DON MARINKO MLAKIĆ: U Bogu bogat

  • Written by:

(27. nkg-b)

Bogataš iz današnjeg evanđelja, koji dolazi pred Isusa i pita ga što mu je činiti da baštini život vječni, predstavlja svakoga od nas. I to bez obzira na naš imetak, bili mi bogati, prosječnog imovinskog stanja ili slabijeg.

Naime, u njegovom pitanju odražava se najdublja čežnja svakog ljudskog bića za mudrošću koja nas može dovesti do životne punine. A bogatstvo koje je ovaj posjedovao predstavlja ne samo materijalno bogatstvo već sve ono čime mi svoj zemaljski život ispunjamo i oko čega se trudimo (obitelj, zdravlje, kuća, imanje, ugled, poslovna karijera…). Sve ono što je samo po sebi dobro i uzvišeno, ali ga mi lako pretvorimo u idola kojeg postavimo na ono mjesto koje samo Bogu pripada.

Bogataš traži mudrost koja će mu omogućiti život vječni, savršenstvo života, potpuni mir i radost. On vjeruje da mu je Isus može dati. O snazi njegove čežnje govori način na koji mu prilazi. On dotrči, kleknu preda nj i upita ga… Kao da mu ništa drugo u životu više nije važno, već samo to. Sav se pretvorio u potrebu da dođe do Isusa i da od njega dobije odgovor. Sasvim je očito kako ga je iskreno i ustrajno tražio. Od najranije mladosti trudio se živjeti po zakonu, pravedno i krjeposno. Ali to mu nije moglo dati toliko željeno nutarnje ispunjenje.

Život se nikada ne može svesti na sustav formula i propisa. On nije program zapovijedi i zabrana koje bi trebalo sitničavo i tjeskobno izvršavati. Naravno, Božje zapovijedi nipošto nisu nevažne. Bez njih nikako nije moguće hodati prema vječnom životu. Da nije tako, sam Bog nam ih ne bi niti darovao. Ipak, to nije dovoljno niti je to svrha zakona. Mudrost života je u zajedništvu s Bogom. Mi ga možemo ostvariti samo ulazeći u sakramentalno zajedništvo s Isusom Kristom. Za to nam i zapovijedi služe.

Isus Krist je božanska Mudrost, vrjednija od svega što može biti vrijedno (bogatstvo, prijestolja, zdravlje, ljepota…), jer njom zadobivamo svako drugo dobro (prvo čitanje). On je živa i djelotvorna Božja Riječ koja je oštrija je od svakoga dvosjekla mača, koja prodire dotle da dijeli dušu i duh, zglobove i moždinu te prosuđuje nakane i misli srca (drugo čitanje). Nema stvorenja njemu skrivena. On ima odgovor na svaku našu zapitanost i može ispuniti svaku našu čežnju za puninom života. Zato je potrebno biti s njim.

I kao što je ovoga bogataša pogledao očima punim božanske ljubavi, takvim pogledom i nas proniče do dna našega bića. Pozna sve naše misli, sva naša nagnuća, sve naše muke i tjeskobe. Ne postoji u nama ništa što bi bilo skriveno tom pogledu. Bolje nas proniče i poznaje nego mi sami sebe. Isus vidi u nama i ono što mi sami ne možemo vidjeti, razumije sve ono što mi sami o sebi ne možemo razumjeti. Isusov pogled ljubavi ujedno je njegov poziv da se odreknemo svega što posjedujemo (kuće, oca, majke, braće, sestara, žene, djece, imanja…) kako bismo svoj život ispunili Bogom i stekli blago na nebu.

Vjerujem da se svi pomalo snebivamo nad ovim pozivom, kao i apostoli. Zašto je potrebno tako radikalno se odreći svega, pa i onoga što je u našim očima tako sveto i uzvišeno kao što su naši obiteljski odnosi? Isus nas, naravno, ne poziva da to učinimo na način da bismo sve to prezreli i odbacili, kao da je to konkurencija pripadanja Bogu. On nam hoće kazati da pravo posjedovati bogatstva i istinski ljubiti svoje najbliže možemo samo onda kada smo sami ispunjeni Božjom ljubavlju, ljubavlju Onoga koji nam je sve to darovao. Svako drugo posjedovanje i ljubljenje nužno se pretvara u idolatriju, koja nikada ne može pravo ispuniti naše srce, već nas zarobljava i rastužuje. Da je tako vidimo upravo u ovom bogatašu, koji je, iako imućan i neporočan, otišao žalostan od Isusa. Nije imao snage za tako odvažan iskorak na koji ga je on pozvao.

Život vječni koji želimo baštiniti nije posljedica vlastitih napora već Božji dar. Postići ga nama ljudima svojim silama je nemoguće, ali je Bogu moguće. Zato nam valja život vjerovati i na vjeru se osloniti. Vjera u Isusa, u njegovu božansku ljubav, samo ona je bogatstvo koje do kraja može ispuniti naše biće.

Don Marinko Mlakić

Skip to content