Marja Čolak: Jeste li za to da pri odlasku u zatvor zastupnik Stazić ima prednost?
“Jeste li za to da pri odlasku u Irsku hrvatski branitelji imaju prednost? Izgleda da u svibnju 1945. posao nije obavljen temeljito. Kakva šlampavost pobjednika”. Ovako govori hrvatski saborski zastupnik 2018. godine.
I nitko mu ne može ništa, dok god ga štiti saborski imunitet. Da je Nenad Stazić obični branitelj, zbog sumnje na govor mržnje i poziv na nasilje već bi bio na obavijesnom razgovoru u policiji.
Mnogi su ovih dana komentirali i Stazićevo brijunsko ljetovanje za 7 kuna kao samo jednu od povlastica koje je kao (licemjerni) saborski zastupnik uživao. Osobno većim problemom od povlastica, i zastupnicima i braniteljima, smatram neprimjeren diskurs i poziv na nasilje, dolazio on bilo od zastupnika bilo od branitelja. Štoviše, kada takav diskurs dolazi od nekog rastrojenog, ogorčenog, u državu razočaranog branitelja, manje je šokantan i neočekivan, nego kada dolazi od uvaženog, uglađenog i, navodno kulturnog, saborskog zastupnika.
Stazić nije “samo” zastupnik
Ne zaboravimo koje sve trenutno funkcije obnaša Nenad Stazić. On nije “samo” zastupnik. On je potpredsjednik saborskog Odbora za informiranje, informatizaciju i medije. Kao takav trebao bi biti svojevrsni korektiv vlasti i njenim predstavnicima, primjerice predsjedniku tog Odbora Andriji Mikuliću ili čak ministrici kulture Nini Obuljen. Da sam na njihovom mjestu, bila bih presretna što me, na žalost oporbe, “korigiraju” ovakvi, jer od takvih je teško biti gori.
Dakle, “kulturnjak” koji bi trebao osuditi govor mržnje u javnom prostoru postaje potencijalnim počiniteljem ovog kaznenog djela, zastrašujuće nonšalantno i lakonski, unaprijed računajući na olakšavajuću okolnost da ga od sankcija štiti saborski imunitet.
Kulturnjak koji, kada ne pada s bicikla, napada branitelje
Vrijedi se ovom prigodom prisjetiti i nedavnog Stazićevog “bljeska” na Danima elektroničkih medija u Svetom Martinu na Muri, gdje se, u funkciji potpredsjednika Odbora, osjetio pozvanim uzurpirati skup i održati politički govor, iako ga za to tamo nitko nije pitao. Napao je – pogađate – branitelje.
Konkretno, na raspravi o medijskoj strategiji Hrvatske, navodno braneći dignitet medija, Stazić je napao državne institucije, bivšeg ministra kulture Zlatka Hasanbegovića, aktualnu ministricu Ninu Obuljen Koržinek i braniteljske udruge.
“Iako pripadam zakonodavnoj vlasti ja ne vjerujem da se zakonima sve može riješiti. Postoje problemi koje moraju rješavati civilni sektor, građanske udruge, a i profesionalna okupljanja, poput ovog danas”, rekao je Stazić, zamjerivši ministrici što među temama od interesa za medijsku strategiju nije navela obranu medija i digniteta novinara.
Pa nije ni da se Kukuriku ministrica Zlatar-Violić potrgala od brige za dignitet novinara, no nije joj za zamjeriti, s obzirom na priče da se potrgala zbog pada s balkona. Iz nje barem nije progovarala mržnja kakva progovara iz Stazića, koji se i sam 2016. potrgao nakon pada s bicikla.
No vratimo se njegovom vrlom govorništvu.
“Obranu digniteta novinarskog rada i slobode medija pred napadima onih koji si u posljednje vrijeme uzimaju pravo da se miješaju u sve i svašta. Prvo je jedna od 100 tisuća udruga iz Domovinskog rata napala HAVC, zbog jednog dokumentarnog filma strane produkcije, tražeći ostavku Hrvoja Hribara. Iako je Hrvoje Hribar objasnio o čemu se radi, napad je bio tako žestok da je morao dati ostavku”, nastavio je Stazić.
