DA SE NE ZABORAVI 4. kolovoza 1995. započela je VRO “Oluja”
4.-8. kolovoza 1995. Vojno-redarstvenom operacijom Oluja ’95. Hrvatska vojska i postrojbe Specijalne policije su oslobodile 10 400 četvornih kilometara hrvatskog teritorija (u sjevernoj Dalmaciji, Lici, Banovini i Kordunu). Akcijom je prekinuta blokada Bihaćke enklave.
Rano ujutro na dan početka operacije predsjednik Republike Hrvatske dr. Franjo Tuđman je izdao proglas i pozvao Srbe da ostanu u Hrvatskoj ali budući da oni nisu mogli smisliti hrvatsku državu ni vlast oni su otišli. Takozvani predsjednik takozvane Krajine, milicionar Milan Martić, je potpisao Zapovijed o evakuaciji Srba iz takozvane Krajine. Zapovijed pod brojem 2-3113-1/95 o evakuaciji Srba potpisana je 4. VIII 1995. (oko 16,45 sati) Od prije su postojali detaljni planovi o napuštanju Krajine.
Nakon 5 godina terora koji je započeo „balvan revolucijom“ 17. kolovoza 1990. godine, 4. kolovoza 1995. godine je krenula oslobodilačka operacija, vraćanje hrvatskih prostora u ustavno-pravni sustav Republike Hrvatske, stvaranje uvjeta za povratak prognanika i prometnu povezanost Hrvatske.
Treba podsjetiti zaboravljive da je stvaranje srpska paradržava započelo 1990. godine:
Velikosrpski projekt iz druge polovice 19. stoljeća je planirao stvaranje velike Srbije. Zapadna granica te tvorevine bila bi smjerom Virovitica – Pakrac – Karlovac – Ogulin – Karlobag. Godinama su vršene pripreme za ostvarenje zločinačkog plana pa nije čudno da su Pakrac, Ogulin i Gospić bili mete jakih napada na početku agresije na Hrvatsku. Dolaskom Slobodana Miloševića na čelo predsjednika Saveza komunista Srbije u jesen 1987. godine započeo je projekt stvaranja velike Srbije pod geslom „Svi Srbi u jednoj državi“. Podršku Miloševiću dala je JNA i međunarodna zajednica jer su željeli sačuvati Jugoslaviju. Odmah nakon prvih slobodnih izbora ničim izazvana započinje pobuna Srba:
- 21. svibnja 1990., na sjednici SDS u Kninu donesena odluka o istupanju općine Knin iz Zajednice općina Dalmacija i stvara se nove Zajednice općina sjeverne Dalmacije i Like koje obuhvaćaju sljedeće općine: Benkovac, Donji Lapac, Gračac, Knin, Obrovac, Titova Korenica
- 3. srpnja 1990., 50 pripadnika SUP-a iz Knina šalju otvoreno pismo Saveznom SUP-u gdje odbijaju poslušnost Vladi Hrvatske tako što odbijaju nositi nove policijske odore, i odbijaju preimenovanje službe s milicija u redarstvo.
- 25. srpnja 1990., u Kninu je održan Srpski sabor. Odlukom ovog sabora donesena Deklaracija o suverenosti i autonomiji srpskog naroda.
- 13. kolovoza 1990., Borisav Jović prima u audienciju u Beogradu srpske izaslanike iz Krajine na čelu s Milanom Babićem. Izaslanstvo traži intervenciju Saveznih vlasti od navodne opasnosti od nove Hrvatske vlasti.
- 13. kolovoza 1990., pojavljuju se prve straže u većinskim srpskim općinama.
- 16. kolovoza 1990., sastanak sekretara unutrašnjih poslova općina: Gospić, Zadar, Split i Šibenik s Ministrom unutrašnjih poslova u Zagrebu. Donesena odluka da se pokupe arsenali pričuvnog oružja iz pobunjenih općina.
