9. svibnja 1945. Sisak – kako je ubijen ‘otac i majka siromaha’ sa 140 ranjenika iz bolnice?
Pomagao je židovske obitelji u Sisku, donosio i zbrinjavao srpsku djecu koja su u zbjegu s Kozare došla u Sisak. Za njih je svakog dana išao od kuće do kuće: prosio je dobre ljude mlijeka, kruha i nešto odjeće za tu sirotu dječicu. Skrivao i pomagao sve kojima je bila potrebna pomoć, pa čak i one koji su mu kasnije oduzeli život, hranio gladne i bio prozvan u Sisku ‘majka sirotinje“ ili ‘otac i majka siromaha”.
Kao nagradu, ‘oslobodioci’ su ga odveli na današnji dan 1945., ubili i tijelo mu nikada nije nađeno. Povjesničar Lojze Buturac tvrdi da postoje dokazi da je ubijen i bačen u Savu zajedno sa 140 ranjenika iz bolnice u Sisku.
Zove se Petar Žagmeštar i jedina krivnja mu je bila što je bio katolički svećenik.
Svećenik Petar Žagmeštar porijeklom je iz župe Bistra, rođen je godine 1899. u Bistranskim Novakima u Hrvatskom Zagorju. U Sisak je došao 1926. te tu proveo gotovo 20 godina, sve do svoje mučeničke smrti od partizana u svibnju 1945. godine.
Bio je omiljeni sisački kateheta, a mnogi tvrde da je Žagmeštar bio veoma revan svećenik i vjeroučitelj, najbolji što ga je Sisak ikada imao. Odlično je znao raditi s djecom, ministrantima i mladima. Bio je moralan, strog, ali veoma osjećajan i pravedan, te je kao takav bio omiljen u Sisku.
Imao je čitav niz sjemeništaraca, koji su se upravo na njegovu primjeru oduševljavali za duhovni poziv. Bio je uvijek u poslu, bavio se pisanjem, bio član kulturnih, karitativnih i prosvjetnih organizacija. Imao je opće priznati ugled i kao svećenik i kao hrvatski domoljub.
Tako ga je hrvatski narod Siska, zbog pomaganja siromaha, već prije rata prozvao ‘majka sirotinje’.
Nakon što je primio svoju katehetsku plaću, stvorio bi se red siromaha pred vratima njegova stana. Za nekoliko je dana ostao bez novaca pa je posuđivao novceod kolege vlč. Lončarevića, opet za siromahe. Tako je jednom prilikom prodao svoj novi zimski kaput, da bi novac dao siromašnom ocu, udovcu s petero gladne, nezbrinute djece.
Žagmeštar je uoči rata od 1938. do 1940. godine stanovao kod sisačke obitelji Despot. U toj su se kući održavali ilegalni sastanci sisačkih komunista. Na jednom sastanku on je spasio i Despota i sisačke komuniste od žandarmerije i uhićenja, skrivajući njihov propagandni materijal.
Za vrijeme rata ustaške su ga vlasti saslušavale zbog skrivanja židovske obitelji u kući gospođe Vnučec, gdje je tada stanovao. Pomagao je i druge židovske obitelji u Sisku.
Godine 1942., dok su kozaračka, uglavnom srpska djeca, bila smještena u osnovnoj školi, Žagmeštar je srpskoj djeci svakodnevno donosio mlijeko i drugu hranu, koju je za tu prigodu sakupljao od sisačkih obitelji idući od vrata do vrata.
Sisak – ulazak partizana znači zadah smrti
Dana 5. svibnja 1945. godine Sisak ‘oslobađa’ 45. srpska udarna divizija.
Grad je bio pust, kao da su svi stanovnici pomrli. Nitko se nije usudio izaći na ulice od straha i terora partizana. Slika je bila, kao i u Zagrebu, sasvim suprotna od one u koje su nas uvjeravali godinama. Tek danima kasnije, ljudi su pod prisilom, prijetnjama i pozivima, izašli ‘pozdraviti’ srpske partizane koji su ušlu grad.
Mnogi su tek nedavno zamijenili kokardu za petokraku.
Tako je bilo danima, a nakon toga uslijedila su masovna odvođenja i ubijanja mnogih stanovnika Siska, trgovca, obrtnika, kulturnih djelatnika. Mnogima bez suda, mnogima je u parku Šetališta Vladimira Nazora na glazbenom paviljonu izrečena presuda ‘U ime naroda’, a glasila je smrt vješanjem ili strijeljanjem.
Neposredno nakon ‘oslobođenja’ treći, četvrti dan odveden je vlč. Žagmeštar i od toga trenutka zameo mu se svaki trag. To nije rasvijetljeno niti do današnjih dana te postoji više indicija što se dogodilo, ali sigurno je da su ga ubili partizani.
Velečasni Žagmeštar izgubio je život samo zato što je bio uzoran svećenik kojeg su resile vrline odanosti služenja svojoj Crkvi i njezinim vjernicima, a poglavito mladeži. Kao svaki katolik nosio je u svom srcu, pored ljubavi za Krista, i svoju veliku ljubav za domovinu, za Hrvatsku.
Povjesničar Lojzo Buturac tvrdi kako postoje određeni dokazi da su partizani vlč. Žagmeštara bacili u Savu, kao što su to učinili i sa 140 ranjenika iz sisačke bolnice.
Prilikom ulaska partizana u Sisak ubijeno je oko 400 Hrvata bez suda i krivice.
Danas ispred katedrale Uzvišenja sv. Križa stoji blagoslovljena bista vlč. Žagmeštra, sisačkog katehete i svećenika-mučenika ubijenog od komunista 1945. godine, a od ovoga dana njegovo ime nosi i Pastoralani centar katedralne župe.
Izvor: narod.hr
