RAZLIKOVATI HOMOSEKSUALNE OSOBE OD GAY FASISTA
Kod homoseksualnih osoba postoji jedna veliki raspon ili skala. Nisu svi u istoj poziciji na toj skali. Upravo kao što ni svi Hrvati nisu na istoj poziciji na jednoj drugoj skali. Na jednoj strani su oni koji je obožavaju, a na drugoj – oni koji je mrze i svakodnevno napadaju.
{jathumbnail off}Ovaj clanak pripada mojoj, nazovimo je seriji, koja se zove PRAVA HOMOSEKSUALNIH OSOBA U KONSTITUIRANOJ DEMOKRACIJI. Oj, sad će svi od ovog naslova pobjeći. Rekla sam sama sebi da ovu rečenicu ne stavljam, ali ja ne slušam uvijek samu sebe.
Posvećeno Oscaru Wildeu
Možda će i Oscar pobjeći?
Ja sam napisala seriju clanaka o ovoj tematici. Ukljucivsi nekoliko pisama Hrvatskom Drzavnom Saboru. To je jedan novinar koji mi nije naklonjen okarakterizirao kao “izvjesna DKS koja svako malo pise nesretnome Leki” (g. Josip Leko, Predsjednik Sabora).
Zauzimam se za jedan humanitarni model prema homoseksualnim gradjanima.
Moj članak “Preuzmimo Grad od Gay Pride-ovaca” spominje HOMOSEKSUALNE OSOBE KOJE SE OSJEĆAJU PRIRODNIM DIJELOM HRVATSKE ILI NEKE DRUGE ZAJEDNICE. (vidi portale Croative.net I HAZUD.ch)
PRIRODNIM dijelom-ovo je dakle ključni element ili ključni dio psihološke definicije
Na posve drugačijem dijelu skale – nalaze se Gay fašisti od kojih su Gay Prideovci najočitija manifestacija.
Dakle, postoji, u slučaju homoseksualnih osoba, jedna velika skala ili spectrum. Veliki raspon. Nisu, ni slučajno, svi u istoj poziciji na toj skali.
Upravo kao što ni svi Hrvati nisu na istoj poziciji na tom spektru. Na jednoj ekstremnoj točci su oni koji je obozavaju. A na drugoj – oni koji je mrze i svakodnevno napadaju. I sve ostale nijanse izmedju.
Moram biti oprezna da ne kažem “nijanse” jer će me još strpati medju “SVE NIJANSE SIVOGA – komercijalni globalni bestseller – Ma kakvi pametnjakovići koji se pretrgavaju ljudima nešto pojasniti – autor “Sivog” je komercijalni genij.
Gay Pride pokret ili Gay fašizam izvršio je hijacking (otmicu) pokreta za prava homoseksualnih gradjana. Baš kao sto je izvršio i hijacking feminizma.
Gay Pride pokret i Gay fašizam nanijeli su masivne štete homoseksualnim osobama.
Oni su od muških i ženskih homoseksualaca napravili ridicule.
Oni su ženske homoseksualce predstavili kao escort a muške kao muške stripere u kreštavim odorama. Dakle, poistovjetili su homoseksualne osobe s podzemljem.
To je usluga?
Gay Pride pokret nije od jučer. U USA, on se održava i održavao se u raznim velikim gradovima. Da se razumijemo, to nije isto kao kad kapucineri idu u ophodnju samostanskog dvorišta… I ponekad je bilo burno ili burnije ‘ Ali nigdje nisu išli na rušenje države.
Dakle, Gay Pride pokret startao je s drugačijih pozicija. Pa je došlo do nekakve lude radikalizacije. Nažalost, u novim ili mladim demokracijama poput Hrvatske (koje ionako nisu super-robustne) išlo se na to da se sruse temelji države.
Od podupiratelja gay osoba Gay Pride pokret/ Gay fasizam pretvorio se u rusilacku masineriju.
