Hrvatski klub: Sjećanje na dragog prijatelja
Tek kada izgubimo neku dragu osobu mi spoznao koliko nam je ona značila. Što vrijeme dalje odmiče sve smo svjesniji praznine koja je ostala njezinim odlaskom kao i istinom da tu prazninu ništa ne može popuniti. Ta praznina je toliko veća što smo više i duže bili u kontaktu s osobom koja nas je napustila.
Prošle godine 21. ožujka napustio nas je dragi prijatelj mr. Antun Abramović Toni. U kasnim večernjim satima naš je Toni otišao u vječnost ostavljajući nas zgranute. Otišao je baš onako kako to Sergej Jesenjin kaže u svojoj pjesmi „ bez ruke, bez slova“. A tko je bio naš Toni?
Antun Abramović – Toni, profesor povijesti, umirovljeni pukovnik Hrvatske vojske, zastupnik u prvom sazivu Hrvatskog državnog sabora, jedan od utemeljitelja i članova nekoliko domoljubnih udruga. Čovjek koji je nesebično svoj cjelokupni život posvetio Hrvatskoj. Potekao je iz tradicionalne katoličke zagrebačke obitelji . Otac Mato, iako nižeg stupnja obrazovanja, posvetio je veliku brigu obrazovanju svoje djece. Od malih nogu brinuo se o njihovom katoličkom nauku težeći tako stvoriti poštene i časne ljude. Svoju ljubav prema hrvatskim tradicijskim vrijednostima i povijesti Hrvata prenosio je na Tonija koji je pažljivo upijao svaku očevu riječ.
Već kao gimnazijalac shvatio je kako iz dana u dan sve više nestaju hrvatske tradicijske vrijednosti a s njima i hrvatski nacionalni identitet. Radi izražavanja dubokih domoljubnih osjećaja izbačen je iz gimnazije i tada započinje njegov Križni put. Obilježen kao protivnik tadašnjeg komunističkog režima odlučuje pod svaku cijenu završiti gimnaziju i upisati fakultet kako bi stekao obrazovanje potrebno za borbu protiv komunističkog totalitarnog režima. Po završetku gimnazije upisuje studij povijesti , povijesti umjetnosti i etnologije s ciljem što boljeg upoznavanja hrvatskih tradicijskih vrijednosti i povijesti Hrvata. Kao student čita publikacije izdane u hrvatskoj emigraciji i povezuje se s drugim domoljubno orijentiranim studentima.
Sudionik je Hrvatskog proljeća pa je tako kao i svi tadašnji disidenti obilježen kao državni neprijatelj. U dokumentima UDB-e obilježen je šifrom: „POO Hrv.nac. i RKC 1983“ pa je tako zajedno s drugim tadašnjim disidentima bio operativno obrađivan i pozivan na informativne razgovore. Posebno opasnom osobom postao je 80-tih godina kada je prikupljajući etnografsku građu za svoj znanstveni radpropješačio cijelu Dalmatinsku zagoru. Operativne mjere protiv njega bile su znatno pooštrene i radinjegovog pohađanja seminaraduhovne obnove, a naročito kada jeodlučio provesti određeno vrijeme u Kartuzijanskom samostanu u Pleterju, upoznatise sa životom i radom redovnika i napisati o tome reportažu.
Devedesetih godina nošen domoljubnim zanosom sudjeluje u procesu utemeljenja HDZ-a u čuvenoj „Baraci“. Postaje zastupnikom u prvom Hrvatskom državnom saboru no osjećajući skori početak Domovinskog rata odlučuje sudjelovati u stvaranju hrvatskih oružanih snaga kao jedan od utemeljitelja Narodne zaštite, a u trenucima nastajanja Hrvatske vojske imenovan je pomoćnikom Martina Špegelja koji je bio postavljen za zapovjednika Zagrebačkog korpusa. Mjesto u vojnom uredu zamijenio je bojišnicom gdje je kao dragovoljac u IPD-u djelovao na terenu kao pukovnik Hrvatske vojske.
Po završetku Domovinskog rata 2000. godine zaposlio se u vojnom muzeju gdje je kroz vojnu i drugu arhivsku građu nastavio s marljivim proučavanjem hrvatske vojne i nacionalne povijesti. Nakon umirovljenja potpuno se posvetio svojoj najvećoj ljubavi – knjizi. Autor je predgovora mnogih knjiga, a isto tako i recenzent te urednik knjiga. Pisac je mnogih aktualnih komentara, članaka i kritika.
Shvaćajući kako je obrazovanje ključni čimbenik razvoja društva odlučio se posvetiti edukaciji putem sudjelovanja na mnogim tribinama i okruglim stolovima. Jedan od njemu važnijih ciljeva bio je obnova hrvatske katoličke intelektualne elite koja je pogubljena tijekom i nakon II svjetskog rata. Svjestan posljedica koje je komunistički režim ostavio u hrvatskom nacionalnom biću kao i sve većeg srozavanja društvenih i moralnih vrijednosti pokušavao je na sve moguće načine suprotstaviti se tom negativnom trendu. Zajedno s grupom intelektualaca sudjeluje u osnivanju udruge „Hrvatski klub„ čiji je cilj očuvanje hrvatskih tradicijskih i kulturnih vrijednosti na čijim osnovama treba uporabom moderne znanosti i tehnologije stvoriti modrenu i bogatu Hrvatsku državu. Kao dopredsjednik Hrvatskog kluba sudjeluje u organizaciji i provođenju oko 30 tribina pokušavajući tako svoje ogromno znanje prenijeti na druge. Nažalost prerana i iznenadna smrt zaustavila ga je na tom putu.
Hrvatski klub, čiji je Toni bio istaknuti član, poziva Vas u četvrtak 22. ožujka u 10 sati u Tribinu grada Zagreba gdje će se u svojim govorima prisjetiti našeg dragog prijatelja Tonija Jure Antunović (predsjednik Hrvatskog kluba), Zoran Čapalija – Čaplja, dr. sc. Dinko Čutura i prof. dr. sc. Josip Jurčević.
Hrvatski klub
