Prof. Alica Wertheimer-Baletić: na problem demografije upozoravam od 71., ali i znanost ga je ignorirala
Demografske studije već desetljećima upozoravaju da bi broj stanovnika RH do sredine ovog stoljeća mogao biti nešto preko tri milijuna, a do kraja stoljeća oko 1,3 milijuna. Unatoč tome, ni javnost ni službena politika nisu se usredotočili na pitanje demografije, iako još od osamdesetih imamo negativan prirodni prirast stanovništva. Koji su uzroci takve ignorancije očitog problema, zapitali smo Alicu Wertheimer-Baletić.
Gospođa Wertheimer-Baletić je akademik, osnivačica Katedre za demografiju Ekonomskoga fakulteta u Zagrebu, na kojoj su obrazovane generacije hrvatskih demografa. Nedavno je objavila knjigu pod nazivom „Demografska teorija, razvoj stanovništva Hrvatske i populacijska politika” u izdanju nakladničke kuće “Meridijani”. Knjiga je plod njenog višedesetljetnoga rada. A do sad ih je ova rođena Vukovarka, od 1971. kad je napisala “Stanovništvo SR Hrvatske – studije”, objavila čak 17. Od 2004. godine je potpredsjednik Akademije, a u listopadu 2004. izabrana je za člana Académie Européene des Sciences, des Arts et des Lettres u Parizu.
“I znanost je ignorirala problem”
“Taj problem, problem demografije, nije ignoriran samo u javnosti i politici, ignoriran je i u znanosti, mi smo to teško uveli i na efzg”, kaže prof. Wertheimer o demografskoj katastrofi u Hrvatskoj. “U knjizi koju sam objavila u travnju su moji stručni članci nastali od 1965. na dalje, a ja sam još 1971. na bazi stručne analize rekla da se Hrvatska tada nalazila na pragu posttranzicijske etape, odnosno početka depopulacije.
I upozoravala sam da ćemo za 25 godina imati probleme poput radne snage, mirovina. Taj problem nije shvaćan ozbiljno, smatralo se da to nije važno.
Taj demografski problem je drukčije tretiran kad smo dobili vlasitu državu, ali već nakon šezdesetih smo imali privremenu emigraciju, tada se smatralo da je privremena i da će se velik dio tih ljudi vratiti. Ali tada je u emigraciju išlo uglavnom ruralno stanovništo, mlađi ljudi za koje je bilo šansi da će se vratiti.
Sad je drukčije, odlaze visokoobrazovani mladi ljudi koji se vjerojatno neće vratiti. A imamo izrazito nepovoljnu situaciju jer su sve četiri komponente negativne.
Prirodni prirast je negativan, s tim da je tendencija da se broj umrlih povećava jer nam stanovništvo stari. I dalje ćemo imati porast mortaliteta i pad nataliteta, i ne samo uslijed prirodnog kretanja. Neravnomjeran razvoj je došao na naplatu i to se nastavlja. Ono što mogu reći je da je takav trend u uvjetima slobodne mobilnosti nemoguće zaustaviti.
I ne samo to nego je strukturno iseljavanje izrazito nepovoljno. Odlaze mladi, najobrazovaniji. Gubimo kadrove u određenim strukama, što je i agregatno i strukturno nepovoljno.
Zaustavljanje iseljavanja je pitanje razvoja i populacijske politike, ja sam u knjizi “stanovništvo i razvoj” napisala do koje mjere taj razvoj djeluje i u kojoj mjeri će razvoj djelovati na imigraciju. 1969., kad smo prvi put uveli demografiju, napisala sam u studiji “populacioni razvoj” do koje mjere su to nepovoljni trendovi i vezane veličine. A nitko nije predviđao rat koji je pogoršao stvar!
Narod: “Gdje leže uzroci tako niskog nataliteta? Jesu li oni ekonomske prirode ili su, pak, kulturološki uvjetovani, u smislu da se roditeljstvo smatra nečim manje vrijednim u odnosu na karijeru, a obitelji s većim brojem djece zaostalima?
Veliki je problem ako nemate baka servis, ali postoji i vrijednosni problem. To nije tako kao kod nas, u razvijenim zemljama, da se majčinstvo tako loše gleda!
Bila sam u Komisiji za stanovništo i razvoj UN-a, u vrijeme kad se zvala “Populaciona komisija a 94. nakon konferencije u Kairu je promijenjen naziv. Bila sam delegat Hrvatske.
Imala sam uvid u trendove kao ekspert i ti kulturni trendovi su bili drukčiji. Jako veliki značaj se pridavao nečem što se zove infrastruktura za pomoć zaposlenoj majci, primjerice vrtići u samoj firmi, pomoć u kući, dulje radno vrijeme u vrtićima…
To je neobično važno za majku koja je sama. Tamo je to detaljno razrađeno i daje se velik značaj tome. Žena je danas krenula u zaposlenje, to je naravno ireverzibilno, a nemamo ni na zapadu učinkovito rješenje.
No trenutno u Hrvatskoj najjači utjecaj ima negativna migracijska bilanca. Vi imate u Hrvatskoj grupe mladih koji idu zajedno na rad u inozemstvo, i tu postoji socijalni faktor. Vani su bolje plaće, mnogo toga što se priča je točno, mnogo toga i nije, ljudi se i vraćaju, ponekad, jer nije sve idealno ni na zapadu, ali ako nam odlaze najbolji onda treba računati da oni nalaze najbolje uvjete za rad, pa su time i manji izgledi za njihov povratak”, kaže nam prof. Alica Wertheimer-Baletić.
Izvor: narod.hr