OSOBE S HOMOSEKSUALNIM SKLONOSTIMA I OSJEĆAJIMA
Kao I svi ostali ljudi, od pamtivijeka, imaju za najosnovniju zadacu ADAPTIRATI se drustvu u kojem zive. Time ne mislim na nekakv pretjeranii konformizam ili cak uliznistvo. Nego na to da u tom drustvu nadju svoje mjesto- Da nadju smisleni rad I nekoga zivotnog suputnika jer to su zapravo najosnovnije zadace svakog ljudskog bica.
Svi ljudi žele da ih društvo AUTOMATSKI prihvati. To je kao kad idete na aerodrom i onda inzistirate da nećete na provjeru jer, eto, službenici koji su zaduženi za sigurnost svih gradjana u prometu jednostavno vas moraju propustiti.
Jer ste vi OK osoba. I oni s tom činjenicom moraju biti instinktivno upoznati.
Društvo nikoga ne prihvaća automatski. To ne postoji.
To bi značilo da se cijeli, ponekad i mukotrpni proces razvoja lićnosti – može jednostavno preskočiiti.
Nisu samo homoseksualci ti koje drustvo ne prihvaca automatski. Umjetnici I kreativci (izumitelji) prolaze cak i gore. Cesto je njihov put do afirmacije trnovit. A neki su završili na franuskom Pere Lachaise groblju (beskucni). Ako nemaju mecena, dakle sponsora i zaštitnika, onda su nadrljali. Zato se i uloga mecenae, od pamtivijeka, smatra osobito časnom. I pitanje je ne dužnosti, nego baš ponosa.
Hrvatska država je preuzela ulogu mecena sto joj sluzi na čast. Ali nikada dovoljno.
NE DEMONIZIRATI OSJEĆAJE
Moja profesija zauzima se za stajaliste – zapravo ga diktira – da se osjećaji pacijenata ne smiju demonizirati. To se odnosi na sve pacijente – bez obzira s kakvim osjećajima imaju problema. Dakle, mi smo naućili postulat da osjećaji nisu dobri ili zli. Te da se osjećaji, dakle necije emocionalno iskustvo, ne smije dirati.
Osjećajni nisu zvrk. Ne možete to iskustvo zarotirati niti postaviti naglavačke – niti mu oduzeti autentičnost.
Ono je to što je.
Ali, za ponašanje je svaka osoba odgovorna. Dakle osjećaji (osim očito homicidalnih) nisu i ne mogu biti kriminalne Akcije, dakle djela, da. I o tome što je u jednom društvu prihvatljivo, a sto ne, odlučuje zakon, dobri običaji. I to na temelju konsensusa zajednice.
Dakle, treba se ravnati po onome sto je opće prihvaćeno jer je to najsigurniji put. Doduše, ne i jedini.
U USA, prevladava svjetonazor da je svaka osoba odgovorna – sama odgovorna za to kako manifestira svoje osjećaje. Dakle osjećaji i iskustvo jedne osobe njezina su odgovornost. Ako je deprimirana – sama je odgovorna da nešto poduzme. Nije društvo odgovorno. Društvo može pomoći, ali nije odgovorno.
Ovdje ne postoji idealizacija mučeništva.
Jedan dio komunistickog nasljedja, nažalost, sastoji se u tome da se ljudi permanentno prikazuju kao žrtve sistema. Za sve je system odgovoran.
Po američkom stajalištu, – kako god da je taj sistem nesavršen- vaša je odgovornost kao pojedinca da na to imate barem nekakav adaptivni odgovor. Jedan od mogućih odgovora je da treba sačekati povoljnija vremena (Ovo je razuman odgovor).
Može ishod biti dobar, može biti loš, ali nije dozvoljeno fućkati na to da se mora birati.
Izuzeće iz odgovornosti za izbor. Put u provaliju – na individualnoj, tako i još više na društvenoj razini.
OSCAR WILDE I NJEGOV PRINC
Oscar Wilde je fantastican pisac, I jedan od najvećih stilista u engleskoj kniževnosti (uz Edgar Allan Poea) Po mome mišljenju, puno bolji od Shakespearea. No Englezi totalno obožavaju i odani su Shakespearesu 500 godina. A Wildeu, nažalost, ne. On nema zasluženo mjesto. Premda je klasik.
