DON MARINKO MLAKIĆ: Obratimo se i vjerujmo evanđelju!
Današnji odlomak iz Markova evanđelja prikazuje nam sami početak Isusova javnog djelovanja. Nakon krštenja kod Ivana na Jordanu i četrdesetodnevnog posta u pustinji, Isus po galilejskim gradovima i selima započinje naviještati kraljevstvo Božje.
Markov stil pisanja je sažet, jezgrovit, sačinjen od kratkih i jednostavnih rečenica s vrlo malo detalja. Moguće je, štoviše i potrebno da bismo ga pravo razumjeli, na svakoj riječi zastati i meditirati. Takve su i prve riječi koje u njegovu evanđelju Isus izgovara: „Ispunilo se vrijeme, približilo se kraljevstvo Božje! Obratite se i vjerujte evanđelju!“ U ovim dvjema rečenicama izrečena je srž cijeloga evanđelja.
Isusovi slušatelji, odgajani na starozavjetnoj objavi, jako su dobro znali na što se to odnosi. Kraljevstvo Božje bila je duboka čežnja Izabranog naroda. Oživljavala je prije svega sjećanje na slavnoga Davida i njegovo kraljevstvo. Ali je, s druge strane, otvarala i teške rane uzrokovane bolnim iskustvom iz vremena monarhije.
Uz mali broj izuzetaka, kraljevi, nasljednici Davidovi i Božji pomazanici, redom su padali na ispitu vjernosti Bogu i svojoj kraljevskoj službi. Bili su neposlušni Božjem Zakonu, bešćutni na vapaje siromaha i potlačenih i gluhi na opomene proroka.
Nakon stoljeća agonija polaganog propadanja završila je teškim ropstvom. Jeruzalem je srušen, Hram oskvrnjen i razoren, a narod zajedno s kraljem odveden u babilonsko sužanjstvo. Mnogi su se tada pomirili s konačnim porazom.
Drugi su ipak sanjali obnovu Davidova kraljevstva, a drugi opet čeznuli za obećanim mesijom, još većim od Davida i Mojsija, koji će uspostaviti trajnu Božju pravdu i mir. Svi su oni dobro shvaćali da sreću i blagostanje Božjem narodu može povratiti samo Bog posebnim i čudesnim zahvatom u njegovu povijest. Proroci su upravo to proricali. Posljednji među njima bio je Ivan Krstitelj. U takvom duhovnom ozračju Isusove riječi nedvojbeno su imale snažan i različit odjek na njegove slušatelje.
Isus naviješta da je vrijeme čekanja završilo. Kraljevstvo Božje je tu. Božja obećanja se ispunjaju. Nastupa vrijeme utjehe i mira. To je naviještaj koji je razlog za istinsku radost (radosna vijest), temelj za nadu u priželjkivanu Božju budućnost.
Ovdje nam se, vjerujem, samo od sebe nameće pitanje: Što zbilja znače ove Isusove riječi? Što su one značile za njegove povijesne slušatelje i što znače za nas? Kako ih razumjeti? Vidimo, naime, da se Božje kraljevstvo nije ostvarilo nikada u povijesti. Je li to onda bila lažna vijest? Je li Isus samo jedan u nizu reformatora zanesenjaka čije ideje nisu nikada stvarno zaživjele? Jesmo li mi današnji kršćani, Isusovi sljedbenici, ljudi koji žive od mita i iluzije? Nipošto. Mi smo i danas potpuno uvjereni da je Isusov navještaj kraljevstva Božjeg događaj koji cijeloj ljudskoj povijesti daje sasvim novo uporište i usmjerenje.
Ipak, kraljevstvo Božje ne nastupa samo od sebe. Ono se u životu pojedinca i zajednice neće i ne može dogoditi bez osobnog zauzimanja istih. Kraljevstvo Božje nam dolazi u vidu dara kojega treba primiti, u vidu ponude koju treba prihvatiti, u vidu prilike koju treba prepoznati i iskoristiti. U tom smislu sam Isus, uz navještaj blizine Božjeg kraljevstva, odmah ističe dva nužna uvjeta koja je potrebno ispuniti da bismo mogli isto doživjeti. On kaže: „Ispunilo se vrijeme, približilo se kraljevstvo Božje! Obratite se i vjerujte evanđelju!“
Obratiti se i vjerovati – to je stav s kojim je moguće u svom životu već sada i ovdje doživjeti Božju blizinu i u njoj uživati istinski mir, pravdu, ljubav i milosrđe.
Što znači obratiti se? Vjerojatno će većina nas pomisliti da obratiti se znači promijeniti ponašanje i navike, odreći se zla i grijeha. To je moralni vidik obraćenja i svakako je on potreban. Međutim, obratiti se prije svega znači radikalno mijenjati svoj pogled na Boga, tražiti pravu sliku o Bogu. A onda, temeljem toga, mijenjati svoj pogled na čovjeka, na svijet u kojem živimo, na prošlost, sadašnjost i budućnost. Naši grijesi i zla djela u pravilu su posljedica iskrivljenog pogleda na Boga. U tom smislu istinsko obraćenje može se dogoditi samo onda kada najiskrenije povjerujemo evanđelju. Kada prihvatimo svim svojim bićem onu sliku o Bogu koju nam Isus naviješta.
Prema tome, u temelju je poziva na obraćenje poziv da Boga gledamo kao svoga Oca koji je beskrajno milosrdan i blag prema svima koji se kaju i mole za oproštenje. Za njega ni oni najokorjeliji grješnici nisu izgubljeni. Bog, naš nebeski Otac, po svome Sinu Isusu nam svima dolazi i nudi svoje kraljevstvo Božje. Po obraćenju i vjeri u njegovu riječ već sada možemo postati dionici njegova kraljevstva, kraljevstva istine, pravde, ljubavi i mira.
Odazovimo se zato i mi njegovu pozivu: obratimo se i vjerujmo evanđelju!
Don Marinko Mlakić
