DON MARINKO MLAKIĆ: Što nam je činiti?
Treća nedjelja došašća C
Evanđelje Treće nedjelje došašća ponovno nas vodi u pustinju na obale Jordana gdje Ivan Krstitelj propovijeda i krštava. Propovijedao je, znamo to, obraćeničko krštenje na otpuštenje grijeha.
Dolazak Mesije svakoga od nas stavlja pred zahtjev za obraćenjem. To je Ivanova poruka, a kasnije i Isusova. S istim pozivom na obraćenje, kojeg je Ivan propovijedao, kasnije će Isus započeti svoje javno djelovanje.
Obraćenje (grč. metanoia) na koje nas evanđelje poziva odnosi se na nutarnju promjenu, na promjenu razmišljanja. Ono podrazumijeva čvrstu odluku da se prihvati volja Božja i prema njoj da se oblikuju stavovi i postupci. A to prije svega znači odlučno odvraćanje od grijeha i okretanje k Bogu. Zapravo, najprije okretanje k Bogu, a onda, i zbog toga, ulazak u obračun s vlastitim grijesima, zabludama i slabostima. Obraćenje, prema tome, nije tek određeno podešavanje stavova, kozmetičko popravljanje ponašanja, već radikalna promjena koja se prije svega događa u načinu razmišljanja, u stavu, u upijanju Božje riječi kao mudrosti života. A onda se pretače u djelovanje. Dobra djela su plodovi koji ukazuju na unutarnju kakvoću misli i uvjerenja. Jednako tako obraćenje nije niti jednokratno i načelno opredjeljenje, već trajno zalaganje oko vlastitog rasta.
Što znači obratiti se, sasvim jednostavno nam tumači Ivan. Mnoštvu, carinicima i vojnicima, koji ga pitaju što im je činiti, daje najkonkretnije upute. Carinicima poručuje da ne budu pohlepni i da ne varaju ljude, vojnicima da ne budu nasilni i nepravedni, da ne zlostavljaju slabe i nemoćne, svima da budu darežljivi i milosrdni prema potrebitima.
Ove tri pouke čine sukus Ivanova poziva na obraćenje, koje možemo primijeniti na svaki ljudski život. Vidimo da u njima nema ništa osobito, ništa revolucionarno i prezahtjevno. Radi se o poukama koje se odnose na naš obični i redoviti život.
Nismo, da tako kažemo, pozvani na izvanredna i silna djela, na nemoguće zadatke i promjene, već na svakodnevno življenje pravde i milosrđa u životu i radu koji nam je povjeren te prema ljudima s kojima dijelimo svoje živote. Naša ljubav prema bližnjemu treba se pretočiti u najkonkretniji čin pravde i milosrđa. Ništa više od toga. I ništa manje.
Obratiti se, to je temeljni i trajni životni izazov oko kojeg se odvija život svakoga od nas. Cijela mudrost vjere svodi se na to: trudimo li se ozbiljno i trajno oko vlastitog obraćenja ili ne. Ako da, onda smo zacijelo pravo razumjeli poruku vjere, u nju povjerovali i trudimo se živjeti je. Ako ne, onda je očito da nismo dovoljno ozbiljno poslušali poruku vjere, da uz nju nismo svim bićem pristali, da u nju sumnjamo ili da se oko nje jednostavno dovoljno ne trudimo. Razlog za to može biti lijenost, oholost i taština, kukavičluk, zaslijepljenost lažima i zabludama, prepuštenost prolaznim užicima, nedovoljna svijest o vlastitim grijesima i nedostojnosti…
U današnjoj liturgiji svatko od nas je pozvan da otvorene savjesti stane pred Boga sa stavom svih ovih koji su došli k Ivanu i pitali: „Što nam je činiti?“ Valja nam ispitati svoje živote iskreno se pitajući, što je meni činiti.
Kao motiv obraćenja Ivan navodi skori dolazak Jačega, koji će krstiti Duhom Svetim i ognjem. On će pročistiti naše živote kao gumno, te odijeliti pšenicu i pljevu, pšenicu sačuvati a pljevu spaliti. Djeluje prijeteće. Ipak, naše obraćenje ne smije izvirati iz straha od toga časa već iz radosti jer će tada sve doći na svoje. Za svakoga koji ozbiljno i svakodnevno preispituje svoj život nastojeći ga uskladiti po mjeri Božje volje ove su riječi prije svega riječi utjehe i radosti. Krist će pročistiti svijet od svakoga grijeha i zla te omogućiti svakome od nas da bude kadar primiti kao dar istinsku radost i utjehu.
Don Marinko Mlakić
