Višnja Starešina: Ratne trube braće Tayyipa i Bakira
Otvorene poruke koje Zapadu šalje turski predsjednik Recep Tayyip Erdogan u proteklom su tjednu dosegnule svoj performerski vrhunac. Na stranačkom kongresu, pred prepunom dvoranom svojih političkih sljedbenika, Erdogan je zatražio da mu dovedu djevojčicu. I na pozornicu su pred predsjednika izveli djevojčicu od četiri-pet godina, u maskirnoj odori turske vojske, s vojničkom beretkom na glavi. Oni koji prate džihadističku video-promidžbu, u Erdoganovu su performansu lako mogli prepoznati inačicu klasičnog propagandističkog motiva različitih radikalnih islamskih skupina – u kojima se uniformirano dijete, najčešće dječak, nalazi uz bok vojnicima koji vježbaju u logorima, pripremajući se za rat u ime Allaha. Dijete, dakako, simbolizira budućnost. Motiv – militarizirano dijete i vojnici na ratnom treningu – istovjetan je, od videa snimljenih u tajnim džihadističkim logorima u BiH u prvoj polovini devedesetih godina prošlog stoljeća do logora na području kavkaskih država ili promidžbe Islamske države.
Performans s djevojčicom
R.T. Erdogan je na svom stranačkom kongresu otišao korak dalje. On je taj motiv promocije militariziranog djeteta kao budućnosti rata u ime islama izveo javno, kao predsjednik moćne države, uz to, još uvijek i članice NATO-a. “Jesi li ti spremna postati mučenica?” upitao je Erdogan djevojčicu-vojnikinju. Djevojčica se nakon tog pitanja, od uzbuđenja, rasplakala pred “sultanom”. “Vojnici ne plaču. Ako padnu kao mučenici, pokrit ćemo ih zastavom. Sve je spremno”, poručio je Erdogan, poljubivši malu vojnikinju prije nego što su je odveli s pozornice.
Nakon otvorene prijetnje SAD-u (zbog pomoći Kurdima) poručujući im kako “još nisu iskusili osmanski udarac”, Erdogan je performansom s djevojčicom-vojnikinjom predstavio sebe i Tursku kao državu predvodnika i zaštitnika islamskih ciljeva u svijetu. Osobito u odnosu prema SAD-u i EU-u. Poruku je podcrtao svojom zapadnoafričkom turnejom ovih dana s koje je poručio, ponajprije SAD-u, da je Jeruzalem glavni grad Palestine, a lokalni mu je senegalski pjesnik uzvratio prigodnom poemom “Erdogana volimo u ime Allaha”. U međuvremenu se stigao video-linkom uključiti na skup u povodu dana neovisnosti BiH – u Turskoj – podsjetivši još jednom da mu je Alija ostavio Bosnu u amanet.
Kroz prizmu tog Erdoganova pokazivanja snage i širenja straha, uvijek, dakako, iz pozicije samoproglašene žrtve, valja promatrati i gotovo istovjetna postupanja Recepova manjeg bošnjačkog brata Bakira Izetbegovića. I Bakir prijeti novim ratom, iz pozicije vječite žrtve i čuvara BiH. U posljednje vrijeme čini to i putem hrvatskih medija. I baš kao što je Erdoganova djevojčica-vojnikinja konceptualno istovjetna dječaku iz brda iznad Travnika kojeg su prije četvrt stoljeća islamski borci iz stranih zemalja, tzv. mudžahedini, snimali za potrebe svoje promidžbe u Mehurićima, u prvom džihadističkom vojnom logoru na europskom tlu, tako je i današnja Bakirova retorika obrane “cjelovite građanske Bosne” gotovo istovjetna onoj kojom je u osvit rata njegov babo Alija branio “građansku Bosnu i Hercegovinu”.
“Te priče o nekakvim obukama devet tisuća vojnika u nekakvim kampovima samo su izgovor za vlastitu radikalizaciju”, tumači ovih dana Bakir u intervjuu Globusu. “Te priče u kojima se govori da se tamo stvara nekakva islamska država samo su izgovor da se razbije Republika Bosna i Hercegovina, koje nemaju nikakva uporišta u stvarnosti”, govorio je u osvit posljednjeg rata Bakirov babo Alija, istodobno osnivajući stranačku vojsku Patriotsku ligu, koja je bila preteča kasnijim vojnim logorima za obuku džihada u BiH.
‘Kurikul’ za askere
Današnji logori za obuku djece, budućih “askera” u BiH, po islamističkom “kurikulu” pod vodstvom pripadnika selefijskog pokreta, koje Bakir i sljedbenici javno nastoje prikazati kao bezazlene gimnastičarke kampove, dio su istog islamističkog “kurikula” koji je prije četvrt stoljeća posijan u BiH, koji u Turskoj prolazi Erdoganova djevojčica-vojnikinja, ali i milijuni djece diljem svijeta. Erdogan je performansom s djevojčicom-vojnikinjom taj “kurikul” javno i nedvosmisleno predstavio kao svoje oružje. Bakir se još uvijek pravi da je to samo gimnastika s vjeronaukom, ali i u intervjuu Globusu, sukladno vezirskoj tradiciji, poručuje Hrvatima da on najbolje zna što je u njihovu interesu, da je spreman i na rat kako bi spriječio njihovo pravo na političku emancipaciju kao konstitutivnog naroda kroz izmjene izbornog zakona. I da će oni biti za to krivi.
Time je Izetbegović mlađi, uz potporu brata Erdogana, zauzeo maksimalističku poziciju uoči još jednoga kruga predigre državnog restrukturiranja BiH, koja se u vidu trilaterale – Predsjedništvo BiH plus hrvatska predsjednica i srpski predsjednik – sljedećeg tjedna održava u Mostaru.
Izetbegovićeva je retorika naizgled jednako usmjerena prema Hrvatima i prema Srbima. Ali je njegovo oružje, baš kao i 1993., primarno usmjereno prema Hrvatima. Srpska politika naoko podržava hrvatske zahtjeve u BiH. Ali preoblačenjem velikosrpskih pretenzija i neojugoslavenskih koncepcija u zahtjeve srpske manjine u Hrvatskoj, razara i slabi hrvatsku državu iznutra.
A što se događa na Titaniku? Čuvarica kormila daje sedative putnicima. A kapetan se bavi – pozdravima.
