Obilježena šesta obljetnica smrti nadbiskupa Jurića i jedanaesta nadbiskupa Franića
U povodu šeste obljetnice smrti nadbiskupa Ante Jurića i jedanaeste obljetnice smrti nadbiskupa Frane Franića, splitsko-makarski nadbiskup i metropolit Marin Barišić predvodio je euharistijsko slavlje u utorak, 20. ožujka u konkatedrali Sv. Petra u Splitu.
U koncelebraciji je bio generalni vikar mons. Miroslav Vidović i konkatedralni župnik don Radojko Vidović, a misno je slavlje svojim pjevanjem uveličao konkatedralni mješoviti zbor sv. Petra. „Na današnji dan prije šest godina preminuo je mons. Jurić, a 17. ožujka 2007. mons. Franić, dvojica velikih duhovnika i pastira naše mjesne Crkve. Njihove obljetnice obilježavamo kao izraz zahvalnosti za njihovu vjeru i vjernost Splitsko-makarskoj nadbiskupiji u koju su utkali svoj život te možemo reći da smo njihova duhovna djeca. Obojica su svoj zemaljski hod završili u korizmi, koja je uistinu obilježila njihov život u kojem su hodili vjerujući u providnost. Vjerujemo da ih je Bog prepoznao kao vjerne sluge i nagradio ih vječnim životom“, kazao je na početku misnoga slavlja nadbiskup Barišić.
Svoju je propovijed protkao tumačenjem biblijskoga teksta, koji govori o izlasku Izraela iz egipatskog ropstva, o pustinji i prelasku preko Crvenoga mora. Izraelci su se oslobodili Egipta iz kojega su izišli, ali su se trebali još osloboditi Egipta koji su ponijeli sa sobom. Zato put kroz pustinju nije bio bez posrtanja. Mojsije pod Sinajem vodio je sav narod iz tabora ususret Bogu i svi su sudjelovali u izgradnji svetišta, Šatora sastanka. Mojsije je izveo Izraelce iz Egipta i vodio ih kroz pustinju, a Jošua ih je uveo u Obećanu zemlju. Nadbiskup je u tom surječju podsjetio na dvojicu pastira, na nadbiskupe Franića i Jurića, koji su ugradili svoj život u najburnije vrijeme povijesti Splitsko-makarske nadbiskupije, vrijeme rata i poraća.
„Večeras se spominjemo dvojice pastira i vođa koji su živjeli među nama, s nama, za nas i ispred nas, nadbiskupa Franića i nadbiskupa Jurića. Nadbiskup Franić je doista u to doba hoda kroz pustinju i prelaska preko ‘Crvenoga mora’ doživio brojne poteškoće. Pretpostavljao je da će komunizam i te nevolje koje su zahvatile naš narod potrajati najmanje 200 godina. Međutim, doživio je izlazak iz komunizma i prelazak preko ‘Crvenoga mora’. Kao nadbiskup pratio je svoj narod 34 godine. A nadbiskup Jurić našu je nadbiskupiju vodio od 1988. do 2000. godine. U pustinji je trebalo graditi za narod Šatore sastanka, prostore za bogoslužje, otvarati nove župe, a tek s demokracijom počeli su se pomalo stvarati uvjeti za gradnju crkava. Obojica su gradili Crkvu Božju, duhovnu Crkvu, Crkvu pojedinca i zajednice, Crkvu obitelji“, kazao je mons. Barišić. Istaknuo je njihovu vjernost i ljubav prema Crkvi i narodu, duboku duhovnost i pobožnost prema BDM, ljubav prema Svetom Ocu i zauzimanje za evanđeoske vrednote.
Govoreći o spasonosnom značenju Isusova križa za čovjeka kazao je da je u križu vidljiva nevidljiva Božja ljubav i da križ vodi k slavi Uskrsnuća. Na to nas upućuju i biskupska gesla: Franićevo “Pobjeda svetih” i Jurićevo “U križu je spas”. Ona govore da je pobjeda onih koji s molitvom na usnama i s vjerom strpljivo nose svoj križ patnje i boli. Izrazio je nadu da će primjer svjedočkoga života nadbiskupa Franića i nadbiskupa Jurića nadahnjivati vjernike u njihovom djelovanju te da će u korizmi osvjetljeni svjetlom nade i vjere hoditi k radosti uskrsnuća.
Izvor: smn.hr
