19. srpnja 1556. Osijek – što niste znali o arhitektonskom čudu tog vremena Sulejmanovom mostu preko Drave?
Drveni most bio je graditeljsko čudo toga vremena 16. stoljeća. Bio je dug oko sedam kilometara i sagrađen je u petnaestak dana, a išao je preko Drave pa put Darde kroz tadašnje močvare Baranje. Bio je to dio Sulejmanovog pohoda na Beč, poslije čega je došlo je do slavne Sigetske bitke u kojoj je Sulejman umro prirodnom smrću, a naš junak Nikola Šubić Zrinski poginuo u boju, zajedno s hrvatskim i drugim braniteljima Sigeta.
Most je imao odličnu statiku, te se u čitavoj Europi nazivao Slavni osječki most.
Hrvatske zemlje, hrvatski narod, hrvatski vojnici, zajedno s Mađarima, krvarili su u strašnom 16. stoljeću na branicima Europe i kršćanstva pred nadirućim muslimanski, Turcima.
Sulejman Veličanstveni je do sredine 16. stoljeća već osvojio velike dijelove Hrvatske i Ugarske. Kako bi lakše prelazio iz Hrvatske u Ugarsku, odlučio je sagraditi most 1566. preko rijeke Drave kod Osijeka.
Cilj mu je bio napad na Beč.
Drveni most bio je graditeljsko čudo toga vremena. Bio je dug oko sedam kilometara i sagrađen je u petnaestak dana. Navodno ga je gradilo oko 25.000 vojnika i građana. Gradnja je započela na objema krajevima – s jedne strane krenuo je požeški sandžakbeg, a s druge pečuški. Dovršili su ga 19. srpnja 1566. godine.
Tijekom Sulejmanovog pohoda na Beč došlo je do slavne Sigetske bitke u kojoj je Sulejman umro prirodnom smrću, a Nikola IV. Zrinski poginuo u boju.
Most Sulejmana Veličanstvenog bio je širok čak šest metara, što je bila dovoljna širina da dvije kočije mogu proći jedna pokraj druge, a na svakoj je strani postojao i put za pješake. Ovaj je most zapravo ležao na drvenim daskama koje su položene na učvršćene čamce, a kopneni dijelovi mosta ležali su u močvari. Unatoč tome, most je imao odličnu statiku te se u čitavoj Europi nazivao Slavni osječki most. Osijek je od ovog mosta prilično profitirao jer je zbog ostvarivanja trgovačkih veza postao slavonsko trgovačkog središte.
Most su kroz povijest kršćanske snage uvijek pokušavale srušiti i zapaliti jer je on bio strateški objekt Otomanskog carstva.
Godine 1663. veliki vezir Ahmed-paša Köprülü napušta bojište u Austriju kako bi otišao na zimovanje u Beograd. Hrvatski ban Nikola VII. Zrinski odlučio je iskoristiti priliku dok vezir bio u Beogradu, te je odjurio na Dravu i spalio most. Tome u čast španjolski je car Filip IV. Zrinskog uvrstio u red Vitezova zlatnog runa.
Čim je vezir čuo vijest o spaljivanju mosta, odmah je došao u Osijek kako bi pokušao sanirati štetu. Most je popravljen 10. kolovoza iste godine, na isti dan kada je sklopljen Mir u Vasváru, čime je privremeno prekinut sukob između Habsburške Monarhije i Osmanskog Carstva.
Most je uništen 1690. godine jer je Osijek oslobodila kršćanska vojska tri godine ranije, te otjerala Turke iz grada. Tako je prestala turska okupacija Osijeka duga preko 150 godina, a istočna Hrvatska zajedno s Osijekom postaje dio Habsburške monarhije.
Darda – pronađeni ostaci arhitektonskog čuda 16. stoljeća
Priča o mostu ponovno je oživljena 2009. godine kada su ronioci slučajno u jezeru Đola u Dardi, nekoliko kilometara od Osijeka, pronašli čudne stupove.
Ambasador Republike Turske u Hrvatskoj rekao je da su nakon ispitivanja drveta na Floridi ustanovili da se radi o drvetu iz 1560.-tih godina što je povezano sa dolaskom Osmanlija i sultanom Sulejmanom.
“Tek nakon karbonske analize je utvrđeno da je riječ o objektu koji je podignut u 16. stoljeću, dakle oko 1560-tih godina što naravno koincidira sa Sulejmanovim mostom preko rijeke Drave i Baranjskih močvara izgrađenom 1566. godine”, počeo je priču o mostu predsjednik Društva Hrvatsko-turskog prijateljstva Osijek, Damir Jurić.
“Kako je most drveni ništa od njega nije ostalo iznad zemlje, a mi ne znamo ni gdje se nalazio, niti kako je izgledao. Sada prvi puta i to u vodi nalazimo trupce koji su vrlo kvalitetni, od hrastovog drveta iz spačvanskih šuma koje se nalaze između Vinkovaca i Županje. To je utvrđeno u jednom laboratoriju na Floridi”, rekao je Jurić.
Po onome što je zabilježeno na terenu, trupci su odlično sačuvani u vodi jer je na tom području močvarna zemlja koja je vjerojatno sačuvala dosta toga, dok su svi nadzemni ostaci davno nestali.
Izvor: narod.hr; Foto: matica.hr
