Da, to je gorka istina. Hrvatska je danas, što se tiče stupnja demokracije i slobode govora u najgoroj situaciji od svog osamostaljenja. Zastrašujuća je količina staljinističkog mentaliteta u Hrvatskoj.

{jathumbnail off}U članova vlasti i njihovih pristalica, u njihovih režimskih intelektualaca i njihovih režimskih novinara. Žal za nekadašnjom komunističkom pendrek-demokarcijom možemo čuti svakodnedvno od dežurnih režimskih intelektualaca i iz Medijskog kartela za uništenje Hrvatske (u daljem tekstu: MKZUH).

Kojega čine HRT+EPH+Novi list+veći dio Večernjeg lista. U Hrvatskoj se protuzakonito hapsi i zatvara za verbalni delikt, ali to komesarima MKZUH-a nije dovoljno. Oni bi rado, da se daleko više hapsi kao u dobro staro Titovo doba, i da se sve što imalo miriše na hrvatstvo zabrani. Tako se, predsjednik režimskog HND-a, stari komunistički duh Zdenko Duka, po tko zna koji put požalio na “fašističke” neovisne portale, što im se uopće dopušta da pišu protiv Partije.

Čežnja za pendrek-demokracijom

Uvijek prisutni državni paraziti, koje se nevješto skrivaju pod imenom nevladine organizacije, odmah su se atomskom brzinom žalili što je ispitivan Matija Babić, zbog toga što je na portalu Index na hrvatsku zastavu stavljen kukasti križ, Iako je Babić odmah pušten. Ali već to što je malo ispitivan je uvrijedilo vladine NGO-ovnare. Jer je ono malo ispitivanje Babića za njih bilo kršenje ljudskih prava i kršenje slobode izražavanja, jer kako su rekli, Index je samo izrazio istinu. Jer po njima je Hrvatska ionako fašistička država, a Index je stavljanjem kukastog križa samo slikovito ilustrirao tu njihovu istinu.

Zamislimo da je na nekom neovisnm portalu netko objavio srpsku zastavu sa kukastim križem ili sa mrtvačkom glavom, što su inače četnci rardo nosili na svojim zastavam. Cijela Vlada i cijeli MKZUH bi bili skočili na noge. Dežurni staljinisti iz MKZUH-a, Pofuk Lovrić, Butković, i ostali bi odmah napisali o povamiprenom antisrpstvu, a šef tog portala, koji bi objavio srpsku zastavu sa kukastim križem ili mrtvačkom glavom, ne bi bio tako brzo pušten kao Babić. DORH bi odmah tražio za njega najmanje 6 mjeseci zatvora, ili bi mu sam odrapio 6 mjeseci. Onako bez ikakvog suda i suđenja. Kao što je brže bolje odrapio novčanu kaznu Šimuniću. To je jedinstveni primjer u Europi. Da državno odvjetništvo obavlja istovremerno i funkciju tužitelja i suca, i da se miješa u nešto, što uopće nije u njegovoj nadležnosti. U normalnim državama, za nogometaše i sportaše su nadležne disciplinske komisije nogometnog saveza. Ali eto, Vlada i MKZUH su dobro obavili posao.

Neviđenom kampanjom ostvarili su da Šimunić dobije najveću kaznu u povijesti nogometa, iako nikoga nije uvrijedio, veću nego John Terry, Luis Suarez ili Paolo Die Cannio, koji su napravili daleko gore prekršaje. Jer iz Engleske, Urugvaja i Italije, nitko FIFI nije slao pisma i mejlove i zalagao se da se ti igrači što strožije kazne. Vjerojatno su Zoran Stevanović, Jovanović, Milanović, Vesna Pusić i njen brat, Vesna Teršelić, Savo Štrbac, i ostali lovci na fašiste, poslali disciplinskoj komisiji FIFE, debele knjižurine Vladimira Dedijera o Jasenovcu i Vasilije Krestića o genocidnosti Hrvata, ili knjigu nekadašnjeg posrbljenog orjunaša Viktora Novaka o Stepincu i Vatikanu i hrpu drugih sličnih stvari.

