Biskup Bogdan: I danas se vodi bitka za duše i umove naše djece i mladeži
U zagrebačkom svetištu Majke Božje Lurdske 4. ožujka svečano je proslavljena 53. obljetnica smrti časnoga sluge Božjega o. fra Ante Antića – Antićevo 2018.
Ovogodišnja proslava u znaku je 125. obljetnice rođenja (13. travnja 1893.) i krštenja (8. svibnja 1893.) časnoga sluge Božjega o. fra Ante Antića, a proslavi je prethodila trodnevnica. Prvoga dana trodnevnice, u četvrtak 1. ožujka, misu je predvodio vicepostulator fra Josip Šimić, OFM, na temu „Duhovni vez s vjernicima”, u petak 2. ožujka misu je predvodio fra Ivan Landeka, OFM, s temom „Duhovni vođa djevojaka”, a posljednjega dana trodnevnice, u subotu 3. ožujka, misu je predvodio provincijal Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja iz Splita fra Joško Kodžoman na temu „Duhovni vođa obitelji”. Svečano euharistijsko slavlje na samu obljetnicu smrti 4. ožujka predvodio je vojni biskup Jure Bogdan, a crkveno pjevanje zbor Otac Ante Antić.
U propovijedi biskup Bogdan dotaknuo se na početku riječi iz evanđelja: „U današnjem evanđelju slušali smo Gospodinove riječi: ‘Razvalite ovaj hram i ja ću ga u tri dana podići’. Riječi su to kojima Gospodin odgovara na zahtjev židovskih poglavara da im dade znak koji ga autorizira da on smije činiti ono što je bio učinio, tj. istjerati trgovce i mjenjače iz jeruzalemskoga Hrama. Riječi su to kojima je Gospodin upravo ukazao na ono što je njegov raspoznajni ‘znak’, a to je njegovo Tijelo, koje će biti razapeto, ali i koje će uskrsnuti.
Križ, dakle, kojim će biti obilježeno njegovo sveto tijelo, te uskrsnuće, u kojem će ono slavno uskrsnuti od mrtvih da više nikada ne umre, njegov su raspoznajni ‘znak’. Upravo to su sveci shvaćali. U taj su ‘znak’ duboko uranjali, i od te mudrosti živjeli! Živjeli pak ne samo za sebe, nego u potpunom i nesebičnom predanju za bližnjega, za druge, za sve one s kojima su dolazili u doticaj. I upravo su po tome, po takvom svojem dosljednom, kreposnom načinu života, svima nama bili i ostali uzorima.
Ako su tako mogli oni, zašto ne bismo mogli i mi? Ako su mogli oni ljubiti Krista u potpunom, nesebičnom, ustrajnom predanju, zašto to ne bismo mogli i mi? To je poruka svetih, Bogu predanih ljudi, i njihovih života koju nam sveta Crkva želi staviti pred oči kad ih javno, zbog njihova kreposna života, časti naslovima: sluga Božji, blaženi, sveti. U tu skupinu spada i naš dobri otac Ante Antić.”
Biskup se osvrnuo i na oca Antića kao savjetnika i duhovnog vođu učiteljica riječima: „Vidjevši ogromnu opasnost kojima su u prošlom sustavu bili izloženi djeca i mladi te oni koji su ih trebali odgajati i poučavati, organizirao je ovaj časni sluga Božji, unatoč opasnostima i neimaštini, godine 1946. i trodnevne duhovne vježbe za učiteljice u Makarskoj. Bio je neumoran u svojoj brizi za te duše učvršćujući ih, usmeno i pismeno, da svojim kršćanskim životom djeluju apostolski, da se oslone na Boga i na Crkvu, koju vrata paklena neće nadvladati, da molitvom daju Bogu zadovoljštinu za grijehe naroda, da mole za zavedene bezbožnim načelima da se obrate, te za vlastiti narod da ostane vjeran Bogu. I danas odišu jednakom kršćanskom svježinom i uvjerljivošću ove divne riječi koje je o. Antić napisao u pismu jednoj učiteljici:
‘S pomoću Božjom opet započinjete novu školsku godinu. Poslije malog odmora nastavljate Vaš težak, mučan, ali i ugodan rad. Zovem ga teškim jer to najbolje zna Vaše srce, Vaši živci, Vaše tijelo, koliko umora i truda osjetite tijekom školske godine. Vama je taj rad i sladak, jer ga ljubavlju Božjom oživljavate, posvećujete i podižete na vrhunaravni red, na zaslužna djela. Njime ispunjate Vaš životni zadatak, slijedite svetu volju Božju, služite Isusu u osobi malene djece, vršite Vašu dužnost prema domovini, a sebi pletete vijenac neumrle slave, jer Sveto pismo kaže: ‘Oni koji druge poučavaju, sjat će kao zvijezde na sve vijeke’. Pomislite da Vas sam božanski Učitelj šalje u školu i da Vam predaje djecu govoreći: ‘Povjeravam Ti ove malene, brini se za njih, kad se vratim, ja ću Ti platiti’.”
Na kraju propovijedi biskup Bogdan zaključio je kako se i danas itekako vodi bitka za duše i umove naše djece i mladeži te kako naša domovina ovisi o ishodu te bitke te je zaključio: „Molimo se Gospodinu Bogu i Blaženoj Djevici Mariji, a po zagovoru časnog sluge Božjega oca Ante Antića, da nam izmoli takvih muževa i žena, takvih očeva i majki, takvih odgojiteljica i odgojitelja i učitelja i učiteljica, nastavnika i nastavnica, koji će se svjesni svoje ljudske i vjerničke odgovornosti znati othrvati kušnjama te znati zdušno prionuti zdravom ljudskom i kršćanskom odgoju i podizanju naše djece i mladeži, koji će biti potpuno svjesni da im je ‘povjerena uzvišena zadaća da vječno pomlađuju stablo naroda svoga’, kako je to isticao otac Antić, ‘u odgoju i umova, ali i srdaca naše mladeži’, koji će usađivati u njih ‘plemenite misli i osjećaje, ljubav prema Bogu i bližnjemu, ljubav prema Domovini’.”
Nakon euharistijskog slavlja druženje je nastavljeno u samostanu MB Lurdske, gdje je uz biskupa Bogdana, goste svećenike, redovnike i redovnice, predstavnike gradske i državne vlasti te predstavnike medija sudjelovala i brojna rodbina oca Antića.