- 17. kolovoza 1990., specijalci iz zadarskog MUP-a uspjeli su odnijeti količinu automatskog oružja iz benkovačke policijske stanice, dok ova nakana propada u Obrovcu i Kninu intervencijom lokalnog građanstva. Oružje iz arsenala u Obrovcu i Kninu predali su se lokalnom građanstvu tih mjesta, i nastaju prve barikade po lokalnim cestama. U 18 sati Radio Knin prenio je vijest da je proglašeno ratno stanje odlukom Milana Babića.
Početak terorističkih akcija 1990. godine:
- 27. kolovoza 1990. napad na međunarodni vlak kod Knina;
- 28. kolovoza 1990. pobuna u policijskoj postaji u Petrinji i napadi na policijske postaje u Glini, Obrovcu i drugdje;
- kolovoz – početak rujna 1990. Novi val terora uslijedio je u vidu sustavnoga masovnog paljenja hrvatske obale i otoka. Zaredale su stotine istovremenih požara neviđenog intenziteta. Požari su bili toliko intenzivni da su protupožarni zrakoplovi, t.zv. kanaderi, prešli svoje granice izdržljivosti zbog čega su prisilno slijetali na na more i morali su biti izvlačeni civilnim brodovima i čamcima.
- 1. listopada 1990. ponovno blokiran promet u Dalmaciji, kod Knina;
- 11. listopada 1990. minirana pruga iz Dalmacije prema središnjoj Hrvatskoj;
- 17. listopada 1990. u Kninu pljačka vagona s oružjem iz „nečuvanih“ vagona;
- 28. listopada 1990. željeznička lokomotiva nalijeće na minu između Kistanja i Benkovca
- 17. studenoga 1990. na barikadama u Lici, zakrabuljene i naoružane bande ranili su dvojicu hrvatskih civila
- 23. studenoga 1990. pobunjenički teroristi napali policijsku ophodnju u ranim jutarnjim satima na cesti Benkovac – Obrovac. U ovom napadu poginuo je policajac Goran Alavanja a ranjen je bio policijski inspektor Stevan Bukarica.
Nakon toga slijedila su ubojstva i progon Hrvata, pljačka i paljenje njihovih domova te etnički čišćenje nesrba s područja takozvane Srpske Krajine. Republika Srbija je oružjem, ljudstvom i novcem potpomagala terorističke akcije u Hrvatskoj od samog početka, kolovoz 1990., do kraja sukoba. Danas također pomaže četnike u Hrvatskoj. Srbija je uvela amandman u Zakonu o mirovinskom i invalidskom osiguranju donesenom 9. svibnja 1992., po kojem se u članku 144, stavcima 2 do 4 propisuje:
“Osiguraniku, odnosno osobi koje je kao pripadnik oružanih snaga Jugoslavije sudjelovalo u oružanim akcijama posle 17. kolovoza 1990. godine, vrijeme provedeno u tim akcijama, kao i vrijeme provedeno u zarobljeništvu, računa se u posebni staž, u dvostrukom trajanju… u posebni staž u dvostrukom trajanju računa se i vrijeme provedeno na liječenju u medicinskoj rehabilitaciji uslijed bolesti ili ozljeda zadobijenih u oružanim akcijama i zarobljeništvu…Sredstva za prava osigurava Republika Srbija. 18. svibnja 1992. pobunjenička srpska paradržava, 18. svibnja 1992, nakon stvaranja SRJ, donosi amandman na svoj Ustav, gdje u formulaciji stoji da je pripadnik njihove vojske ” svaki građanin koji sa oružjem ili na drugi način sudjeluje u otporu protiv neprijatelja”.
Komunistički komentatori, analitičari o ovome ne govore kao da se nije dogodilo, pa ih treba podsjetiti kako je sve počelo i zašto (stvaranje velike Srbije)!
Marko Jukić/hu-benedikt.hr; Foto: Udruga veterana 4. gbr
