Nenad Piskač: Europska previranja, hrvatska šutnja i srpska Povelja
Između Orbana i Macrona, Europe i srpskoga kulturnog prostora
Uoči skorašnjih euroizbora mađarski šef vlade Viktor Orban i njegova stranka Fidesz našli su se na udaru dvanaest stranaka članica Europske pučke stranke (EPP). Traže njihovo isključenje iz članstva, čime se suprotstavljaju mađarskome puku koji je slobodnom voljom izabrao Orbana i dao povjerenje Fideszu. Orban je i prije Trumpa napravio otklon od globalizma, proklamiravši unutar EU politiku „prvo Mađarska“. Među dvanaest stranaka koje mu se na razini EPP-a suprotstavljaju, začudo, nema Plenkovićeva HDZ-a i Vučićeve Napredne stranke. Ako dođe do glasovanja, bilo bi dobro znati kako će glasovati. Zasad na „Zapadnom Balkanu“ samo izvršavaju ekonomsko propagandni program (epepe) za potrebe EPP-a i Europske komisije.
EPP čini više od sedamdeset stranaka. Zahtjev za isključenje pokušaj je discipliniranja Mađarske na razini EU. Orban je, naime, u jeku priprema za euroizbore pokrenuo kampanju protiv eurounijske imigrantske politike, koju podupiru i mnogi čelnici pripadnici EPP-a. Među njima i karikaturalni predsjednik Europske komisije Jean Claud Juncker. U međuvremenu Orban je prekinuo kampanju, a one koji zagovaraju njegovo izbacivanje nazvao je „korisnim idiotima“ uglavnom lijevih protivnika EPP-a. Na meti eurofilskih „pučana“ zasad je samo Orban. No, budeći se iz duboka sna mađarski primjer slijede i mnoge druge države EU, osim, dakako, Hrvatske. Stoga je za očekivati da će se lista nepodobnih za izbacivanje širiti po Italiji, Španjolskoj, Njemačkoj…
Macron – europski drug Tito
Dok se unutar EPP-a nastoji disciplinirati Orbana, francuski predsjednik Emmanuel Macron objavio je „kolumnu“ koja podsjeća na dekrete bivših predsjednika centralnih komiteta komunističkih partija. Izmislio je neprijatelje „Europe“ i zaključio kako ona još od Drugoga svjetskoga rata nikad nije bila ugroženija. Tko je tako silno ugrožava? Nacionalizam. Naime: „Nacionalizam ne nudi ništa. To je projekt koji odbija“. Globalizam, navodno, spaja, ali brišući nacionalne države i identitete – zaboravio je napisati Macron.
I baš kao nekadašnji komunistički borci protiv, primjera radi – hrvatskoga nacionalizma u Jugoslaviji, predložio je osnivanje europske agencije za zaštitu demokracije. Njezin zadatak bio bi sprječavanje manipulacije i financiranja europskih stranaka iz inozemstva – kaže Macron, čija je popularnost u Francuskoj mjerljiva mikroskopom. Poslije „agencije“ idući korak mogao bi biti osnivanje europskoga Odjeljenja za zaštitu naroda (EOZN-a) od nacionalizma i populizma. Tom prijedlogu značajno bi mogle svojim iskustvom pomoći članice EPP-a iz Hrvatske i Srbije sklone jugoslavenskoj i velikosrpskoj ideji.
Založio se Macron, žustro kao do jučer agilna A. Merkel, za jačanje globalne konkurentnosti EU. Moguće je, dakle, da se Macron poveže s Budimirom Lončarom i iznesu zajednički prijedlog o tome da EU uđe u pokret nesvrstanih, kako bi ojačala globalnu konkurentnost bankarskog lobbyja koji ga je izgurao na čelo Francuske. Osobito stoga što su suvremeni „vanjski neprijatelji“ merkantilističko-globalistički ustrojenog centralnog komiteta EU postale i SAD s Trumpom, i Kina s Komunističkom partijom, i Rusija s Putinom, pa i Velika Britanija s pozitivnim rezultatom referenduma o izlasku iz EU. A unutarnji je neprijatelj – „nacionalizam“.
Kao da je Macronovu kolumnu pisao osobno „drug Tito“. Potvrđuje to i Macronova demokratski nesaglediva rečenica pisana za antologiju eurounijske gluposti: „Ne smijemo dopustiti populistima, nacionalistima, koji nemaju rješenja ni za što, koji iskorištavaju nezadovoljstvo naroda da dođu na naša mjesta“. U Hrvatskoj taj se naputak već provodi. Još od Titove 1945.
Hrvatska je riješila problem nacionalizma!
Jedna od država koja je u ovom trenutku riješila izmišljeni europski „problem nacionalizma“, jest, dakle, Hrvatska. Taj je posao u Hrvatskoj odlično odradio posttuđmanovski HDZ. Naravno da se to od nacionalnoga pokreta nije očekivalo. Nacija je u šoku još od Sanadera. Bivši pokret, sada član EPP-a, već dva desetljeća ne dopušta da se dogodi hrvatska inačica Orbana, ili neki novi Tuđman koji je svojedobno mladom Mađaru, ne bez razloga, bio uzorom. Provodi se detuđmanizacija, ne samo u društvu, već i u HDZ-u. Marginalizirani su tamo tuđman-orban-trumpovci, a favorizirani merkel-juncker-macronovci.
