TJEDAN DANA POSLIJE HAAŠKE PRESUDE – DIVERZIJE PROTIV HRVATSKE
KOORDINACIJA BRANITELJSKIH UDRUGA GRADA ZAGREBA – Oduševljenje i raspoloženje mnogih dobronamjernih i časnih ljudi u Republici Hrvatskoj nakon oslobađajuće Haaške presude hrvatskim generalima: Anti Gotovini i Mladenu Markaču prošli tjedan zasjenilo je istupanje u medijima gospođe Vesne Teršelič i gospodina Zorana Pusića i političara dr. Milorada Pupovca.
Veliki dio populacije hrvatskih ratnih veterana, vojnika i policajaca doslovno je zgrožen i šokiran izjavama ovoga političara a naročito navedenog dvojca humanista i mirovnjačkih aktivista, o počinjenim zločinima prije i poslije VRO „OLUJA-95“ od strane hrvatskih snaga nad Srbima u Krajini. Po izjavi gđe Teršelič, u Hrvatskoj do sada nema niti jedne pravomoćne presude za ratne zločine. Nevjerojatno, začuđujuće i zabrinjavajuće, kako to državno odvjetništvo i sudci u Hrvatskoj vješto izbjegavaju odraditi i razvlače sudske predmete do unedogled. Iznošenje brojki o poubijanim civilima i pripadnicima srpskih četničkih i terorističkih formacija vjerojatno je pouzdano točan iz promidžbenog obavještajnog laboratorija, nama znanog alkemičara i „hrvatomrzca“ Save Štrbca. Uzalud prikupljeni materijali Haaškog tužiteljstva s točno navedenim brojkama smrtno stradalih (44) na srpskoj strani, koje su nastojali „prišiti“ kao dokaz u procesu protiv naših generala, gospođa i gospodin raspolažu s puno većim brojkama i drugačijim materijalima te dokazanim zvjerstvima koje počiniše pripadnici Oružanih snaga i policije RH tijekom VRO „OLUJA-95“. Prema službenoj evidenciji Državnog odvjetništva Republike Hrvatske podaci o procesuiranim slučajevima govore itekako suprotno o izrečenima podacima u javnosti.
Koristimo prigodu, zapitati ove mirovne aktiviste, da li istom mjerom i žarom pristupaju rješavanju počinjenih zločina srpskog agresora nad Hrvatima i drugih stradalnika pripadnika nacionalnih manjina u Republici Hrvatskoj. Izgubljeni i jedan život u ime predrasuda, šovinizma, mržnje ili ideološke i vjerske raznolikosti i nesnošljivosti svakako je za osudu i kažnjavanje počinitelja tih gnjusnih čina, bez obzira kojoj strani u sukobu pripadao. Godinama pratimo zdušno zalaganje „Documente“ kako ratne zločine i zlikovce treba kazniti, ali baš ne uviđamo objektivni pristup u kažnjavanju krivaca i zločina nad Hrvatima. Ratni veterani se zalažu i ističu kako su zagovornici procesuiranja svih počinjenih zločina, jer svatko zdrave pameti zna, kako svako ubojstvo ima ime i prezime kako počinitelja tako i žrtve.
Zato tražimo od srpske strane stvarne informacije i pronalaženje mjesta pogibije i sahrane naših sunarodnjaka koji su stradali od zlikovaca, kako bi iste sahranili i odali im dužnu počast. Zalažemo se za poštene i pravedne procese preispitivanja možebitne individualne odgovornosti u slučajevima prekoračenja ovlasti u postupcima nad žrtvama od strane pripadnika hrvatske vojske i policije, jer nije u redu kolektivno etiketirati i osuđivati cio narod, zato se ravnajmo idealima istine. Čovjeku je urođeno dostojanstvo življenja i vrijednost ljudske osobe, jednaka i neotuđiva prava slobode u njenim svim oblicima, savjest čovječanstva, koja ne smije vrijeđati razum i svijest čovjeka. Zato u društvenim procesima Hrvatske ne želimo biti pasivni promatrači.