Pitam se, je li staljinistički mentalitet genetski naslijediv? Iz generacije u generaciju novih narašataja iz nekadašnjih komunističkih obitelji? Ili postoji negdje skriveni, tajni laboratorij u kojem MKZUH uzgaja nove generacije medijskih staljinista. Kao npr. Denisa Derka. iz Večernjeg/Gayčernjeg lista. Još jednog nešto mlađeg novinara iz naprednog tabora ove smiješne karikature od novina. I tako Derk, prije nekoliko dana, strašno žali, što je Mamić oslobođen optužnice i valjda što nije dobio tri godine zatvora, kako su prije 7 mjeseci zahtjevali i članovi Vlade i iskusnije Derkove medijske staljinističke kolege iz MKZUH, Butković i Lovrička iz bratskoga Jutarnjeg lista. I Derk žali, što se prosvjednike protiv ćiriličnih ploča u Vukovaru, tako premalo hapsilo. Da je po njemu, sve bi to trebalo riješiti dobrom starom pendrek-demokracijom, kao nekada. Sve pohapsiti i zabraniti. Nije da kukuriku vlast to ne želi. Njih strašno svrbi u prstima. Oni bi rado poslušali Derka, Zdenka Duku, Butkovića, Lovrićku i ostale iz MKZUH. Da se ne boje narodnog gnjeva hapsili bi oni rado sve po redu.

Isto tako kao i Derku, žao je i Bori Dežuloviću i Miljenku Jergoviću u Jutarnjem što Mamić nije osuđen, i što se, brate ne hapsi malo više sve te klerofašiste i ustaše. Jergović je u Slobodnoj objasnio da je u Hrvatskoj sada gore nego 5.4. 1941.

Samodopadni vodeći hrvatski kulturni korifej, čovjek koji je u prvom životu prije reinkarnacije valjda osobno poznavao Mozarta, prijatelj bivšeg suradnika Udbe, Beškera, i Večernjakov vodeći fašistolog, ustašolog, vatikanolog i papolog, zapravo univerzalni intelektualni genij, Brane Pofuk se ponovo oglasio i ovaj put napao kolegu Raspudića, nakon što je prije nekoliko mjeseci bio napao Slobodana Novaka. Izgleda da je Brane tako postao čovjek MKZUH-a za specijalne zadatke, rasturavanja kolega koji pišu u istim novinama, što nema nigdje na svijetu, ima samo u Večernjem. Raspudića su prije par mjeseci bili napali Ante Tomić i Jutarnji list. Ali sada su u Jutarnjem rekli, – zašto bi se mi naprezali, pisali članke i napadli Raspudića, kad imamo našeg čovjeka u Večernjem, našeg fašistologa Branu, koji će to lijepo obaviti za nas. I tako je Brane na način, onako kako to samo novinari komunističkog mentalnog sklopa znaju i mogu, Raspudićevu kritiku protiv onih sa slovo J, po već oprobanom perfidnom obrascu dežurnih antifašista, lijepo doveo u vezu sa fašizmom. Kao što je Brane uoči referenduma dao jednadžbu: oni koji će glasati Za na referndumu=oni koji su za dom spremni=ustaše, tako je sada, napravio ovu jednadžbu: oni koje kritizira Raspudić, oni sa slovom J (Jugoslaveni i Jugofili) = Juden (Židovi). Dakle, svi hrvatski jugofili, a Brane i sam priznaje da je također jedan od njih, su jednako Juden (Židovi). Znači oni su progonjeni kao židovi, a to znači da oni koji ih prozivaju i kritiziraju=fašisti i ustaše. To znači Raspudić=fašist, odnosno ustaša. A zna se kako se u Jugoslaviji postupalo sa onima, koji su bili optuženi za fašizam i ustaštvo. Ovaj Pofukov uradak pokazuje, zastrašujuću količinu tvrdokornog komunističkog mentaliteta, ali i bizantizma, koji je spreman na sve. U nekadašnjoj jugoslavenskoj pendrek-demokraciji, se ništa nije smjelo kritizirati što je imalo veze sa J (ugoslavenstvom).

