22. ožujka 1993. Škabrnja – zašto su IX. bojna HOS-a i Marko Skejo legende Domovinskog rata?
Već prošle godine, na proslavi obljetnice Oluje, kada su pojedini veterani HOS-a privođeni i kada neki od njih nisu mogli sa majicama HOS-a ući na svetu misu u crkvu u Kninu, mogao se nazrijeti smjer i vjetar u kojem će nova vlada djelovati. Buka i policijske prijave zbog ratne pjesme Bojna Čavoglave, stare četvrt stoljeća, u Slunju istog dana bio je samo pečat i potvrda istog. Naime, nakon koalicijskih preslagivanja, s HNS-om i Pupovcem, dolazi do dodatnog pritiska glede micanja ploče poginulim junacima u Jasenovcu i problematizacije vojnog znakovlja i ratnog pozdrava vojnika HOS-a.
Danas, 25 godina nakon rata, svjedoci smo da u hrvatskoj politici i medijima postoji značajan dio osoba koji nastoji diskreditirati bojovnike HOS-a, ratne zasluge, borbeno znakovlje i vojnički pozdrav. Najčešće se radi o političarima ili ljudima koji nisu bili u ratu ili su čak bili u inozemstvu za vrijeme rata, a danas zauzimaju ključne pozicije u državi.
Ovo je priča o nevjerojatnoj hrabrosti boraca HOS-a u Škabrnji, pripadnicima IX. bojne HOS-a “Rafael Vitez Boban”, ljudima koji su sve dali za svoju domovinu.
A na današnji dan 1993. godine po drugi put palo je mjesto koje je simbol stradanja Hrvata u Dalmaciji: pala je Škabrnja.
Škabrnja sama po sebi nije imala neki važan strateški značaj, niti za Hrvate, niti za Srbe – ona je bila nešto mnogo više. Držati Škabrnju za Hrvate je značilo čuvati u svojim rukama simbol stradanja Hrvata u Dalmaciji, dok je Srbima bio imperativ ponovno osvojiti Škabrnju te tako poniziti i demoralizirati hrvatsku vojsku.
Tijekom bitke za zadarsko zaleđe, IX. bojna HOS-a „Rafael Vitez Boban“ bila je angažirana na čuvanju crte u dubrovačkom zaleđu. Krajem siječnja 1993., po zahtjevu brigadira Ante Gotovine, vodstvo 114. brigade uputilo je bojnu u obranu zadarskog zaleđa tj. hrvatske svetinje Škabrnje.
Tek 23 pripadnika postrojbe upućena su iz Dubrovnika u Škabrnju, koju je tada branilo samo 12 pripadnika specijalne bojne Zrinski, jer crta fronte još nije bila utvrđena nakon borbi koje su vođene od akcije Maslenica nadalje, s većim ili manjim intenzitetom.
Kada se postrojba HOS-a okupila, Škabrnju je branilo nešto više od 80 pripadnika bojne “Rafael Vitez Boban”, a n čelu joj je bio legendarni Marko Skejo, čije čak i brkove danas preispituju ljudi koji su tih godina bili u zakucima mišjih rupa.
Srpska vojska i JNA – golemi strah od junaka HOS-a
Selo dugo čak 6 kilometara branila je postrojba čak 43 dana sa manje od 100 vojnika, a okruživala ju je sva sila agresorske vojske. Ta vojska JNA, poznata po kukavičluku i brutalnosti, imala je veliki strah od boraca HOS-a još od Vukovara i bitaka vođenih od početka rata i ljeta 1991. godine. I najelitnije paravojne jedinice srpske vojske napadale su Škabrnju, a među njima najviše su se isticale “Alfe” kapetana Dragana, “Vukovi s Vučjaka” i Arkanovi “Tigrovi”.
Strah srpskog vojnika prema HOS-u bio je velik, zato poštovanje Hrvata prema njima treba biti još veće!
Puno je hrabrih boraca branilo Škabrnju, a u najveću legendu svojom hrabrošću i akcijama protiv Srba ušao je zasigurno pokojni Thomas Crowley “Irac”. Irac je sa svojom skupinom uništavao borbeni moral Srba čestim akcijama u njihovom zaleđu, što je srpsku vojsku izluđivalo od velikog straha. Djelovanje HOS-a u takvim akcijama kojima se unosio strah i panika neprijateljima bila je njihova specijalnost.
Tako krajme mjeseca pripadnici HOS-a izveli su jednu diverzantsku akciju protiv srpskih postrojbi koje su napadale mjesto, kojima je zapovijedao zločinac velikosrbin Dragan Vasiljković, te uništili nekoliko minobacača, topova, i oklopnih transportera.
Ratni put IX. bojne “Rafael Vitez Boban” – zar se njih treba odreći Hrvatska?
Pukovnik Marko Skejo je u listopadu 1994. godine postao zapovjednik 114. brigade HV-a, pa je zapovjednik IX. bojne HOS-a postao Mićo Ćuk.
Bojna „Rafael Vitez Boban“ je sudjelovala u brojnim akcijama Hrvatske vojske u kojima je oslobađano okupirano hrvatsko područje, među njima i Zima ’94. i Ljeto ’95. Kraj rata bojna je dočekala na Južnom bojištu.
Danas, nakon 25 godina svjedoci smo da u hrvatskoj politici i medijima postoji dio ljudi koji nastoji diskreditirati bojovnike HOS-a, njihove ratne zasluge, njihovo borbeno znakovlje i pozdrav. Najveći dio tih ljudi je za vrijeme rata držao se po strani ili otišao u inozemstvu, a danas baš takvi propisuju pravdu i uvjete postojanja ratnim veteranima i bojovnicima HOS-a, a time posredno i svim braniteljima i cijelom hrvatskom narodu
Što se tiče Škabrnje, kako su dani prolazili pripadnici bojne HOS-a sve su više psihički i fizički opadali i nije bilo realno za očekivati da bi sami mogli zadržati Škabrnju. Zapovjednik HOS-ovaca, Marko Skejo zatražio je od zapovjedništva u Zadru da njegovi borci odu na odmor barem tjedan dana, odgovora nije bilo, a u ispomoć su im dolazili tek rijetki.
Nakon 43 dana napokon su HOS-ovci otišli na zasluženi odmor, a samo 6 dana kasnije Škabrnja je pala u operaciji srpske vojske kodnog naziva “Kameleon”.
Škabrnja je ponovno oslobođena tek u operaciji “Oluja” 1995. godine, a Hrvatska je zapamtila malobrojne junake koji 1993. branili je 43 dana.
Hoćemo li se takvih junaka odreći zbog dnevne politike i prihvatiti da je petokraka na kapi Ratka Mladića prihvatljivija od vojničkog pozdrava HOS-a na njegovom grbu?
Izvor: narod.hr
