Vjekoslav Krsnik: Pravi li Andrej Plenković od Hrvatske malu Jugoslaviju, ili ju je već stvorio
Otkako je zasjeo na čelno mjesto vodeće hrvatske političke stranke, a potom i u fotelju premijera Republike Hrvatske Andrej Plenković kao istreniran povjerenik briselske Europske unije nije prestao zagovarati novu politiku koja odgovara njegovim šefovima, ali prije svega njegovoj neutaženoj ambiciji da na račun Hrvatske postane u najmanju ruku članom nove Europske komisije koja se bira iduće godine.
Treba podsjetiti na sukob premijera Plenkovića sa zastupnikom Živog zida Branimirom Bunjcem kad je ovaj dragovoljac Domovinskog rata iz Čakovca, a kasnije doktor znanosti prilikom izvješća Andreja Plenkovića u Hrvatskome saboru o Europskoj uniji izjavio sljedeće: “Vaše izvješće otvorilo mi je oči. Do danas sam gajio nadu da ste vi ipak hrvatski premijer, ali nakon vaših današnjih riječi čvrsto sam uvjeren da ste vi samo jedan briselski projekt i ništa drugo“, na što mu je premijer bahato odgovorio: „Stranke poput vaše ruše referendume u Francuskoj, Nizozemskoj, Grčkoj,… E, ovdje ne ćete. I drugi put ćete dobiti manje glasova i manje mandata, ja vam to jamčim. To će biti jedna od ključnih zadaća moje vlade”. Iz ovih njegovih skandaloznih riječi i prijetnji da će mu jedna od ključnih zadaća biti da Živi zid dobije manje mandata, krije se pravi karakter sadašnjeg hrvatskog premijera. Tu je Plenković pokazao svoje pravo lice briselskog autokrata, a ne hrvatskog demokrata pripadnika stožerne hrvatske političke stranke najzaslužnije za stvaranje slobodne i demokratske Hrvatske.
Ne zaustavljajući se tek na sukobima s rijetkim neistomišljenicima u Hrvatskom saboru Andrej Plenković je u ove dvije godine kad su u pitanje ključni čimbenici hrvatske državnosti nastavio s kampanjom koja Hrvatsku u širem smislu svrstava u briselski projekt tzv. zapadnog Balkana. U tom kontekstu njegova je zadaća koja mu je naložena u Bruxellesu da kad se radi o Domovinskom obrambenom ratu zagovara konstrukciju „građanskog rata“ a ne velikosrpske agresije u kojoj je Hrvatska izišla kao pobjednik. Brojni su primjeri u javnim istupima premijera Plenkovića koji potvrđuju da se on dosljedno i uporno drži agende o „građanskom ratu“ u Hrvatskoj kao temeljnoj pretpostavci Europske unije za stvaranje neke nove asocijacije na području bivše Jugoslavije. Taj projekt još uvijek nije izašao iz glava nekih vodećih država u Uniji, a što je još važnije promiče ga zdušno njemačka kancelarka Angela Merkel, iako je Njemačka u doba Kohla i Genschera bila ključni europski saveznik na hrvatskom putu za osamostaljenje. Naravno u takvom kontekstu Hrvatska se u odnosu na Srbiju, iako pobjednica u ratu našla u poziciji gubitnice u miru, što velikosrpska propaganda oslanjajući se na Memorandum 2 Srpske akademija znanosti i umetnosti uvelike koristi ne samo u odnosima Zagreba i Beograda nego i na međunarodnom planu nastojeći Hrvatsku proglasiti nasljednicom Nezavisne Države Hrvatske. U svemu tome ključnu ulogu u Hrvatskoj igra predsjednik Srpskog narodnog vijeća saborski zastupnik, ali i neosporni vođa pete kolone u Hrvatskoj Milorad Pupovac koji sa svoja tri glasa u Saboru osigurava Plenkoviću tanku vladajuću većinu. Nema nikakve dvojbe da pored gazda u Bruxellesu Andrej Plenković poslušno ispunjava sve Pupovčeve zahtjeve, a to se posebice odnosi na Plenkovićev odnos prema politici Beograda.
