DON MARINKO MLAKIĆ: Nedjelja – dan budućnosti
(9. nkg-b, 2018.)
Današnje evanđelje opisuje sukob Isusa i farizeja, koji je nastao zbog Isusovog odnosa prema suboti. Isus i apostoli prekršili su neke od vrlo brojnih ali i dosta nerazumljivih propisa vezanih za židovski način čašćenja subote. Subota je bila, podsjećamo, starozavjetni Dan Gospodnji, dan počinka i susreta s Bogom. Apostoli, prolazeći subotom kroz usjeve, trgaju klasje da utaže glad, a Isus potom u sinagogi liječi čovjeka usahle ruke. Sve to izaziva takav gnjev kod farizeja da s herodovcima, svojim ljutim suparnicima (!?), snuju kako da ga pogube.
Isus odgovara farizejima da je on, Sin Čovječji, gospodar subote i daje im do znanja da je subota radi čovjeka, a ne čovjek radi subote. Liječenjem čovjeka usahle ruke u subotu u sinagogi, on ne samo da provocira besmislene i nečovječne zakone o suboti, već znakovito ističe koje je pravo dostojanstvo čovjeka i kako je nutarnja svrha subote i sinagoge upravo u tome da nam ga omogući pronaći. Subota i sinagoga, vrijeme i mjesto od Boga predodređeno za čovjekov susret s njime; vrijeme i mjesto gdje čovjek sluša Božju riječ i otkriva istinsko svoje dostojanstvo, dostojanstvo djeteta Božjeg. Farizejski odnos prema čovjeku i suboti, ta gomila zapovijedi i zabrana, a još više njihovo doslovno i licemjerno provođenje, ne samo da su zanemarile istinsko značenje subote, već su ga i izokrenule. Čovjek usahle ruke, nemoćnik i nesretnik, slika je bolesnog ljudskog stanja koje je stvorilo upravo takvo nakaradno shvaćanje Božje volje i Božjih zakona. Isusov poziv bolesniku da stane na sredinu slika je uskrsnuća, tj. novog stvaranja čovjeka kojeg su ljudska nevjera i bešćutnost zarobile besmislenim i neljudskim zakonima.
Isus želi osloboditi čovjeka grijeha i svih njegovih posljedica, svega što mu zastire pogled na istinsko ljudsko dostojanstvo. A među njima su prije svega predrasude i zablude o Bogu i njegovoj volji. U njima je korijen svakog grijeha. Upravo je iskrivljeno tumačenje Božje volje zamka koju je Zavodnik podmetnuo našim praroditeljima da ih odvrati od Boga i stavi pod svoju vlast. Isus dolazi da nam iznova otkrije Božju ljubav u kojoj i za koju smo stvoreni. Zato tako beskrupulozno ruši sve izvitoperene zakone, sve laži i predrasude koji se tomu protive.
Zašto farizeji ne prihvaćaju Isusa, iako su bili veoma gorljivi u svom nastojanju da ispune Božji zakon. Bili su vjernici koji su se puno bavili svojom vjerom i imali su veliki ugled među svojim sunarodnjacima. Zašto ljudi teško vjeruju u tako blizog Boga i tako zauzetog za čovjeka? Zašto je Isus tako teško uvjeravao ljude da je od Boga došao te silnim riječima i djelima to potvrđivao? Čini se da je nama ljudima lakše stvarati svoga boga, kojeg ćemo lako zadovoljiti i koji nas neće tako uporno pozivati na obraćenje. Kao da je Bog nekakav samodostatni i hiroviti sebičnjak koji uživa mučiti ljude besmislenim i tričavim zakonima!? Ili pak boga koji će nam poslužiti da druge sebi podčinimo i nametnemo im svoju volju pod krinkom božjih zakona. Ali takav bog je iluzija, laž, ljudskih ruku djelo. Takav bog nema moć da čovjeka spasi otkupljenjem na križu.
Ovaj evanđeoski tekst prije svega nas poziva da propitamo svoj odnos prema Danu Gospodnjem. Za nas je to, naravno, nedjelja, dan uskrsnuća i zato novi Dan Gospodnji. Svetkovanje nedjelje ima za cilj ne samo da čovjek malo zastane, da odahne i da se odmori, već da se sedmi dan posveti sebi na drugi način. Da u izravnom susretu s Bogom u otajstvu euharistije obnovi i učvrsti vjerničku dimenziju svog života, koju tako lako zanemarimo kroz ostale dane, kada se više posvećujemo materijalnoj egzistenciji. Je li nedjelja zbilja moj susret s Bogom koji me uzdiže i oživljava moju dušu iz grješne usahlosti? Nedjelja nam pomaže da se ne izgubimo, da duhovno ne obolimo, da ne postanemo zarobljenici pomahnitalog ritma kojeg nam nameće potrošačka (ne)kultura našeg društva.
U tom smislu treba promatrati današnje prijepirke o radu nedjeljom. Nije li licemjerje današnjih zagovornika rada nedjeljom, ispod kojeg se krije obična želja za profitom, jednaka onom farizeja iz današnjeg evanđelja? Njihova tobožnja briga za zaštitu prava na rad ili pak obazrivost prema onima drugih svjetonazora licemjerno je prikrivanje duhovne bijede i bešćutne pohlepe za zaradom. Nije njima stalo do čovjeka i njegovih prava. Profit je jedini bog kojem se oni klanjaju.
Konzumerizam i profiterstvo doslovno ubijaju vjernički duh naših nedjelja i svetkovina. Njihovi pobornici tako poput farizeja i herodovaca uklanjaju i ubijaju u ljudskim dušama Boga kojeg bi nedjeljom trebalo slaviti.
Nedjelja nadalje čuva čovjeka da se ne otuđi od drugih ljudi, od vlastite obitelji, rodbine i prijatelja. Čovjek ne smije biti nikakav i ničiji rob zarobljen u prolaznu i nesavršenu sadašnjost. Treba biti slobodan da bi slobodno gradio svoju egzistenciju, vremenitu i vječnu. Samo nas autentičan odnos s Bogom za takvu zadaću potpuno oslobađa. A nedjelja je privilegirano vrijeme za euharistijski susret s njim. Ona je zato dan budućnosti. I to vječne. Susreće nas s Bogom, gospodarom subote, cijelog vremena i sve vječnosti. Tko svetkuje nedjelju, taj gradi pravi temelj svojoj budućnosti.
Don Marinko Mlakić