Između ostaloga, izjavama je uspio natjerati dio sudionika da tijekom njegovog izlaganja napuste prostoriju, neki su se primali za glavu, a kad je krenuo u obranu Aleksandra Stankovića izazvao je nezadovoljstvo okupljenih, koji su glasno negodovali što je i Stazić ponovio Stankovićevu tezu o građanskom radu.
“Ovih dana još jedna od 100 tisuća braniteljskih udruga traži odgovornost Aleksandra Stankovića. Zašto? Jer je postavio pitanje gostu emisije. Dakle ljudi prigovaraju jer nemaju pojma ni o čemu. Do 8. listopada, dok Hrvatska nije raskinula veze s Jugoslavijom, to je bio građanski rat”, izjavio je Stazić, koji očito ima ozbiljan problem s činjenicom da je temelj hrvatske države Domovinski rat, a da su za to zaslužni hrvatski branitelji, koji, za razliku od njega, neće mirno uživati u saborskoj, povlaštenoj mirovini.
Mnogi radno sposobni bivši branitelji mirovinu, nažalost, neće ni dočekati. Neki će prerano oboljeti, a neki će si i sami oduzeti život. To je gorka istina o navodno povlaštenim hrvatskim braniteljima.
“Iznenađen i uvređen”
A u najnovijem razgovoru za Večernji list Stazić je, valjda misleći da se time brani od kritika zbog svojih objava, rekao kako mu je nevjerojatna količina mržnje i ustašluka.
“To je nešto što me upravo iznenadilo. Mislim da je to orkestrirano”, reče Stazić u čudu, “iznenađen i uvređen”.
Staziću, pokrij se po ušima i budi sretan da nisi završio u zatvoru. Usporedbe radi, početkom godine Općinski sud u Sisku proglasio je krivim Milu Slavića (66) iz Petrinje zbog komentara na društvenim mrežama u povodu prikazivanja filma “Huda jama, strogo čuvana tajna” te ga osudio na zatvorsku kaznu od tri mjeseca, uvjetno s kušnjom od godinu dana.
Proglašen je krivim jer je, kako stoji u presudi, “putem računalnog sustava javno poticao na nasilje prema skupini ljudi zbog njihova političkog opredjeljenja, čime je počinio kazneno djelo protiv javnog reda javnim poticanjem na nasilje i mržnju”.
Pitamo vas stoga, jeste li za to da pri odlasku u zatvor zastupnik Stazić ima prednost?
Izvor: Marja Čolak/direktno.hr
1 comment
Ovaj žalibože zastupnik, notorni N.Stazić ili bolje rečeno metaStazić je ogledni primjerak crvljive lešine jugo-udbo političko-tajkunske hobotnice koje se nažalost nismo riješili 90-tih, jer nije bilo političke volje a nema je ni danas. Jer, kad Kusićev, ustvari Plenkovićev, centralni komitet za zataškavanje zločina komunizma besramno opere krvavu zvijezdu petokraku koju je izmislio baćuška Lenjin, a crveni kmeri Staljin, Mao Tse-Tung, Čang Kai-šek i Pol Pot njenu zločinačku narav doveli do “savršenstva ubijanja” (ukupno više od 150 milijuna), a njihov šegrt J.B.Tito jedva dogurao do 1 milijun šlampavo od života oslobođenih, uglavnom Hrvata, onda nije čudo da se krvožedni metaStazić osjeća loše jer njegovi idoli nisu poklali malo više, bar do 1,7 milijuna da mogu opravdati traženu ratnu odštetu. I zato danas, jer se nije dovoljno napio hrvatske krvi, superhik metaStazić pije da zaboravi pa mu se po Saboru i cijeloj RH ukazuju bijeli ustaški miševi. Kuš, crve!