Što to snuje Josipović – ili Mrak (Taritaš) u balkanskoj krčmetini
Dok Josipović i Milanović siluju demokraciju, ministrica Mrak Taritaš provodi mobing
Mrak je jedino što je preostalo u ovoj balkanskoj krčmetini.
{jathumbnail off}Ova vlast nimalo ne poštuje vladavinu zakona niti temeljne postavke demokracije. Kad narušimo demokratsko načelo po kojem se važne odluke u državi donose glasovima većine na izborima ili na referendumu, napravili smo prvi korak prema diktaturi. Tako se naime zove vladavina koja nije demokratska. Ne može tu činjenicu ublažiti niti opravdanje da se volja većine nasiljem trenutnog posjedovanja vlasti stavlja izvan snage radi pomodne i kvazidemokratske brige za navodne manjine.
Demokracija nema svoje varijacije na temu. Ona postoji ili ne postoji. U Republici Hrvatskoj još postoji, ali politička vlast, ne samo Vlada nego i Sabor i predsjednik Republike nastoje ukinuti demokraciju pod izgovorom spašavanje demokracije od nje same. Istovremeno ta ista vlast počinje provoditi i pravi mobing nad dijelom onih koji još imaju nekakv posao u državi.
Kad se velika većina građana na referendumu izjasnila za to da definicija braka uđe u Ustav, to nije imalo samo izvršnu snagu pisanja jedne rečenice ili jednog stavka, možda čak i cijelog članka u Ustav, nego je u političkom smislu dalo smjernicu o tome kako građani vide daljnji razvitak našeg društva. Kad sam pisao da bi premijer Milanović, ali i svi drugi nositelji političke vlasti morali dati ostavku ako odluka većine ne referendumu bude suprotna njihovom javno deklariranom stavu, mnogi su rekli da mi je to malo nategnuto ili čak i da pretjerujem.
Sad je sasvim jasno zašto sam bio u pravu.
Milanović i predsjednik Republike jednostavno ne prihvaćaju poruku referenduma. Njihov izbor je omalovažavanje volje građana i provođenje nasilja nad demokratskom voljom velike većine građana ove države. Umjesto da budu sluge volje naroda oni su izabrali ulogu silnika koji u ime naroda odlučuju što je dobro a što nije.
Tijekom nedopustivo kratke javne rasprave o promjenama Ustava predsjednik Republike Ivo Josipović je intervenirao sa svojim prijedlozima ustavnih promjena. On tako predlaže da se „životnim zajednicama koje su različite od braka„ ustavom garantira puna zaštita i pravo na obiteljski život. Ovakav čudna formulacija koja ne mora značiti ništa, ali može biti i prostor za naknadnu vrlo široku zakonodavnu manipulaciju izravno je u suprotnosti s porukom koji su građani referendumom poslali obnašateljima vlasti u ovoj državi. Josipović svojim zakonskim prijedlogom želi na mala vrata uvesti mogućnost da se uskoro nekim zakonom istospolnim partnerskim zajednicama omogući izravno posvajanje djece. Intencija pokretača referenduma koji je uspio velikom većinom glasova „za“ bila je da se baš tako nešto spriječi u skoroj budućnosti.
Nejasno je zašto Ivo Josipović ovako provocira, jer samo tako se može nazvati ovaj njegov potez. Naime, na dan kad je on poslao Saboru svoj prijedlog, zastupnici su počeli raspravu o životnim zajednicama. Prijedlogom tog zakona predviđa se da u istospolnim životnim zajednicama jedan partner može steći pravo skrbništva nad djetetom drugog partnera.
Dakle, na određeni način opet će biti moguće da istospolne zajednice imaju i odgajaju djecu. Ako bih se morao odlučiti hoće li neko dijete u slučaju smrti svog prirodnog roditelja biti smješteno u neki dom ili će moći odrastati uz partnera koji je iskazivao nesumnjivu ljubav prema njegovom roditelji, onda bih istog trenutka podržao ovakav prijedlog zakona. Vladajući imaju dovoljan broj ruku da bi progurali ovakav prijedlog. Životne zajednice će imati zakonsku zaštitu, moći će neizravno imati i djecu.
Čemu onda ovakav Josipovićev prijedlog? Za početak kampanje za još jedan predsjednički mandat malo je prerano. Osim toga oni kojima on podilazi ovakvim prijedlogom i onako bi glasovali za njega. Vidljivog i jakog protukandidata nema pa je teško očekivati da ga ovim postupkom navlači na tanki led. Na koncu ostaje još samo jedan zaključak. Ivo Josipović se ponaša kao uvrijeđena curica i inati se s narodom koji je na referendumu glasovao suprotno njegovom javno objavljenom stavu.
Naš predsjednik Republike očito teško podnosi vidiljivu disonanciju u odnosu na političku volju naroda. On uz pomoć premijera može obaviti trgovinu u saboru pa HDSSB-u dati regije zahvaljujući kojima će ta stranka potvrditi svoju dominaciju nad HDZ-om kao najljućim protivnikom, može smanjiti referendumski cenzus i bivšem sinidikalisti Lesaru dati vrlo oštar politički mač u ruke, posebno stoga što je već sad vidljivo da će u idućem mandatu netko drugi imati vlast, može se proglašavati zaštitnikom slabijih, ugroženih i manjina, može preko režimskih medija javnost plašiti jačanjem radikalne desnice, ali ovo što radi ne može nazvati demokracijom. Ovo je nasilje nad demokracijom. Ovo jest diktatura.
