Hrvatski političari protiv hrvatskog naroda
Današnji hrvatski i antihrvatski političari u Hrvatskoj (članovi Vlade, većina zastupnika u Saboru i na lokalnim razinama) su se udružili protiv naroda pa tako HDZ, SDP, HNS, SDSS, IDS i drugi vode antinarodnu, antihrvatsku politiku. Komunistički potomci i „veliki katolici“ koji danas obnašaju vlast u Republici Hrvatskoj vode antinarodnu politiku, ne poštuju volju naroda, ne poštuju demokratska načela, ne poštuju vladavinu prava niti gospodarske zakonitosti. Narod je bio protiv usvajanja takozvane Istanbulske konvencije ali vlast ju je usvojila iako nije morala. Nakon toga je potpisala Marakeški sporazum a nije ga morala potpisati. I Istanbulsak konvencija i Marakeški sporazum su dokumenti koji ograničavaju suverenitet Hrvatske i nameću bespotrebne obveze. Briselske sluge provode ono što im briselski birokrati kažu bez obzira koliko je to štetno za narod i za Hrvatsku kao državu, bez obzira je li to negacija prirodnih zakona.
Pričaju o demokratskim načelima a provode neokomunističku diktaturu. Idu u crkvu, guraju se u prve redove, a provode antikršćansku politiku.
Budući da je izborni sustav RH nakaradan i da se ne poštuje volja naroda, da se stvaraju neprincipijelne antinarodne koalicije pa stranke s minornim brojem glasova vode državnu antinarodnu politiku pokrenuta je inicijativa za izmjenu izbornog zakona. U doba komunizma je partija pravila izborne liste a danas neokomunističke stranke prave izborne liste pa birači glasaju za listu. Znači da se bitno ništa nije promjenilo, imamo neokomunističku vlast koja pravi svoje liste mimo volje naroda. Inicijativa za promjenu nakaradnog neokomunističkog izbornog zakona se opstruira komunističkim metodama, udbaškom matematikom kako kaže jedan zastupnik.
Antihrvatska vlast je sve učinila da referendumi (Narod odlučuje i Istina o Istanbulskoj konvenciji) ne uspiju a kada su uspjeli onda su napravili lakrdiju s brojenjem i kontrolom potpisa. Navodno su našli cca 10% nevažećih potpisa pa odbacili referendumske inicijative ali nisu dozvolili kontrolu „nevažećih“ potpisa. Nisu dozvolili da predstavnici referendumskih inicijativa budu nazočni pri provjeri broja i valjanosti potpisa!’ Sramotno! Zar to nije na tragu prošlih vremena. U Saboru se drug Njonjo ljuti kada mu zastupnik kaže da je dosta udbaške matematike. Zastupnik je imao pravo jer se zaista radi o udbaškoj matematici.
Predstavnica inicijative je izjavila:
„…Objasnila je da im je Terezija Marić, predsjednica Kuščevićevog Povjerenstva, rekla da je rezačem papira uništila kontrolne liste, a dokaz o uništenju lista zabilježen je na 4. stranici zapisnika koji su svi članovi Povjerenstva potpisali, o čemu je GI Narod odlučuje izvijestila javnost i Ustavni sud koji do danas, kažu, uopće nije razmotrio dopis inicijative.“
“Pitanje inicijative: Hoće li nam se omogućiti uvid u kontrolne liste po kojima je Povjerenstvo naknadno provjeravalo rad operatera?
Odgovor APIS-a i Povjerenstva: Svi podaci s potpisnih lista su se unosili u aplikaciju. Kontrolne liste za Povjerenstvo su bile radni materijali i sadržavale su popis nevažećih potpisa koji su uneseni između sjednica Povjerenstva te su davane sukcesivno Povjerenstvu, a kako bi postupak provjere bio što brži i temeljitiji. Kontrolne liste su sadržavale mjesto nevažećeg potpisa u kutiji, svesku, stranici i retku kao i razlog neispravnosti. Povjerenstvo je kontrolne liste pregledalo te utvrdilo treba li naknadno prihvatiti neki od nevažećih potpisa. Kako su kontrolne liste sadržavale osobne podatke koji su ujedno spremljeni u aplikaciji, njihovo čuvanje u papirnom obliku nakon prestanka svrhe stvaralo bi nepotrebnu opasnost da netko dođe u posjed tih lista s podacima o potpisnicima te su stoga po prestanku svrhe uništene. Kontrolne liste su bile tehničko pomagalo, odnosno radni materijali čija je svrha prestala postojati sastavljanjem Izvješća o provedenoj provjeri broja i vjerodostojnosti potpisa birača.“
„Na sjednici saborskog Odbora za Ustav, Poslovnik i politički sustav u petak je Mostov zastupnik Robert Podolnjak izjavio da je povjerenstvo Ministarstva uprave, koje je osnovano da provjeri prikupljene potpise za dvije referendumske inicijative Narod odlučuje i Istina o Istanbulskoj, uništilo kontrolne liste sa svim nevažećim potpisima.“
Je li navedeno istina ili nije?
Ako je istina drug Kuščević treba biti smjenjen, kao i njegovi pomagači.
Treba podsjetiti da je jednoj referendumskoj inicijativi nedostajalo manje od jedan posto potpisa (ne 10%), drugoj inicijativi je nedostajalo 2% potpisa (ne 10%) pa je logično i normalno da se traži provjera zašto je 10% prikupljenih potpisa navodno nevažeća.