Oscar Wilde (1854-1900) plemickog je porijekla – engleskog i irskog.
Oscar Wilde bio je homoseksualac. I to u doba kada u Engleskoj to, ne samo nije bilo opće prihvaćeno, nego je to bilo teško krivično djelo.
On se zaljubio u jednog mladog aristokrata. Wilde je bio romantic, a ova druga osoba sustinski sebićan (veoma lijep, ali ne i lijepe duše) . Tako, kad je izbio veliki skandal, partner je zaštićen (zahvaljujući gotovo isključivo poziciji svoje obitelji)
A Wilde je demoniziran i završio je u zatvoru. Tamo je napisao veoma dirljivu knjigu “De Profundis”. U kojoj je opisao svoj trnoviti put od osobe koja je bila apsolutno uvjerena da je u pravu, a na kraju spoznao da nije.
On se viteški ponio, doista – Njegov “odabranik” sve samo ne… Vanjska ljepota koja toliko plijeni, ali kad nema duše — Ovo je tema njegove famozne knjige “Portret Doriana Graya”. Riječ je o čudesnoj okolnosti u kojoj portret jednog aristokrata postaje ružan nakon svakog zlog ponašanja osobe koju predstavlja. Dakle, portret prolazi kroz drastične promjene, a ne osoba. Na kraju se desi nešto sasvim neočekivano.
Oscar Wilde napisao je šarmantnih komedija. I imao je izuzetan smisao za humor.
Izuzetno duhovit i šarmantan. Ako želite lijepe citate – on Vam je pravi tezoro.
Poznata je njegova opaska da u životu postoje samo dvije tragedije. Jedna je da NE dobijete ono što zelite. Druga tragedija je da DOBIJETE ono što želite.
“General je bio čovjek mira, osim možda u svom privatnom životu” – ovo je jedna rečenica iz drame VAŽNO JE ZVATI SE ERNEST. Takodjer je sjajna LEPEZA LADY WINDERMERE.
“Lepezu” je izvelo naše sjajno KAZALIŠTE KOMEDIJA u Zagrebu (možda 1969, ne znam točno)
Gradsko Kazalište Komedija – dinamit u malom pakiranju.
“Lepeza” je izvedena kao operetta/musical. U glavnim ulogama nastupili su lijepa Dubrovcanka Lukrecija Breskovic (kao Lady Windermere) i zgodni i kao stvoren da igra sarmantnog Wildea- Boris Pavlenic (Lord Darlington).
Te nezaboravna LILI CAKI u ulozi koja je malo vamp, a malo obiteljske vrijednosti.
Znate kako sve one grijesnice – eventualno zarotiraju u obiteljske vrijendosti!
Ne znate ?
Hmm… ovo je vec teži slučaj. Znači, treba početi iz početka?
Obiteljske vrijednosti u Wildeovoj drami? Da, da.
A propos LILI CAKI, ona vam je, tadodjer, dinamit u malom pakiranju.
Wilde je bio ozenjen. I imao je dva sina.
Ako zelite pomoći mentalnom zdravlju nacije OPERETE SU PRAVI I NAJBOLJI NAĆIN. Najjeftiniji.
Wilde je ostavio u svome opusu prekrasne price za djecu SRETNI PRINC.
Dakle, nije sve tako jednostavno kako se cini..
SVI KOJI OČAJNIČKI traže zaklonište, utočište i spas duši od seksualnih desperadosa, naime: Kino Like”, “Finih Mrtvih Djevojaka” i Elfriede Jelinek –
Prigrlite OSCARA WILDEA
On će Vam na tom gostoprimstvu biti zahvalan.
On će smatrati svojom dužnošću da Vas učini sretnima!
Šarm je definitivno obiteljska vrijednost!
IZ USA
Dr Dalma Kalogjera/croative.net