Nažalost slučaj suprostavlja volji naroda koja je izražena na referendumu nije jedini pokazatelj zakonodavnog nasilja u državi. Ministrica Ankica Mrak Taritaš počela je provoditi najklasičniji oblik mobinga nad zaposlenicima u mnogim gradskim upravama. Riječ je naravno o postupku legalizacije. Ovdje je opet zgodno pozabaviti se voljom naroda. Naime, vrlo veliki broj zahtjeva za legalizaciju bespravno sagrađenih objekata, po nekim procjenama čak više od 50% njih, predan je samo zato da se ispoštuje rok za predaju, dakle bez kompletne valjane dokumentacije. Već i ta činjenica govori da ne postoji nikakav pritisak građana na vlast da taj posao mora biti gotov do nekog određenog roka. Ljudi su predali da ispoštuju rok, ali i da postupak otegnu što više.
Na drugoj strani resorna ministrica radi pritisak na gradove i općine kao da je pitanje završetka legalizacije pitanje opstanka države. Možda je taj pritisak donekle razumljiv kad se zna da je to jedino konkretno čime se ona bavi i da je to jedino konkretno obećanje kojeg je do sad izrekla. Da bi provela svoj naum, ministrica je odredila postotke nerješenih zahtjeva koje treba riješiti u određenom vremenskom roku. Oni koji se razumiju u taj posao odmah su rekli da je riječ o neprovedivom zadatku u zadanom vremenskom roku.
To je sasvim konkretno dokazivo. Od trenutka kad je zaprimljen i zadnji zahtjev za legalizaciju prije pet i pol mjeseci do danas bilo je potrebno organizirati gradske i županijske službe za taj pojačani rad. Tako je grad Zagreb odmah pristupio provođenju natječaja, zaposlio nove ljude, pronašao novi prostor u kojem će oni raditi i sad ih uvodi u posao. Procjena službenika koji su do sad radili na poslovima izračuna doprinosa koje treba platiti za građevinsku dozvolu, a to isto se izračunava i za legalizaciju, kreće se od 3 – 6 mjeseci koliko je potrebno da novozaposleni mogu samostalno raditi. Dakle, taj vremenski rok u kojem je ministrica Mrak Taritaš očekivala 20% rješenih predmeta bio je dovoljan tek za jedan manji dio u slučaju Zagreba u kojem je zaprimljeno više od 90.000 zahtjeva, ili da se riješi sve kao u slučaju Rijeke gdje je 3.500 građana tražilo legalizaciju.
Umjesto da prihvati činjenicu da je posao konačno pokrenut, jer novi ljudi su zaposleni i već se neko vrijeme obučavaju za posao ministrica Mrak Taritaš javno prijeti oduzimanjem predmeta gradovima i osnivanjem neke svoje agencije u kojoj će raditi ljudi zaposleni na određeno vrijeme. Ona ne čuje ili ne želi čuti upozorenja da bi joj veći dio iduće godine mogao proteći u zapošljavanju i obučavanju novih ljudi. Sve to je njoj izgleda nebitno.
Novoizabrana predsjednica zagrebačkog HNS-a vidi uzlazni put svoje političke karijere i ona je u zamahu. Pred brojne zaposlenike po gradskim i općinskim upravama postavila je neprovedive ciljeve. Gradonačelnici koji u svemu vide atak na njihov politički kredibilitet rade dodatne pritiske na zaposlenike kojima se čak sugeriraju i neki skraćeni postupci koji bi mogli dovesti do gubitka velikih iznosa novca koji se treba sliti u državni, odnosno u gradske proračune.
No, kako to već obično biva u ovoj državi, politički obračuni su važniji od brige za pravilnu naplatu gradskih i državnih potraživanja.
Zaposlenicima nad glavom vise prijetnje o otkazima ili prelazak na rad u državnu agenciju na puno manju plaću ako ne ispune rokove koje je zadala ministrica Mrak Taritaš, ali nitko ne govori tko će snositi posljedice ako netko obračuna manji iznos za naplatu od stvarnog, a zbog mobinga koji se provodi nad njima. Nitko još nije izračunao niti koliko bi koštala ta nova državna agencija i koliko bi država uprihodila od nje. Naime, jedna od najvažnijih tema danas u državi jest nedostatak novca u državnoj blagajni.
Kako i na koji način ministrica može obrazložiti osnivanje nove agencije za legalizacije ako taj posao ima svoje zakonitosti koje se u realnom vremenu fizički ne mogu brže obavljati. Kako sat može proteći za kraće vrijeme od 60 minuta?
Očito je da ovo nema veze sa stvarnom željom da se postupci ubrzaju nego u najboljem slučaju može biti spašavanje obraza zbog neoprezno izrečenih obećanja, a vrlo vjerojatno se radi i o političkoj borbi na području Zagreba s obzirom na činjenicu koliko se baš metropola spominje u cijeloj priči. Kako god bilo, ministrica pred zaposlenike lokalne uprave postavlja neprovedive ciljeve i prijeti posljedicama ako to ne ostvare. Ima li ljepše defincije mobinga.
Na jednoj strani nepoštovanje volje naroda izražene referendumom, na drugoj politički mobing za zaposlenike u lokalnoj upravi, samo demokracije i vladavine zakona nigdje nema. Mrak je jedino što je preostalo u ovoj balkanskoj krčmetini.
ANTE GUGO/politikaplus.com