Kako vijest o Šimunićevom kažnjavanju nije obišla svijet

U sveopćem oduševljenju zbog kazne Šimuniću, hrvatski glavni mediji iz MKZUH-a, su naprosto ushićeno likovali, kako je “vijest o Šimunićevom kažnjavanju obišla svijet”. Jutarnji i Večernji u potpunom transu i deliriju su objasnili, da je to bila glavna vijest u svjetskim medijima toga dana, 16. prosinca. I iza naslova stavili puno uskličnika. Iako je zapravo na inozemnim portalima ta vijest objavljena, u rubrici sport, kao obična vijest, za tamošnju čitateljsku publiku, ne toliko važna vijest. Ali rekoh, ajde da pogledam malo one najglavnije medije, recimo, njemačku TV. Oni su uvijek izvrsno obavješteni, Šimunić je poznat u Njemačkoj, igrao je u Bundesligi više od 10 godina. Mora da su tamo opširno i na prvom mjestu izvjestili o njemu. I pogledam na portalu njemačkih državnih kanala ARD (Prvi program) i ZDF (Drugi program). Oni na svojim mrežnim stranicima bezplatno daju na raspolaganje kompletne snimke svih emisija vijesti i svih ostalih emisija. Obje tv postaje raspolažu sa velikom mrežom dopisnika iz najudaljenijih kutova svijeta, pa mora da su izvjestili o kažnjavanju Šimunića odmah kao udarana vijest na prvom mjestu. Pa pogledam najprije kompletni snimak glavne emisije vijesti na ZDF, “heute”, njihove verzije dnevnika, koja je emitirana 16.12. u 19:00 sati. I mislim, kako su nam Jutarnji i Gayčernji kazali, da je vijest o kažnjavnju Šimunića udarana vijest u cijelom svijetu, ono “breaking news”, mora da će u emisiji “heute”, ta vijest odmah biti na prvom mjestu. Odmah, čim voditelji “Heute” kažu “dobro večer dragi gledatelji”-odmah će pokazati groznog fašista Šimunića i odmah će reći kako je FIFA opravdano kaznila to čudovište. Baš tako su rekli Butković i ostali medijski staljinisti iz MKZUH-a. Ali ne. Prva udarna vijest u “heute” je bila vijest da su demokršćani i socijaldemokarti u Njemačkoj, konačno sklopili vladajuću koaliciju, nakon 3 mjeseca mukotrpnih pregovora.

I nakon toga, nešto o Ukrajini, o Turskoj, o štrajku radnika Amazona.., ali ništa o Šimuniću. Ajde, mislim, sada će to objaviti u rubrici sport, odmah kao prvu sportsku vijest. Kad tamo opet ništa. U sportu su objavili o izvlačenju parova osmine finala u Ligi prvaka, i o izboru za njemačkog sportaša godine. Ništa o Šimuniću. U cijeloj emisiji od dvadesetak minuta, ni riječi. Pogledam onda snimak druge emisije “Heute journal”, u 21:45. Ajde ovdje bi moralo konačno biti nešto. Opet ništa, u cijelih 25 minuta ni riječi o Šimuniću! Ni u rubrici sport ništa. Tu su objavili čak vijest o rezultatu zadnje utakmice 18. kola druge njemačke lige između Muenchena 1860 i St. Paulija. Ali ništa o Šimuniću. Pa onda pogledam snimak udarne emisije dnevnika Prvog programa, njemačke državne televizije ARD “Tagesschau” u 20:00 od tog 16. prosinca. I ovdje, u 16 minuta emisije, ni riječi o Šimuniću i njegovu kažnjavanju. Pa onda pogledam, njihov treći dnevnik, koji je opširniji, u 22:30, “Tagesthemen”. Ali i ovdje ništa. U ukupno 30 minuta, ni riječi o kažnjavanju Šimunića.

Skandalozno! Milanović, Jovanović, Pusićka, i ostali, te glavna tužibaba Stevanović iz Rijeke odmah moraju uputiti prosvjed njemačkim državnim kanalima i njemačkoj vladi. Cijela hrvatska vlada i njeni NGO-ovnari, i cijeli MKZUH su uložili toliko truda, da se Šimunić kazni i Hrvatska i Hrvati prikaže fašističkim, a glavni njemački kanali u četiri glavne emisije dnevnika ne donose ni riječi o tome. I to ovo su najgledanije emisije vijesti u Njemačkoj. Svaku od emisija gleda prosječno po 6-7 milijuna ljudi. Dakle u 4 emisije, koje ukupno gleda oko 24 do 28 milijuna Njemaca, ni riječi o kažnjavanju Šimunića.

