NIKOLA MILANOVIĆ: Želimo samo tvoju dušu!
IMDB je poznata internetska stranica posvećena sedmoj umjetnosti. Mnogi je smatraju najmjerodavnijom na tom području jer redovito donosi zanimljivosti iz svijeta filma te ocjenjuje kvalitetu i istražuje popularnost pojedinih filmskih uradaka. Tako na jednom mjestu možete pronaći najpopularnije, najbolje ocijenjene ili filmove koji su zaradili najviše novca.
Slična je situacija i sa serijama. U trenu dođete do podatka koja ima najbolje ocjene, a koja se najviše gleda. Možete pronaći čak i najbolje rangirane indijske filmove, jer se popularni Bollywood, bar kvantitetom produkcije, danas može mjeriti čak i s Hollywoodom.
ZANIMLJIVO I NAPETO: Nekoliko ‘sličica’ iz popularne serije
Winterfell (Oštrozimlje) je sumorno mjesto na dalekom sjeveru koje hladnoća pritišće sa svih strana. Ponekad su se na njegovim ulicama ili u kakvom mračnom zakutku mogle čuti zlokobne rječi: „Zima dolazi!“. Bile su to riječi koje su izazivale užas kod svih koji bi ih čuli, jer se nije radilo o običnoj zimi. Radilo se o zimi koja sa sobom donosi stravu, iskonsko zlo o kojem se tek šaptalo i s kojim su se susretali samo divljaci koji su obitavali na još sjevernijim područjima, a koji su od civilizacije bili odvojeni visokim zidom na čijem su vrhu bdjeli hrabri muževi Noćne straže.
Jednom prilikom u Oštrozimlje stigoše zanimljivi gosti gospodske krvi, pa je mjesto naglo živnulo. Jedna od scena koja je tome svjedočila, a koja se kasnije u sličnoj formi ponavljala više puta, jest scena spolnog općenja upravo pristiglih brata i sestre. Iz tog incesta koji se posvuda nevješto prikrivao, rođeno je troje djece (dva kasnija kralja i djevojčica koja je trebala postati princeza).
Brat iz ove incestne zgode u jednom kasnijem razgovoru s već poodraslom kćerkom koja se uskoro trebala udati za mladog princa s istoka (ubijena je malo prije nego se udala), želi priznati u kakvoj je vezi začeta. Govorio joj je da stvari nisu uvijek onakve kakve izgledaju a da je ona već odrasla pa da to može razumjeti, da čovjek ne može birati koga će voljeti, da, na kraju krajeva, ljudi neke postupke negdje osuđuju, drugdje manje, a na trećem ih mjestu uopće ne osuđuju, a da se, općenito, vremena mijenjaju (vrijednosti se mijenjaju). Ona je znala što joj je ujak kanio reći pa ga je, želeći mu olakšati muke, prekinula kazavši da joj je drago da je baš on njezin otac.
Serija i inače vrvi likovima ekstremno problematičnog ponašanja (opijanje, promiskuitet, mnoštvo bizarnosti i spletki najgore vrste) koji se umješno prikazuju tako da se svide gledateljima pa se s njima mogu lako identificirati. Ima, naravno, i teških sadista, ubojica i prevaranata koji su gledatelju krajnje odbojni. Među svima njima posebno su uočljivi članovi tzv. Noćne straže, koji između ostaloga prisežu da nikada neće imati ženu. Redovito tu prisegu krše, a čak ni oni najčasniji među njima na kraju ne odolijevaju ženskim čarima. Doduše, kod njih se uglavnom radilo o ljubavi, a ne o pukoj strasti, ali ipak i oni padoše.
SUPTILNO PODMETANJE: Sve ima cijenu, ništa vrijednost!
Mnogi će odmah prepoznati da se gornja priča odnosi na seriju „Game of Thrones“, koja se dijelom snimala i u Hrvatskoj. Isto tako, znat će da je to danas najpopularnija i jedna od najbolje ocijenjenih serija svih vremena, čiji svaki novi nastavak fanovi nestrpljivo iščekuju. Malo misterije i fantazije, malo incesta i gay ‘aktivnosti’, ponešto magije i krvoločnih bogova svih vrsta i oblika, malo uvrnutog i opasnog vjerskog fanatizma, puno prostačenja i još više nasilja, popriličan broj eksplicitnih scena orgijanja, pregršt zanimljivih likova i kvalitetnih glumaca, mnoštvo egzotičnih destinacija i – recept za uspjeh je tu.
‘Vrijednosti’ koje se gledateljima suptilno podmeću vješto su ugrađene u radnju i zamaskirane, pa su naizgled u drugom planu. No, jesu li zaista? Jesu, otprilike kao Isus u Ben Huru (ispričavam se zbog ove usporedbe).
Komunicirajući s učenicima koji put ponešto natuknem o ovoj seriji i općenito o manipulaciji koja se putem filma (i drugih medija) danas naveliko prakticira. Kad se započnu slični razgovori redovito dobijete povratnu informaciju po kojoj se lako može zaključiti da su mladi poprilično uronjeni u mutne vode medijskog svijeta u kojima se jasno može razabrati jedino sintagma da sve ima svoju cijenu, a ništa apsolutnu vrijednost.