U javnom djelovanju, hrvatski branitelji, ratni veterani imamo obavezu i pravo brinuti o društvenoj i kulturnoj ulozi nas branitelja u hrvatskom društvu. Svatko od nas ima pravo na dostojanstvenu i časnu prošlost ako smo istu stvarali dobrim djelima, a neki nastoje ocrniti i zablatiti tu prošlost i prepustiti je po svaku cijenu zaboravu.
U Hrvata je u politici svašta moguće; locirati, identificirati, uhititi i transferirati nevine ljude, predati ih Haaškom sudištu kako bi se poigravali s istima, trošili veliki novac za obranu nevinih ljudi koje krvavo prinose porezni obveznici radi dokazivanja nevinosti, nevinima, dok hrvatski politički dužnosnici uživaju blagodati svojih sramnih i promašenih čina na slobodi s velikim (ne)zasluženim primanjima i mirovinama. Akterima se ništa ne dešava, dapače status im se poboljšava. Lakrdija na kvadrat.
Naši su suborci i sunarodnjaci ubijani u ime sramne i zločinačke srpske ideologije samo zato što su se drznuli obraniti sebe i živote članova svojih obitelji od agresora. Nas optužuju da smo izvršili agresiju i genocid nad njima, a oni su proveli genocid i kulturocid nad Hrvatima i Hrvatskoj. Reakcija srbijanske agresivne politike i bogate retorike iz usta njihovih glagoljivih političara od formata govori o njima samima, njihovoj mržnji, predrasudama i o neprežaljenoj velikosrpskoj ekspanziji prema Republici Hrvatskoj. Uvaženoj srbijanskoj ministrici vanjskih poslova, gospođi Grubješić poručujemo, kako preko Dunava i Save u Republici Hrvatskoj ne stanuje „palanački mentalitet hrvatskog nacionalističkog delirija“ jer su za dobronamjerne, korektne i poštene ljude u Srbiji od pamtivijeka bili: grad Zagreb i Hrvatska uvijek dijelom napredne zapadne kulture. Nevjerojatno je kako lideri srbijanske vlasti: Tomislav Nikolić, Vuk Jeremić, Rasim Ljajić, Nikola Selaković, Dragan Marković Palma i ostali u medijima olako i bez činjenica „lupetaju“ prljave optužbe na račun hrvatskog nacionalizma, ponosa i izruguju se hrvatskim nacionalnim interesima. Začuđuje stoga mlaka reakcija i neodaslana diplomatska nota hrvatske službene politike prema susjedima u Srbiji, gdje se javno spaljuje, gazi i ponižava hrvatska zastava, ne tako davno i demoliranje Hrvatskog veleposlanstva, ne provođenje međunarodnih zakona po pitanjima sigurnosti diplomata, od strane zemlje domaćina, kao da nas se to ništa ne tiče.
Tko je ovlastio predstavnike hrvatske vlasti da šute na slične pojave i da se poigravaju sa strpljenjem i vrijeđanjem hrvatskih građana od strane srbijanskih političkih dužnosnika. A tek komentar našeg Predsjednika RH, gospodina Ive Josipovića, kako reakcije iz Srbije sad nisu bitne, itekako su bitne, gospodine Predsjedniče. Svatko ozbiljan mora takvo ponašanje osuditi, prozvati političare na ozbiljnost i odgovornost u protivnome se takva (ne)djelotvornost smatra sluganskom i najblaže rečeno protuhrvatskom politikom.
Hrvatska je slobodna i demokratska zemlja a slobode nema bez odgovornosti, kao ni prava bez dužnosti. Odgovornost je sposobnost da se progovori i odgovori na sve zahtjevne zadaće. Što je s Deklaracijom Domovinskog rata i gdje je nestala politička zaštita ugleda Hrvatske i digniteta Domovinskog obrambenog rata ?
U ime savjesti i solidarnosti, pravde i čovječnosti želimo promijeniti loše stanje. Hrvatski branitelji, dragovoljci i ratni veterani iz Domovinskog obrambenog rata, neće šutjeti pognutih glava i slušati sve te nepravde i sumnjičenja te negiranje dostojanstva i žrtve a osjetljivi smo itekako na obezvrjeđivanje žrtve naših poginulih suboraca.
Osoba za kontakt – PR, Glasnogovornik Koordinacije braniteljskih Udruga grada Zagreba, Ivica Matošević, gsm: 099 1961 477.