Francišković je jedini politički zatvorenik u EU

Na ovom portalu već je spominjan slučaj njemačkog repera Bushida. Bushido je u Njemačkoj jedna reperska zvijezda, poznat i mnogim Hrvatima, posebno mlađima, koji žive tamo. Bushido je poznat po svom imidžu zločestog repera i već ranije je bio kritiziran od pojedinih medija i političara, što u svojim pjesmama veliča nasilije i širi “homofobiju”. Bushido, je u državama njemačkog govornog područja, ljetos izdao svoj novi album i na njemu objavio jednu novu pjesmu, koja je u javnosti podigla prašinu. U pjesmi pod nasovom “Stres bez razloga”, Bushido je napao i dva njemačka političara, od kojih je jedan gay. Osim njih dvojice, napao je i poznatu visoku političarku Zelenih i jednu od potpredsjednika njemačkog parlamenta, Claudiu Roth, koja ga je ranije bila napadala zbog homofobije i prebacivala mu i antisemitzam, Bushido je u ovoj pjesmi repovao i da će pucati na Claudiju Rothu.

Zbog ove pjesme, Bushido je kritiziran od nekih medija i pjesama “Stres bez razloga” je stavljena na indeks i zabranjena za maoljetnike ispod 18 godina, ali za one punoljetne iznad 18 nije zabranjena i CD na kojem se nalazi pjesma slobodno se prodaje. Ni Angela Merkel, niti drugi njemački političari nisu se uopće izjašnjavlai o tomu i nisu pravili dreku, kao što se to radi u Hrvatskoj. Kao što se recimo koda nas pravila sveopća dreka, nakon Mamićevog intervjua na Sunset radiju u ožujku,. Jer u Njemačkoj se sve to prepušta pravosuđu. Troje poltičara koje je Bushido napao u svojoj pjesmi, podnijeli su protiv njega krivične prijave., Državno tužiteljstvo je kasnije podiglo optužnicu i došlo je do sudske rasprave, Međutim sud je oborio optužnicu i tako je rasprava završila prije nego što je uopće započela. Bushido je oslobožen optužnice. Denis Derk, Miljenko Jergović i Boris Dežulović bi sa tom presudom vjerojatno bili totalno nezadovoljni i odmah bi napali taj njemački sud da je fašistički.

U pravnoj državi se ne smije ljude tek tako privodti i zatvarati, već se uvijek najprije mora dokazati nečija krivnja, odnosno moraju postojati opravdani razlog i opipljivi dokazi. U Njemačkoj ako se podigne optužnica protiv nekoga, onda državno odvjetništvo mora dokazati na sudu da je taj i taj kriv. U Hrvatskoj je obrnuto; prvo se netko uhapsi i drži u zatvoru, i ta osoba onda mora dokazivati da nije kriva. Lakoća sa kojom se, za sve i svašta privodi, je zastrašujući dokaz ostatka dubokog komunističko-totalitarističkog mentaliteta policijske države kod vladajućih i većine njihovih novinara u MKZUH-u.

Marko Francišković se prije gotovo pola godine na Faceboku svađao sa ministrom Rankom Ostojićem. Pale su psovke i uvrede sa obje strane. Od strane Ostojića pale su također najgore psovke i uvrede. Nakon toga Ostojić je brže bolje obrisao tu “prepisku” na Facebooku i dao uhapsiti Franciškovića. Njega se drži i do dan danas u zatvoru. Uhićen bez sudskog naloga, bez optužnice, bez išta. Osim ono malo što se o njemu izvješćuje na neovisnim portalima, nema drugih informacija o njemu – u mainstream medijima vlada zid šutnje. Kao u doba SSSR-a u sovjetskim gulazima. Nitko nije smio znati što se tamo događa. A naši vrli novinari i glavni mediji naravno uopće ne postavaljaju pitanje ministru Ostojiću ili Vladi o tome: zašto se Francišković drži u zatvoru i što je sa njim? U normalnim državama, da se desio ovakav skandal da se ministar savađao sa nekim na Facebooku i onda ga dao uhititi, mediji bi to odmah pitali ministra. Ali u državi sa neokomunističkom vlasti i podaničkim novinarčićima u glavnim medijima, nitko ništa ne pita. Kao što onda nitko od novinara iz glavnih medija nije postavio pitanje Jovanoviću zbog očite suradnje međunarodnog pedofilnog lobija sa Štulhoferom, kao što nikad nitko nije postavio pitanje ministarstvu za unutrašnje poslove o odgovornosti tog ministarstva za grubo kršenje pravila pravne države i pokušajima prejudiciranja krivnje i utjecaja na sudstvo, kada je Mamić bio uhićen. Kao što nitko uopće ništa ne pita. Jer su tako naučeni u komunizmu da se vlast ne provocira. Većina njih pripada ionako MKZUH-u.