Pa i domoljubna oporba od koje se očekuje politička odgovornost za stanje države i nacije, počela se gađati pekmezom i dijeliti na „suvereniste“ i „nacionaliste“ (kao prekjučer na „čiste“ i „prečiste“ pravaše), dokazujući da im je draže čekati (i nikad dočekati!) personalne promjene u vrhu HDZ-a, te, potom, tobožnji povratak HDZ-a na temeljna načela – kojemu bi se oni tada priklonili na ovaj ili onaj način. Umjesto da se prime ozbiljnoga političkog posla. Oporba ne odgovara zahtjevima vremena ni na programskom, ni na praktičnom planu.
Plenković danomice demantira njihova očekivanja, koja računaju na rehabilitaciju HDZ-a. On upravo pred euroizbore uvodi u HDZ treći detuđmanizirani naraštaj otpravnika poslova spremnih za bruxelleske direktive i hrvatsku šutnju. Sve i da padne s čela stranke, njegova politika ostaje, ostaju i oni koji ga šutnjom podupiru. Nema, dakle, nijednoga objektivnoga pokazatelja o tomu da su samo promjenom predsjednika nade u rehabilitaciju HDZ-ove politike realne prirode. Tko je taj svemogući spasitelj na vrhu? Po čemu bi to bili, recimo, najnovijom hrvatskom šutnjom obilježeni, a u javnost gurnuti Stier, Kovač, Karamarko…?
Macron, dakle, kao samonametnuti europski Tito može biti izuzetno zadovoljan stanjem pozicije i oporbe u Hrvatskoj. Pozicija šuti, a oporba je u tragikomičnom očekivanju Godota. Nema hrvatskoga nacionalizma, a na srpski nacionalizam u Hrvatskoj ionako nitko ne upozorava. Osobito ne hrvatski europučani od kojih se to očekuje. Naprotiv, uveli su posebnu vrstu vlade, inkluzivističku! Hrvatski pučani izbacili su samo hrvatski nacionalizam, a koaliraju sa srpskim. Doista pučki!
Srbijanska Povelja je hrvatski i europski problem
Vanjski neprijatelj EU, Velika Britanija, prije izlaska iz EU uz nesebičnu pomoć Tonyja Blaira lansirala je Aleksandra Vučića (četnika) kao „sidro stabilnosti jugoistoka Europe“, što je Bruxelles prihvatio, Berlin operacionalizirao, a prošle godine izvršio Zagreb, pojačavši „sidro stabilnosti“ nebulozom o „europskom Vučiću“. Pa kad je tako kako jest, Beograd je odlučio iskoristiti sidro i euroimidž, previranja unutar EU i hrvatsku šutnju. Donio je u suradnji s Republikom srpskom 4. ožujka 2019. Povelju o srpskom kulturnom prostoru (u 12 „tačaka“). O njoj članice EPP-a nisu donijele nikakvo stajalište. Kad ga budu donosile, bit će prekasno, kao i obično.
O čemu se radi dodatno piše beogradska Politika: „Strateško polazište srpske kulturne politike, saglasni su ministri, da bude zasnovano na uverenju da je, pre svih širih integracija, prvi i nezaobilazni korak jačanje kohezije unutar srpskog kulturnog prostora“. Dakle, „pre svih širih integracija“. Srpski kulturni prostor u Povelji nije omeđen granicom Republike Srbije. To su, zapravo, sve „oblasti“ i „krajine“ velike Srbije u permanentnom nastajanju „na prostoru bivše Jugoslavije“, dakle, i Hrvatske. I prethodna agresija s elementima genocida započela je uspostavom srpskih kulturnih prostora. Macron o tomu nema pojma. Juncer, također. Tražitelji Orbanova izbacivanja, još i manje. Tko bi, dakle, europske pučane (i NATO partnere) trebao obavijestiti o tome da Srbija – jednostrano opetuje svoje imperijalističke ciljeve? Napredna stranka Aleksandra Vučića ili Hrvatska demokratska zajednica Andreja Plenkovića?
Tko će u Hrvatskoj Povelju istaknuti u prvi plan makar tijekom kampanje za euroizbore? HDZ? NZH? Hrast? Ili, SDP i amsterdamci? Sadržaj srbijanske Povelje zapravo je ne samo hrvatski, već i europski problem čak i u kontekstu Macronove ekonomsko-propagandno-programski titoističke kolumne. Riječ je o pretjeranome nacionalizmu, koji nužno vodi prema promjeni granica. Ako pak nije riječ o europskome problemu, onda je riječ o uskladbi EU i Beograda glede ustroja „Zapadnoga Balkana“ uz prešutni blagoslov službenoga Zagreba. No, o tomu hrvatski puk nije izviješten, premda bi ga njegovi zastupnici u Europskom parlamentu morali obavijestiti – prvenstveno naši europučani. Onako kako mađarski europučanin Orban obavještava mađarski puk o svim ozbiljnim učincima i posljedicama politike vrha EU za njegov narod i državu.
Nenad Piskač
