Ubijali su nas četnici, ali i naši, kao primjerice Antu Paradžika!
Hrvatski domoljub, jedan od osnivača HDZ-a, dopredsjednik HSP-a i načelnik Ratnog stožera Hrvatskih obrambenih snaga (HOS), Ante Paradžik, (Ljubuški, 10. veljače 1943. – Zagreb, 21. rujna 1991.) baš kao i Blaž Kraljević, Ludvig Pavlović, Miro Barešić i brojni drugi Hrvati vjerovali su u demokraciju i slobodu misli, borili se protiv torture i Titova režima, ali pod još nerazjašnjenim okolnostima – pali su. Ubijeni su, kako neki kažu, od hrvatskog metka!
Paradžik se 21. rujna 1991. vraćao iz Križevaca za Zagreb. Hrvatski policajci, koji su čekali u zasjedi, (tako ide priča), ubili su ga misleći (sic!) da je četnik, odnosno neprijatelj hrvatskog naroda! U to je naravno teško povjerovati, tim prije što do kraja nikada nije istraženo kako se i zašto to dogodilo?
U početku hrvatskog obrambenog Domovinskoga rata, bivši Udbaši, koji su preokrenuli kapute i te kako su bili aktivni: Manolić, Perković, Mustač, Degoricija, Gaži i drugi i navodno su dobro znali što čine.
Smrt nevinog Ante Paradžika osobito nas je pogodila, tim prije jer smo ga poznavali i kao jednog od najproganjanijih osoba Hrvatskog proljeća. 1972. ni krivog ni dužnog osudili su ga na tri godine zatvora. Odležao je do posljednjeg dana, i to u jednoj od najgorih kaznionica – Lepoglavi. Sve do početka devedesetih godina, zajedno sa svojom obitelji, bio je proganjan i šikaniran. Ništa ga nije moglo slomiti. Bio je spreman umrijeti za Hrvatsku, ali ne i od metka svojih sunarodnjaka(?).
Obitelj mu je teško živjela u vrijeme komunizma, a nakon njegove smrti (da ne povjeruješ) također je prolazila pakao. Djeca mu nisu mogla pronaći ni zaposlenje. Sina Mislava, koji je završio pravo, nije želio zaposliti ni jedan hrvatski pravnik, odnosno odvjetnik, od kojih neki i danas rade i busaju se u prsa kao „veliki“ Hrvati!
I on je doživio tešku sudbinu. U Zagrebu se jednog Božića bacio sa zgrade i priključio se nažalost svojem ocu, ali i brojim drugim hrvatskim ratnicima za slobodu – na nebu!
Nu, sad kad postavljamo pitanje: tko su srbijanski i ini četnici koji su krivi za ratne zločine, nije na odmet da saznamo i tko je kriv za smrt Paradžika, Krljevića, Barešića i brojnih drugih?
Tko je kriv za one koji su se (navodno) sami ubili, a uglavnom su dočekali slobodnu i samostalnu Hrvatsku, poput Zvonka Bušića – Taika?
Dosta je da i preko ovakvih stvari prelazimo kao spužvom preko ploče!
Mladen Pavković, predsjednik Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata 91. (UHBDR91.)