U normalnoj pravnoj državi, kao prvo, jedan ministar se nikada ne bi upustio u privatno psovanje sa nekim na Facebooku, Kad bi to učinio, to bio bio prvorazredni skandal. I bez obzira, kakve su psovke bile upućene samom njemu, on bi za takvo nešto bio jako kritiziran i vjerojatno bi morao dati ostavku, Kao drugo, u normalnoj pravnoj državi, jedan ministar i bilo koji drugi političar može podnijeti samo privatnu kaznenu prijavu, baš kao što su troje političara u Njemačkoj podnijeli protiv ovog repera. I u normalnoj pravnoj državi se ne smije privoditi i zatvarati ljude tek tako, bez objašnjenja i sudskih naloga. Ali u Hrvatskoj se radi po sjevernokorejskom principu “pravne države”. Koja pravna država, koji sudovi. Ako se zamjeriš vlasti, naprosto te odvedu i zatvore. I gotovo nitko ne reagira. Pitam se što radi HHO? Zašto oni nisu dosada nikada postavili pitanje Ostojiću, zašto se Francišković drži u zatvoru i što se radi sa njim? Znamo zašto, zato što se zamjerio ministru, zato što kritizira ovu vlast i što ne želi odstupiti od te kritike. Ali HHO ne postavlja to pitanje i ne radi ništa u tom pogledu. Umjesto toga HHO se bavi nevažnim stvarima, za koje uopće nije nadležan, kao o tome, što su vikali navijači po stadionima.

Svatko može sam usporediti, ovo što je Bushido repovao u svojoj pjesmi i prijetio njemačkim političarima i ovo što je Francišković rekao Ostojiću na Faceboku, To na Facebooku je odmah bilo brže bolje izbrisano i ono što je rekao Francišković i što je psovao Ostojić. A u Njemačkoj pjesma “Stres bez razloga” u kojoj je Bushido prijetio i dalje se slobodno prodaje, za one iznad 18 godina. Bushido je oslobođen optužnice. Francišković se drži u zatvoru, bez ikakve optužnice i suđenja i bez išta. Drži se u zatvoru zbog verbalnog delikta, zbog toga što se zamjerio ministru i zbog toga što ima negativno mišljenje o vladajućoj sviti. Francišković je jedini politički zatvorenik u EU. Jer je Francišković desni i konzervativni. A da je lijevi i liberalni, ili da je recimo gay, za njega bi se dosada vjerojatno založili i Amnesty International i američki Human Rights Watch i sve druga zapadnjačake udruge za ljudska prava.

Kako ocrniti i osporiti rezulatate referenduma

Izgubili su na referendumu. Katastrofalno. Ali MKZUH, se i dalje ne miri sa tim. I dalje pokušvaju sa svojim debilnim analizama osporiti pobjedu naroda i ocrniti pobjednike. Tako je jedan od glasnogovorika kukriku vlade, Marko Biočina, u Večernjem listu, pokušao na tipični, prizemni način ocrniti Željku Markić, zbog navodnog neplaćanja poreza. Plaćena jedinica iz MKZUH-a, je već uoči refernduma dobro pročešljala imovinu Željke Markić i sve ostalo iz njezinog privatnog života. A sada nastavljaju i dalje. Naravno da Biočina i ostali novinari MKZUH-a, neće napisati ni riječi o ogromnim količinama poreza, kojeg duguje EPH i svi ostali mućkaroši i tajkuni bliski kukuriku vlasti.