Onemogućavanje prikupljanja potpisa za referendum, netransparentna provjera potpisa, uništavanje kontrolnih lista i širenje laži su postupci koji pokazuju da je ova vlast antinarodna.
Sve su uradili da se potpisi ne skupe (nisu dozvolili postavljanje štandova, ograničili su broj mjesta i naplaćivali kao da im je to ćaćino kao da javni prostori nisu narodni). Zar to nije antinarodno ponašanje. Unatoč svega prikupljen je dovoljan broj valjanih potpisa pa slijedi drugi čin: odgoda provjere potpisa, nemogućnost da predstavnici inicijativa budu nazočni i druge manipulacije (kao i u doba komunističke vlasti).
U Hrvatskoj navodno postoji trodioba vlasti ali mi svjedočimo da je Sabor servis premijera pa što premijer kaže to Njonjo, vitez i drugi poslušnici provode. I u doba komunizma smo imali Sabor koji je provodio naređenja koja su stizala iz „kockice“.
Vladajuća antinarodna koalicija (HDZ, HNS, SDSS) donosi zakon koji onemogućava izjašnjavanje građana na referendumu. Antinarodna stranke HDZ i SDP imaju isti stav glede onemogućavanja referenduma pa su protiv demokratskog izjašnjavanja. Oni, političari, su sami sebi svrha.
Razlog zašto su hrvatski (antihrvatski) političari protiv izmjena izbornog zakona, protiv poštivanja volje naroda jest njihova neizmjerna želja za vlašću i povlasticama i zbog toga su spremni lagati, ucjenjivati, vršiti pritisak na provosuđe, djeliti priznanja veleizdajnicima, štititi kriminal itd.
Ivan Munjin pojašnjava:
„Narod odlučuje referendumom traži tri preferencijska glasa bez praga od 10 posto. Naime, sadašnji samo jedan preferencijski glas koji birači mogu koristiti dodatno je ograničen cenzusom od 10 posto. To znači da kandidat s najviše glasova birača ako nije ostvario 10 posto glasova cijele liste (svih 14 kandidata) nema prednost pred kandidatima koji su stavljeni na viša mjesta liste, a dobili su od birača manje glasova.
Kuščević ne bi ušao u Sabor niti uz ovaj jedan jedini preferencijski glas da mu to nije omogućio upravo cenzus od 10 posto.
Na izborima 2016. Kuščević je u X. izbornoj jedinici na listi HDZ/HDS dobio 2822 glasa. Cijela lista dobila je 95486 glasova i time osvojila 7 mandata, što znači da su kandidati s prvih 7 mjesta otišli u Sabor. Kuščević je ušao u Sabor zato što ga je predsjednik stranke na listi stavio na 5. mjesto. Četiri kandidata s te liste dobilo je više glasova od Kuščevića – Blaženko Boban (4499 glasova, ukupno 9. na listi), Mato Franković (3059 glasova, 8. na listi), Ante Babić (2938 glasova, 11. na listi) i Marija Vučković (2912 glasova, 10. na listi) – ali oni nisu ušli u Sabor upravo zbog cenzusa od 10 posto.
Naime, prema trenutnom izbornom sustavu, ako birač koristiti jedan preferencijski glas, njegov preferencijski glas vrijedi jedino ako je kandidat prikupio 10 % od ukupnih glasova liste. Tada se kandidat pomiče na listi prema broju svojih glasova. Primjerice, Milan Kujundžić je bio 14. na toj listi HDZ-a u X. izbornoj jedinici, ali je prikupio 14008 glasova, čime je prešao prag od 10 posto (10% od 95486 = 9548) i skočio na 2. mjesto.
Da nije bilo cenzusa od 10 posto, preferncijalni glasovi koje su prikupili Boban, Franković, Babić i Vučković bi vrijedili i oni bi se pomakli na viša mjesta na listi i ušli u Sabor, a Kuščević bi po broju glasova pao na 8. mjesto i ne bi ušao u Sabor.
Dakle, kad bi se implementirao prijedlog GI Narod odlučuje – tri preferencijska glasa bez cenzusa – poredak na listi bi se određivao isključivo po broju osvojenih glasova.
Osim toga, tri preferencijska glasa bez cenzusa bi praktično onemogućila predizborne koalicije. Male stranke, poput HNS-a (koja trenutno ima 1,9 posto potpore birača) se više ne bi mogle “šlepati” u Sabor na listama velikih stranaka jer im to ne bi bila garancija za ulazak – za ulazak u Sabor vrijedile bi samo preferencije birača, odnosno broj osvojenih glasova.“
Iz navedenoga je jasno zašto su uhljebi protiv promjene izbornog zakona.
HDZ i SDP imaju isti pristup, oni su protiv biranja zastupnika imenom i prezimenom, oni su protiv odgovornosti zastupnika biračima, protiv volje naroda.
Najnoviji prijedlog Zakona o financiranju političkih aktivnosti, izborne promidžbe i referenduma želi onemogućiti bilo kakvu referendumsku inicijativu, bilo kakvo izjašnjavanje naroda! Prikupljanje potpisa samo u uredima državne uprave, lokalne samouprave. Praktično je to onemogućivanje izjašnjavanja naroda. Želi se „onemogućiti građanima da financiraju svoj referendum“.
Potpredsjednica DIP-a je izjavila: ‘Financiranje građanskih referenduma trebalo je urediti Zakonom o referendumu, a ne Zakonom o financiranju političkih stranaka’
Građani se moraju izboriti za promjenu izbornog zakona i poštivanje volje naroda!
Dr. Marko Jukić
