Zemlja apsurda: Hrvatsku liberaliziraju – konzervativci
U povodu referendumske inicijative Narod odlučuje, tko o čemu, naše političke stranke o – populizmu. Ovo je zemlja nalik potemkinovim selima i orvelovskoj distopiji u kojoj je istina laž, a laž istina, u kojoj sloboda ropstvo, a ropstvo sloboda, u kojoj je plutokracija demokracija, a demokracija plutokracija, u kojoj se kaste nazivaju političkim strankama.
Ovo je zemlja u kojoj su Glavaš i Pupovac, Saucha i Bandić na istoj strani. Ovo je zemlja u kojoj ljudi pišu zakone pa si onda nakon toga po tim zakonima štele posao. Ovo je zemlja u kojoj vlast imaju HDZ i HNS, unatoč tome što su građani glasali suprotno. Ovo je zemlja u kojoj, poput Čobankovića, za kriminal gulite krumpire, a za guljenje krumpira vam takvi slični ne isplate plaću. Ovo je zemlja u kojoj vlada pluralizam, a trenutno HDZ, SDP, HSS, HNS…, misle isto čim narod želi promjene i to skoro 400 tisuća ljudi, ma što mislili o tome.
I nikome ništa
Ovo je zemlja u kojoj političari od građana i građanskih inicijativa traže transparentnost, a ne obrnuto. Zašto? Zato da bi kaznili sve tvrtke, privatne ili pravne osobe, a država je najveći investitor i poslodavac, pa može reketariti. Ovo je zemlja u kojoj predsjednik parlamentarne stranke Krešo Beljak i istaknuti SDP – ovac Obersnel krše građanima osnovna ljudska prava i zabranjuju slobodu izjašnjavanja, i nikome ništa.
Ovo je zemlja u kojoj, mimo zakona, građanima, kojima najvećim porezima i prirezima u Europi derete kožu, a onda im još naplaćujete štandove i opstruirate građanske inicijative, pa da još podebljaju svoje masne stražnjice. Pravosuđe ove zemlje je sinkopa, imamo najviše sudaca u Europi a najmanje riješenih predmeta.
Ovo je zemlja u kojoj tzv. Ustavni sud čije su suce, kojeg su postavili HDZ i SDP, treba odlučivati o ustavnosti pitanja o promjeni izbornog zakona “Narod odlučuje” po principu kadija te tuži kadija ti sudi.
Ovo je zemlja koja je u percepciji korupcije i klijentelizma na slavnom mjestu, uz afričke diktature, a onda Kalmeta smjenjuje Stiera. U ovoj zemlji je problem žena poput Željke Markić, koja na tržištu zarađuje novac, koja zapošljava ljude, koja nije na državnoj sisi, a nisu sve one Milanke i ostali koji izvan politike nemaju dana radnog staža, i uhljebi. Ovo je zemlja u kojoj dva istaknuta HDZ – ovca vrijeđaju, suprotno Istanbulskoj, Isusovu majku pozdravljajući Hvaljen Isus i Marija.
Razlog svim ovim paradoksima i gnjusobama je ovakav izborni zakon koji je izvor političke trgovine, čitaj korupcije i klijentelizam. Zato stranke i “kolege” ne žele promjene. Dakle, problem je elitizam, kaste zatvorene u sebe, a ne populizam – mi smo zemlja zamjene teza. Što se pak tiče pitanja manjina, evo jedan poduži tekst od prije devet godina: “Jedan drugi, krajnje problematičan aspekt manjinskog predstavništva u Saboru nitko se iz politike ne usudi dotaći.
Stručnjak za ustavno pravo Branko Smerdel ističe da se manjinama moraju garantirati sva moguća prava, ali da njihovi zastupnici ne bi trebali sudjelovati u formiranju Vlade. Ne bi se smjeli pojavljivati u ulozi jezičca na vagi koji odlučuje o tome tko će formirati vlast. U Njemačkoj u jednoj saveznoj državi danska manjina, jedina u Europi, uživa izbornu pozitivnu diskriminaciju, ali ona je samo jednom, u prvim poratnim izborima, svojim glasom presudila tko će vladati zemljom, što joj je njemačka javnost žestoko zamjerila. Nikada više nije ponovila tu pogrešku.
Kod nas ni manjine, a ni glavne političke stranke uopće ne akceptiraju problem. Umjesto da manjinski zastupnici sačuvaju neutralnost – jer nije korektno da nacionalne manjine većini određuju odnos političkih snaga u parlamentu – u Hrvatskoj su se oni pretvorili u pravi trgovački klub. Funkcioniraju kao rezerva za popunjavanje vladajuće većine i masno to naplaćuju. Premda im je izborni legitimitet tanak, u Sabor ulaze s nekoliko stotina glasova, uživaju potpuni mandat i ne vide ništa problematično u tome da presuđuju tko će vladati Hrvatskom. Taj aspekt parlamentarnog predstavništva nacionalnih manjina, koji je rezultirao stvaranjem njihovih uvijek istih, profesionalnih predstavnika, svojevrsnih manjinskih baruna, najurgentnije vapi za promjenom.”
Traje to od ’45!
Tko je autor ovog teksta. Željka Markić? Ne, autorica je “kolegica” značajnog dijela ovih koji su protiv promjena izbornih zakona, bivša kolumnistica Jutarnjeg Jelena Lovrić. Kako je ovo zemlja apsurda, u njoj je sve manje argumenata i mišljenja, a sve više etiketa i nasilja s pozicija političke moći, odnosno plenkokracije, tako je i s etiketom “ultrakonzervativci”.
Tu se možemo samo nasmijati i konstatirati nad ovim liberalima koji su protiv novog izbornog zakona: Čudna neka zemlja u kojoj konzervativci liberaliziraju demokraciju, a liberali bi je suzbijali. Tko je tu “ultrakonezervativac”? Plenković, Bernardić, Pupovac, Beljak…, to je naša ultrakonzervativna elita, oni su “konzervativna revolucija” koja traje još od – 45.!
