(FOTO) Održana tribina “Vukovar – simbol hrvatske pobjede u sjeni lažne stvarnosti”
U organizaciji Hrvatske udruge Benedikt, a u sklopu Tjedna sjećanja na Vukovar i Škabrnju, održana je tribina: “Vukovar – simbol hrvatske pobjede u sjeni lažne stvarnosti” i prikazana emisija “Slika Hrvatske – Vukovar 2012.” Urednica i autorica emisije je Karolina Vidović Krišto, a snimatelj je Petar Barić (bio je i ratni snimatelj).
Na tribini su sudjelovali: gospođa Karolina Vidović Krišto i gospodin Igor Vukić.
U Vukovaru su prije Domovinskog rata živjeli pripadnici 21-e manjine. Svi koji su branili Vukovar (podržali Hrvate), bez obzira na nacionalnost su ubijeni ili zatočeni.
Prikazana je emisije „Slika Hrvatske – Vukovar 2012.“urednice i autorice Karoline Vidović Krišto, 25 minutna emisija snimljena u studenom 2012. godine u Vukovaru.
Gospođa Karolina Vidović Krišto je posjetila crkvu Sv. Filipa i Jakova u Vukovaru. Srbi su crkvu teško oštetili i bila je bez krova. Nakon što je postignut dogovor o mirnoj reintegraciji studeni 1995. godine Srbi su minirali crkvu, u 22 rupe u nosivim zidovima su stavili eksploziv i htjeli su je dići u zrak. Nenadano je u posjet došao američki general Jacques Paul Klein koji je bio zapovjednik mirovnih snaga tijekom mirne reintegracije pa su Srbi odustali od miniranja a kasnije su crkvu čuvale mirovne snage.
Novinarka Vidović Krišto je razgovarala s ravnateljicom dječjeg vrtića gdje djeca uče srpski jezik i pišu ćirilicom a usput u ograničenom obimu uče hrvatski. Sramota za državu i Ministarstvo znanosti i obrazovanja. To je jedan od pokazatelja izdajničke politike hrvatskih institucija.
U osnovnoj školi polovica djece uči hrvatski i piše latinicom a polovica učenika u školi uči srpski i piše ćirilicom! Zar bi tako učili u Engleskoj, SAD-u, Rusiji?
Razgovor s djecom (7 razred) pokazuje da je obrazovni program defetistički jer već u tim godinama djeca govore o odlasku iz Vukovara i Hrvatske.
Novinarka je razgovarala s gospođom koja je bila u sanitetu ZNG-e, koja je uhićena 14. rujna 1991.godine zatočena i silovana (mnogo puta). Njeni silovatelji su mirno šetali Vukovarom, jedan je pobjegao 2002. godine kada je podignuta optužnica a drugi 2012. neposredno prije izricanja presude. To je očiti pokazatelj protupravnog postupanja hrvatske policije i hrvatskog pravosuđa. Sramotno ponašanje državnih službi!
Novinarka je razgovarala s Vukovarkom F. J.,koja nije imala snage ispričati sve što jer proživjela. Gospođa je nakon sloma obrane zatočena u Veleprometu, a njen suprug je bio pripadnik ZNG-e te su ga uhitili lokalni Srbi i četnici (zvijeri u ljudskom liku). Silno su ga mučili, vezali su ga za tenkovsku cijev iz koje su pucali po položajima branitelja, zatim su ga razapeli na vagon i gađali iz tenka tako da su raznijeli tijelo. To su zvjeri s kojima su Hrvati živjeli u Vukovaru. Nažalost, žive i nakon mirne reintegracije (komentar pisca). Za te strašne zločine nitko nije kažnjen.
Treba istaći da je nesretna Vukovarka F. J., koja je preživjela srpska zvjerstva, pokazala veliku snagu rekavši da ne će govoriti o onome što je proživjela u zatočeništvu jer ne želi opteretiti svoju djecu mržnjom. Svatko se treba nakloniti gospođi F. J., treba se diviti toj snazi da umjesto mržnje širi ljubav. Svjedokinja govori kako je bolje ponijeti istinu u grob nego opteretiti svoju djecu tom istinom. Za divljenje je njen stav da ne treba opteretiti djecu tom bolnom istinom jer to može biti izvor mržnje.
Ono što je neshvatljivo, što šokira je da su lokalni Srbi koji su bili sudionici masovnih zločina danas poduzetnici u Vukovaru, da u bivšem logoru Velepromet imaju svoje skladište (2012. godine). To je sramota za hrvatsku državu. Radnici s kojima je novinarka pokušala razgovarati kažu da ne znaju što je bilo u Veleprometu devedesetih godina i ne žele razgovarati!? Jasno je da se radi o četnicima i onima koji iz straha ne žele ništa kazati.
Novinarka je razgovarala s jednom obitelji koja nije nikoga izgubila tijekom agresije na Vukovar pa oni kažu da možda gledaju drugim očima na to vrijeme, da nisu opterećeni obiteljskom tragedijom.
Novinarka je posjetila Spomen dom Ovčara gdje je maltretirani i ubijeno 200 osoba (ranjenici vukovarske bolnice, civili i djelatnici bolnice). Na Ovčari je ubijeno momak od 16 godina, starac od 72 godine i tri žene od kojih je jedna bila trudna. Za 61 osobu se na zna gdje im je grob. Gradonačelnik Vukovara ih je također mučio! To su zvjeri, a ne ljudi! (napomena autora).
Svoju emisiju je gospođa Karolina Vidović Krišto završila porukom: „Svako japansko dijete zna što je Hirošima, na nama je da svako hrvatsko dijete zna što je Vukovar, svako hrvatsko dijete bez obzira na nacionalnost“.
Gospodin Igor Vukić govorio je kako se u bivšoj državi stvarala mržnja lažima i podmetanjima o Drugom svjetskom ratu. Lažima o logoru Jasenovac se željelo potaknuti Srbe na osvetu. Gospodin Vukić temeljem dokumenata, koji se nalaze u Državnom arhivu Hrvatske, dokazuje da je logor Jasenovac bio prvenstveno radni logor (knjiga: Radni logor Jasenovac). Nužno je istražiti arhive i otkriti istinu o turbulentnom vremenu Drugog svjetskog rata.
Treba pogledati emisiju (youtube): „Slika Hrvatske – Vukovar 2012.“
Knjigu Radni logor Jasenovac treba pročitati svaki građanin Hrvatske ako želi istinu.
Dr. Marko Jukić/hu-benedikt.hr