Istra je tolerantna, jer Istra je glasala većinski protiv. Istra voli gayeve. Kad bi svi bili u Hrvatskoj tako tolerantni kao Istra. To je poručuio bivši suradnik Udbe, Mladen Pleše u svom uretku u Jutranjem listu, nalaizirajući referndum. Te kao po običaju, u tom se članku pita za mišljenje režimske intelektualce i znastvenike, koji će to potvrditi što kaže Pleše. Tako oni razglabaju zašto je Istra, po njihovom viđenju navodno tolerantnija. Naravno zato što je oduvijek bila crvena i partizanska- zaključuju Pleše i njegovi istomišljenici režimski znastvenici. I zato što Istra ima kulturni utjecaj Venecije i Italije, Pa kaže Pleše, eto kako je Istrijanima bilo žao što su Talijani nakon 1945. otišli. Otišli? Naravno, Talijani su samo tako otišli. Slobodno, ma rekli su, – eto samo se dosađujemo ovdje, i zato napuštamo Istru. Neće Pleše reći gorku istinu, da su Talijani 1945. najureni iz Istre od njegovih, od Titovih partizana i komunista. Isto kao i Nijemci iz Slavonije i Vojvodine. Ta neugodna činjenica da su upravo crveni komunisti i partizani protjerali Talijane, ne paše nikako u teoriju da je Istra zato tolerantna, zato što je oduvijek bila partizanska i crvena. Pa je treba uljepšati i reći, eto otišli su, a Tito i KPJ ih preklinjali na koljenima, ma nemojte ići molim vas, ostajte ovdje. A Talijani bili tvrdoglavi pa rekli Titu; hvala ti, ali nećemo ostati, idemo i gotovo!

Referendum o zaštiti braka bio je istovremeno i referendum o nepovjerenju Vladi. Zato za mnoge u crvenoj Istri i Rijeci je bilo bitno, glasati po partijskoj liniji i direktivi,- za spas SPD i Milanovića. To je kvaka, a ne navodno da su Istrijani tolerantniji i liberalniji. Malo sutra. Crvene pristalice SDP u Istri i Rijeci nisu glasali protiv, zato što više vole gayeve od drugih Hrvata i zati što su za gay brak, već su glasali protiv, jer su protiv HDZ-a, i desničara. Velika većina tih glasova protiv u Rijeci i Istri bili su zapravo glasovi za kukuriku vlast, a ne glasovi za gayeve. To vrlo dobro znaju i režimski analitičari kao Pleše, to vrlo dobro znaju i svi ostali medijski agenti iz MKZUH, ali se prave ludi.

Zato su kukurikavci i MKZUH zadnjih dana uoči referenduma pokušali mobilizirati sve partijske snage. Jer kada su vidjeli, da ne pali ono o kršenju manjinskih prava gayevske manijne, onda su zaigrali na oprobanu kartu borbe protiv fašizma. Dakle ne radi se više o tome da na referendumu pobjede zaostali “konzervativci”, koji ne daju “ljudska prava” jednoj manjini, već se radi o tome, da na referendumu pobjeđuju, desničari i “fašisti”, a crveni i jugofili gube. Pa je Pusićka rekla tada uoči referenduma,- ako se na referendumu glasa Za, onda će pobijediti oni koji se suprostavljaju ćiriličnim pločama u Vukovaru. A Pofuk je uoči bio napisao: glas Za na referndumu= Za dom spremni. Njih je ustvari svrbilo to što je referendum zapravo pokazao da je velika većina protiv njih.

Rezultat 2/3 : 1/3 je otprilike odraz političkog raspoloženja hrvatskih građana. Dakle 2/3 su protiv vlasti, 1/3 za. Ta razlika u korist protivnika vlasti zapravo je još veća i da je izišlo malo više ljudi na referendum, rezultat bi bio negdje oko 75:25%. Baš kako to potvrđuje zadnje ispitvanje javnosti, da vlast podržava samo još oko 24% građana. Tako sada možemo reći da su se oni birači, koji su 2011. na izborima nasjeli na spin kukurikavaca o modernim. liberalnim građanima, u međuvremenu osvjestili i da je nastupila realnost, odnosono realna slika odnosa. A ta je, da ova vlast zapravo ima podršku samo od onih tvrdokornih ideoloških crvenih birača, ljubitelja petokrake koji su uvijek bili za njih, plus od one privilegirane manjine, za koju je Milanović onda u Londonu kazao, da su to njegovi birači.

