Mataniću, najmračnije, gubitničko doba za nas je bila srpska agresija. Ova tema vas ne zanima. Zašto?
Dalibor Matanić, (r. 1975.), jedan od „najuspješnijih“ hrvatskih redatelja, uz nenadmašnog Olivera Frljića, u razgovoru za Jutarnji list (četvrtak, 4. listopada 2018.) među ostalim kaže: „Nema napretka za Hrvatsku dok svi ne priznaju da je NDH bilo najmračnije, gubitničko doba“!
Zatim naglašava i ovo: „Živimo u godini gdje više ni pad ekonomije nije jedan od glavnih razloga obnavljanja takvih poriva. Pojavljuju se hipster fašisti po Europi koji su situirana mlada bića i iz mode mrze , tjeraju izbjeglice… Kad mržnja dođe u modu, tu treba ozbiljno reagirati, ne odmahivati rukom kao da će sve to proći. Domino efekt mržnje ne bira nacionalnosti, religije ili političku orijentaciju – to je način života koji destruktivno djeluje po sve oko sebe (…) Svi lako zaboravljaju zlo koje se jednom na ovim prostorima dogodilo. To kako hrvatski političari svojim populizmom izbjegavaju i temu i lokaciju Jasenovca je sramota za cijeli narod koji ih bira. Treba svako malo otići u Berlin na spomenik holokaustu da se vidi kako se ukusno i svjesno može odati čast žrtvama i osvježiti vlastito pokajanje. Ako stalno zaboravljamo povijest, ako se ne pokajamo za grijehe iz prošlosti i odmahujemo stalno rukom na revitalizaciju zla, onda otvaramo najmračniju moguću šansu da se neki novi Hitler nekim novim referendumom ugura na vlast“.
Eto, tako razmišlja redatelj, ili bolje rečeno „frljićev šegrt“, koji je već uspio snimiti desetak filmova (!), pokupiti velike državne novce, a čije je filmove (diljem bivše Jugoslavije) navodno ukupno gledalo oko sto tisuća ljudi. Toliko posjetitelja, da se malo našalimo, dođe nekim hrvatskim pjevačima (koji kao taj ne primaju državnu potporu) na tri-četiri koncerta!
Nu, kao prvo, zbog čega za Hrvate ne bi bilo napretka, ako svi (sic!) ne priznamo da je NDH bilo najmračnije, gubitničko doba? Za nas koji smo rođeni nakon II. svjetskog rata, a poglavito za one koji su sudjelovali u hrvatskom obrambenom Domovinskome ratu najmračnije i gubitničko doba bila je agresija Srbije, Crne Gore, JNA i domaćih izdajica na Republiku Hrvatsku! Matanić o tome ne govori, jer se boji da nakon takve izjave njegovi filmovi i prosječne serije ne bi bile prihvaćene u Srbiji, a to mu je očito puno važnije od nevinih hrvatskih žrtava.
Pored toga, ne treba svako malo odlaziti u Berlin na spomenik holokaustu, već bi za Hrvate, ala taj tip, bilo mnogo bolje da svako malo odu u Vukovar, Škabrnju, Voćin, Saborsko i brojne druge gradove i mjesta diljem Hrvatske, gdje bi od istinskih svjedoka mogli čuti što se to u našoj državi događalo u vrijeme Domovinskoga rata. Oko 150 dosad otkrivenih masovnih grobnica diljem Hrvatske također mu mogu ispričati priču, baš kao i spaljena hrvatska mjesta poput Ćelija i Kijeva.
A što se tiče Jasenovca, što se ne upita: zbog čega dosad nije snimio ni jedan film na tu ili neku sličnu temu, već mu je zanimljivije snimati filmove u kojima „glavna junakinja opći sa svinjom“, („Kino Lika“), ili o gejevima?
Osim toga, autori poput Jakova Sedlara i sličnih ne mogu dobiti ni kune za domoljubne projekte, a kad urade neki film na tu temu i još prije nego se prikažu u javnosti razni matanići ih dočekuju na – nož!
Sramotno, ali je tako.
I još nešto: za film o „svinjama“ možeš dobiti i nagrade i priznanja, a za filmove o zločinima Josipa Broza jedino – nogom u tur!
Dakle, Mataniću, čekamo tvoj prvi film ili kazališnu predstavu o suvremenoj hrvatskoj povijesti, o ustaškom logoru Jasenovac ili pak o Bleiburgu!
Mladen Pavković, predsjednik Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata 91. (UHBDR91.); Foto: fah