Rado pokazuju da prate sadržaje koji su im namijenjeni, da ih oni zanimaju i da su vjerni konzumenti današnjih popularnih serija i filmova. To smo, naravno, znali i prije, jer da nije tako zacijelo se spomenuti sadržaji ne bi niti snimali. No, s obzirom na poruke koje im se na taj način šalju, trebamo se ozbiljno zamisliti, a onda i zapitati smijemo li ostati nijemi. Smijemo li to iznimno važno područje po kojem mladi svakodnevno lutaju ostavljati po strani? Držim da bismo se mi vjeroučitelji sličnim pitanjima morali puno ozbiljnije i temeljitije pozabaviti. Koliko može biti uspješan naš trud na evangelizaciji, ako ih neoprezno prepustimo perfidnoj medijskoj ‘antievangelizaciji’? A mi smo, da nevolja bude veća, za razliku od medija koji im se svakodnevno po više sati uvlače u svaku životnu poru, s njima tek jedan sat tjedno.
MEDIJSKA MANIPULACIJA: Senzacionalizam u funkciji indoktrinacije i manipulacije
Medijska manipulacija je oblik odnosa s javnošću pri kojem se nastoji stvoriti ozračje koje pogoduje određenim interesima. Pri manipulaciji se, uz dovođenje javnosti u zabludu i korištenje propagande, često suzbijaju relevantne informacije ili drukčija stajališta. Tako se javno mnijenje oblikuje i stavlja pod kontrolu grupacije koja stoji iza cijelog procesa. Ozbiljna istraživanja ukazuju na manjak informativnih i edukativnih sadržaja u tiskanim medijima, na radiju, televiziji i internetu. Na račun njih imamo višak zabavnih sadržaja koji su često na granici senzacionalizma, odnosno u funkciji indoktrinacije i manipulacije. Manipulira se posebno potrebama mladih. Ovdje potrebe shvaćamo u širem smislu pa u njih uključujemo i vrjednote.
U kontekstu ovog promišljanja navest ću nekoliko vrijednih misli koje Zlatko Miliša i Bruno Ćurko donose u članku ‘Odgoj za kritičko mišljenje i medijska manipulacija’: „Manipulator ne dopušta mladima da sami osmisle svoje slobodno vrijeme, nego ga kreira on. Odgajatelj mladima nudi projekciju da sami kreiraju svoj život. Manipulator nudi ‘istinu’ da trebaju zadovoljiti trenutačne potrebe, a odgajatelj nudi ideale. Odgajatelj kaže mladima da ne živimo u svijetu koji nudi uzbuđenja, nego da samo upornošću dostižemo ciljeve i samoafirmaciju.
Imitatori, a ne kritičari, postaju u projekciji manipulatora standard poželjnog ponašanja mladih. Manipulator ‘uči’ mlade debatnoj raspravi ‘za’ ili ‘protiv’, a odgajatelj otvara lepezu pitanja kojima se ne daju jednoznačna (crno-bijela) tumačenja, nego se analitički pristupa problemu. Manipulator se zauzima za poimanje slobode bez odgovornosti. Odgajatelj kaže kako nema slobode bez žrtvovanja za druge, niti da itko ima pravo sam propisivati načela odgovornosti u radu i odgoju…
Manipulator se vješto poigrava podsvjesnim kod djece i potiče njihovu egocentričnost nastojeći im stalno ugađati… Manipulator mladima nudi uputu: ‘Što otkačenije, to bolje!’ Umjesto da poziva na ponos, upornost, dosljednost, dostojanstvo, nude se potrošnja, seks, rastrošnost… Umjesto ‘žive riječi’ manipulator djeci najmlađe dobi daje u ruku računalo, mobitel… Smisao je izgubiti nadu, vjeru, ideale. Cilj je da se sve plasira kao roba. Čak i ljudski život… Normalno postaje nenormalno. Umjesto radnog nudi se ovisnički identitet…“.
ZABAVA ILI MANIPULACIJA: Uvježbavanje za kritičko mišljenje
Vratimo se na trenutak zanimljivoj seriji s početka ovoga teksta. Radi li se o zabavi ili manipulaciji? Sigurno nećemo pogriješiti ako kažemo da je pitanju i jedno i drugo. U šareni celofan zabavne forme ‘umotan’ je opasan manipulativan sadržaj. Stoga se još jednom zapitajmo: možemo li mi, odgojitelji naših mladih i osobe odgovorne za njihovu a samim time i budućnost općenito, ostati nijemi ili se tek usputno doticati manipulacija kojima su izloženi? Nipošto! Svaku manipulaciju, pa tako i medijsku, moramo, koliko god je moguće, razobličiti.
Međutim, danas smo praktično uronjeni u svijet manipulacije. Gdje bismo stigli kad bismo svaku pokušali razobličiti? Možda bi još jedan citat iz gore spomenutog članka mogao poslužiti kao svojevrstan pokazatelj smjera kojim bi se moglo krenuti: „Kako mediji sve češće manipuliraju informacijama i zloupotrebljavaju informacije, potrebna nam je medijska pedagogija, ali i (novi) školski kurikul koji sadržava upute i metodičke prijedloge kako djecu ‘uvježbati’ kritičkom promišljanju svijeta oko sebe i kritičkom procesuiranju informacija koje donose (novi) mediji… uvježbavanje za kritičko mišljenje mora početi od prvih razreda osnovne škole, naravno uz kvalitetan nastavak u srednjoj školi“.
PIŠE NIKOLA MILANOVIĆ/MISIJA