Ali i ovaj rezulatat 2/3 :1/3 je sasvim jasan i potpuni poraz vladajućih i u svakoj normalnoj i demokratskoj državi bi to Vlada shvatila kao nepovjerenje i dala ostavku i raspisala nove izbore,
Kada su njemački socijaldemokarti 2005. godine izgubili nekoliko pokrajinskih izbora za redom u nekoliko njemačkih pokrajina, tadašnji kancelar Schroeder iz Socijaldemokratske stranke, shvatio je to kao poruku, da većina građana nema povjerenja u tadašnju njemačku Vladu Socijaldemokrata i Zelenih, i raspustio je Vladu i dao raspisati izvanredne izbore, Iako su on i njegova stranka imali još godinu dana mandat i mogli su ostati još godinu dana. Nitko ih nije tjerao. Ali u drugim državama, postoji barem ona trunka nečega što se zove čast i poštenje. Iako ni tamo nije sve idealno, barem se još gleda na neko poštenje.
Hrvatska, duboko zarobljena u komunističko-totalitarnom i balkansko-bizantskom mentalitetu je miljama daleko od toga.

Partija opet radi po svome i Partija pokazuje da nema niti trunku časti ni poštenja i da će i dalje raditi po svomu. Ne samo da oni ne pomišljaju na ostavku i nove izbore, već očito nemaju namjeru priznati rezultate referenduma, Partija ionako ne poštuje zakone. Naučila je to za 45 godina vlasti u SFRJ. Zakoni, ustav i pravna držva su samo za ukras. Partija je iznad zakona i ustava i pravne države. I tako oni i dalje mućkaju i očito je da će pokušati progurati neku vrstu gay braka na mala vrata, drugačije upakovanu. Pa oni nisu poštovali ni odluku Ustavnog suda o ukidanju zdavstvenog odgoja i izradi novoga. Jednostavno su to ignorirali, napravili samo malo kozmetičkih promjena, organizirali par formalnih rasprava, na kojima su svi prijedlozi roditelja odbijeni, odnosno uopće nisu ni saslušani i ostalo je sve po starom. A da ne govorimo, koliko oni pokušavaju preveslati sve i svakoga u slučaju Perković.

Partija poručuje; Uzalud vam sve. Uzalud vam pravna bitka, preko Ustavnog suda, uzalud vam referendumi. Mi ionako radimo što hoćemo. Pa Opačićka je rekla, mi imamo dovoljno ruku, u Saboru, koji će se podići u zrak i izglasati svaku odluku koju želimo.

Ne vjerujte Danajcima ni kada darove donose, a ne vjerujte Milanoviću i Josipoviću kada dolaze na polnoćku. Jeftin pokušaj dvojice ateista i crkvomrzitelja, nakon poraza na referndumu, se malo ulizati Crkvi i vjernicima. A premjer sa svom svojom balkanskom prepredenoćšu je u razgovoru za partijsko glasilo, Jutarnji, pokušao baciti Crkvi još jedan bonbončić i kazao, eto, dok je on živ, neće se dirati ugovori sa Vatikanom i financiranje. Kao da Crkva zavisi od milosti poglavice sa hrapavim licem. Kao da on Crkvi daje od svog vlastitog posjeda. I tako poglavica pokušava malo zeznuti Crkvu, na način na koji se zezaju mala djeca, ali inače ostaje sve isto: oni će i dalje tjerati po svomu i zdravstveni odgoj i gay brak i ćirilicu i sve ostalo. Dvije dežurne partijske komesarke za odnose Partije sa javnošću, Jelena Lovrić iz Jutarnjega, i Ivanka Toma iz bratskog Večernjega lista, odmah su pohvalile ulizivačku akciju ove dvojice partijskih vođa i očekuju zbog toga, da Crkva više ne talasa. E pa neće ići. Jer tek je počelo.

Damir Juraković/croative.net

Share on Facebook

Post on X

Follow us

Save