U takvom kontekstu shvatljivo je niz postupaka Andreja Plenkovića u ove dvije godine. Na domjenku što ga je priredilo Srpsko narodno vijeće u povodu pravoslavnog Božića izaslanik srbijanskog predsjednika inače osvjedočenog četnika Aleksandra Vučića Vladimir Božović u nazočnosti Andreja Plenkovića izrekao je sljedeću poruku hrvatskim Srbima koje on jednostavno naziva Srbi: „Svim Srbima i svim institucijama u Hrvatskoj upućujemo poruku zajedništva i sloge i pojačane aktivnosti na ostvarivanju svoje misije i uloge uz obećanje matične države Srbije da će ih u svim problemima i iskušenjima i kada god budu ugroženi braniti svim raspoloživim sredstvima“. Umjesto da je demonstrativno napustio domjenak Plenković je mirno odslušao tu prijeteću poruku izrečenu od službenog predstavnika Republike Srbije na teritoriju Republike Hrvatske, čime Andrej Plenković jednostavno rečeno odobrava prijetnju miješanja susjedne države u unutarnje stvari Republike Hrvatske. Na novinarsko pitanje da komentira tu izjavu Plenković je rekao da ne komentira tuđe govore, što znači da Hrvatska ima premijera koji podržava neprijateljsku politiku Beograda. Nažalost na tu očiglednu izravnu provokaciju nitko u Hrvatskome saboru nije postavio pitanje odgovornosti Andreja Plenkovića.
Vjerojatno osokoljen izostankom bilo kakve kritike ne samo od oporbe, od koje se, kakav je SDP to nije moglo ni očekivati, nego ni unutar vlastite stranke Andrej Plenković nastavlja sa svojom izdajničkom agendom kad je u pitanje Domovinski obrambeni rat, ali i položaj srpske nacionalne manjine u Hrvatskoj. Znakovita je njegova reakcija na Vučićevo uspoređivanje Hrvatske s nacističkom Njemačkom koju je srbijanski predsjednik izrekao na skupu u Bačkoj Palanci na kojemu je bio i Milorad Pupovac. Da je Andrej Plenković odgovoran predsjednik Vlade koji čuva interese Republike Hrvatske njegov prvi potez nakon te izjave trebao je biti povlačenje hrvatskog veleposlanika iz Beograda i zahladnjenje odnosa sa Beogradom te raskidanje koalicije s Pupovcem. On se međutim jednostavno zadovoljio izjavom „Što je previše, previše je“, ali nije ništa poduzeo. Ako je od koga što previše, onda je to upravo previše od samog Plenkovića, ali ni to nije probudilo političku savjest u HDZ-u, pa čak ni kod nekolicine pobunjenih članova stranke.
I konačno u nizu tih njegovih opasnih izjava ili šutnje koje počivaju na konstrukciji „građanskog rata“ a ne velikosrpske agresije došao je njegov istup na međunarodnom Dubrovnik Forumu, gdje je Domovinski obrambeni rat Andrej Plenković opisao kao „neki sukobi koji su postojali prije 15-tak, 20 ili 25 godina”. Posebna težina te izjave je činjenica da je to rekao pred međunarodnim forumom sa sudionicima iz država koje zagovaraju takvu kontrukciju ratova na Balkanu. HDZ je nemuštim i jeftinim priopćenjem, pripisujući Plenkoviću da je mislio na sukobe na Kosovu, pokušao opravdati svojeg predsjednika, opovrgavajući oštru kritiku koju je zbog te izjave objavio Savjet za branitelje Mosta. Notorna su činjenice da je Hrvatska prije 25 i 20 godina bila suočena s velikosrpskom agresijom, a ne „nekim sukobom“ što se opet u krajnjoj liniji svodi na „građanski rat“. S takvim Andrejom Plenkovićem, s njegovim provođenjem briselske politike, s njegovoj izdajničkoj suradnji sa Srbijom i njegovoj popustljivosti Miloradu Pupovcu, umjesno je postaviti pitanje pravi li Andrej Plenković od Hrvatske malu Jugoslaviju, ili ju je već stvorio.
Vjekoslav Krsnik
