(FOTO) Potresna svjedočanstva u dokumentarnom filmu “Magistrala ratnog zločina” premijerno prikazana u Splitu
Potresna svjedočanstva preživjelih zatočenika srpskih koncentracijskih logora u dokumentarnom filmu Magistrala ratnog zločina premijerno prikazana u Splitu u Tjednu sjećanja na Vukovar i Škabrnju
Splitski učenici u poeziji i prozi iskazuju ljubav i zahvalnost svojoj Domovini
„Zbog tebe ponosno se danas
Hrvatima možemo zvati.
Bez straha, ponosno koračati ulicama svojim…..
Stoji grad, vječan ko’ narod, ponosno stoji“.
Anđela Pivac i Antonia Marasović, Ekonomsko-birotehnička škola Split
U prepunoj dvorani Nadbiskupskog sjemeništa u Splitu s brojnim uzvanicima večeri, organizator Tjedna sjećanja na Vukovar i Škabrnju, Hrvatska udruga Benedikt, ponudila je dva sadržaja povezanih temom čije su se emocije nadopunjavale. Organizator je to napravio vrlo smišljeno i u dobroj namjeri ponudivši prisutnima u dvorani najprije melem stihovima, prozom uz zvuk gitare kao uvertiru u dokumentarni film “Magistrala ratnog zločina“ s brojnim svjedočanstvima preživjelih zatočenika o nezamislivo okrutnom zlostavljanju u srpskih koncentracijskim logorima.
„I da suze i uspomene mogu napraviti stepenice do raja
Ja bih se popeo po njima i došao do tebe ….
To je moja ulaznica za raj jer ja sam pakao doživio
Dok sam moju Hrvatsku branio! (Sjećanje, Duje Samardžić, Obrtno tehnička škola Split)
Pred publikom su svoje stihove i sastavke čitali učenici osnovne i srednjih škola iz Splita uz sjetne zvukove gitare, čije žice je vješto prebirala Ilijana Čosić, učenica Ekonomsko-birotehničke škole u Splitu. „Znači li ovo potvrdu da smo učinili korak naprijed za memoriju ove mladosti“? pitala se voditeljica programa večeri. Složena je to i dugotrajna misija koja traži uporan i strpljiv zajednički rad s jasnim ciljem i s puno ljubavi. Dosljednost i upornost su jamstvo da će uspomena na naše junake, koji su svoj život utkali u našu slobodu, trajati u vremenu i prostoru. Nikada sigurniji da kulturna manifestacija, Tjedan sjećanja na Vukovar i Škabrnju već sedmu godinu u našem gradu i diljem Dalmacije, ima svoju budućnost. Uvjereni više nego ikada da uložen trud nije bilo uzalud jer plodovi su vidljivi. Velikim pljeskom hrabrila je publika mlade pjesnike i autore proznih tekstova. Centralni dio večeri svakako je dokumentarni film „Magistrala ratnog zločina“ čiji je producent Hrvatsko društvo logoraša srpskih koncentracijskih logora Splitsko – dalmatinske županije sa svojim predsjednikom Ivanom Turudićem, svjedok u filmu kao zatočenik logora u Glini.
Za posebne zasluge na ostvarenju filma, g. Turudić je uručio plaketu Gorani Pintarić i Goranu Fistriću uz zahvalnost svim sudionicima. U svojem obraćanju g. Turudić je potvrdio da je na teritoriju bivše države bilo 58 koncentracijskih logora, mučilišta, mjesta okrutnih postupanja sa zatočenicima. Njegove riječi su s pažnjom i suosjećanjem pratili i visoki uzvanici naše županije, Grada Splita, Hrvatske ratne mornarice, policije, gradonačelnici gradova Dicma i Vrlike kao i predstavnici Hrvatskog društva logoraša Ličko-senjske i Zapadnohercegovačke županije s njihovim predsjednicima, kao i preživjeli logoraši u dvorani. Dok sam gledala film, u jednom trenutku, činilo mi se da gubim razum od siline zla i „maštovitih“ tortura mučitelja. Pitanja koja su me cijelo vrijeme mučila – „Što uopće možemo očekivati od naših zlih susjeda koji povijesno hrane genocidne namjere prema nama u želji da nas uklone sa zemljopisne karte? Kakva je to zabluda o kojoj Europa razmišlja da Srbiju uvede u zajednicu uljuđenih europskih naroda?“ Vukovar je 1991. postao grad logor, a Ovčara mjesto najvećeg zločina, gdje je pogubljeno 260 zarobljenika, prema podacima iz filma. U logorima Stara Gradiška, Glina, Vučje, Vojnić, u tijeku je postavljanju spomen soba koje će trajno svjedočiti o strahotama zatočenika koji su počinili srpski agresori. Potresena filmom, kao i publika u dvorani, shvatilia sam njegovu snažnu poruku upozorenja i opomene nama i budućim pokoljenjima, ali ne bez nade i vjere u bolja i sretnija vremena kada će ljubav i prave vrijednosti postati referentna vrijednost zdravog razuma i zdravog čovjeka.
Shvativši potrebu i cilj ovakvih dokumentarnih filmova pokušala sam barem malo ublažiti mučninu i gorčinu u duši.
„Još jednom hvala svim braniteljima što sada imamo svoju sreću i neka Bog poda vječni mir svima njima i nedužnim ljudima“. Ana Marević, OŠ Pujanke Split
Dok Marin Brkljačić, učenik Obrtno tehničke škole u Splitu, poručuje:
„Zbog tih hrabrih ljudi i njihove žrtve ja danas govorim hrvatskim jezikom i s ponosom mogu reći „Hrvat sam“. Čuvajmo našu domovinu jer je natopljna kišom granata, ognja i smrti. Previsoka je cijena naše slobode. Zapalimo svijeću za prošlost,sadašnjost i budućnost.“
Učenice iz Ekonomsko-birotehničke škole, jednoglasno preporučuje:
„Voljela bih da ne bude rata, da ne pogine još koji tata.
Ako je poginuo moj, da ne nastrada tvoj,
da se Hrvatska oslobodi rata, jer neće biti lijep ovaj svijet,
bez tata….“
Program večeri je vodila autorica ovog teksta.
Margita Vučetić/hu-benedikt.hr
