (KKC 1434).
Koji su dani pokore, posta i nemrsa?
Pokornički su dani i vremena u općoj Crkvi svaki petak u godini i korizmeno vrijeme (kan. 1250 ZKP).
Uzdržavanje od mesne ili druge hrane, prema propisima biskupske konferencije, neka se obdržava svakog petka u godini, osim ako se podudaraju s nekim danom ubrojenim među svetkovine; nemrs pak i post na Pepelnicu i na Petak muke i smrti Gospodina našega Isusa Krista (kan. 1251 ZKP).
Zakon nemrsa obvezuje one koji su navršili četrnaestu godinu života; zakon pak posta obvezuje sve punoljetne sve do započete šezdesete godine. Neka se pastiri duša i roditelji ipak brinu da se oni koji zbog maloljetnosti nisu obvezni na post i nemrs pouče o pravom smislu pokore (kan. 1252 ZKP).
Biskupska konferencija može pobliže odrediti obdržavanje posta i nemrsa, a isto tako zamijeniti ih, u cijelosti ili djelomično, drugim oblicima pokore, osobito djelima dobrotvornosti i vježbama pobožnosti (kan. 1253 ZKP).
Izvor: narod.hr
