TwitterFacebookPinterestGoogle+

Nikola Milanović: Đavao počinje ubijati od trenutka kad čovjeka navede da prihvati njegove laži

  • Written by:

Kad padne u grijeh oholosti čovjek često, poput palih anđela na početku, odbacuje Boga nastojeći zauzeti njegovo mjesto. Odbacujući Boga čovjek odbacuje duhovnu stvarnost pa se u tom slučaju s pravom može zapitati zašto ne bi sebe postavio u središte ako je esencijalno tek inteligentna životinja koja se našla usred nemilosrdne borbe za opstanak. Oholost nas, paradoksalno, bar u našim glavama, od uzvišenog statusa slike Božje spušta na neizmjerno nižu razinu.

A što stoji u korijenu ljudske oholosti? U Knjizi postanka čitamo zanimljiv tekst: »Zmija bijaše lukavija od sve zvjeradi što je stvori Jahve, Bog. Ona reče ženi: „Zar vam je Bog rekao da ne smijete jesti ni s jednog drveta u vrtu?“ Žena odgovori zmiji: „Plodove sa stabala u vrtu smijemo jesti. Samo za plod stabla što je nasred vrta rekao je Bog: ‘Da ga niste jeli! I ne dirajte u nj, da ne umrete!’“ Nato će zmija ženi: „Ne, nećete umrijeti! Nego, zna Bog: onog dana kad budete s njega jeli, otvorit će vam se oči, i vi ćete biti kao bogovi koji razlučuju dobro i zlo“« (Post 3, 1-5). 

Teološki gledano, ovdje nalazimo prve dvije laži u povijesti. Međutim, posebno je zanimljivo da one nisu izrečene odmah. Zmija (Sotona), čija je sposobnost manipulacije čovjekom neizmjerna, prije nego je izrekla ove laži potrudila se da padnu na plodno tlo. Zato je ženi postavila pitanje na koje je već znala odgovor, a čija je svrha bila zbuniti ju i navesti da se ponaša na željeni način. 

Postavljajući pitanje: „Zar vam je Bog rekao da ne smijete jesti ni s jednog drveta u vrtu?“, a znajući da je Bog rekao da smiju jesti sa svih osim s jednog drveta, zmija namjerno izvrće Božje riječi unoseći zabunu i nered u čisto, ali ranjivo ljudsko srce. Žena prihvaća razgovor sa zmijom ne znajući da tako samu sebe osuđuje na propast. Naime, u svojoj ograničenosti ljudsko biće ne može pojmiti da je zmijina inteligencija neizmjerno nadmoćna ljudskoj i da je ona vješt manipulator koji će s lakoćom postići sve što želi. 

S dvije zamamne laži (prva laž glasi „ne, nećete umrijeti“, a druga „bit ćete kao bogovi koji razlučuju dobro i zlo“) pridobila je ženu pa ona ubire zabranjeni plod: „Vidje žena da je stablo dobro za jelo, za oči zamamljivo, a za mudrost poželjno: ubere ploda njegova i pojede. Dade i svom mužu, koji bijaše s njom, pa je i on jeo“ (Post 3,6). Ubiranjem zabranjenog ploda počinjena je sudbonosna pogreška. Ohola zmija uz pomoć laži unosi oholost i u ljudsko srce, zadavši težak udarac biću koje od samog početka neizmjerno mrzi. 

„Vama je otac đavao i hoće vam se vršiti prohtjeve oca svoga. On bijaše čovjekoubojica od početka i ne stajaše u istini jer nema istine u njemu: kad govori laž, od svojega govori jer je lažac i otac laži“ (Iv 8, 44). 
Đavao je čovjekoubojica od samog početka, ali pojedinca počinje ubijati od trenutka kad ga navede da prihvati njegove laži. A kad čovjek živi u njima, one mu s vremenom postaju „istine“ pa nerijetko poput zaslijepljenog fanatika i druge nagovara da ih prihvate. 

Zato je laž da neće umrijeti ako odbaci Boga toliko sotonska. Ona je potpuno izvrtanje istine, jer baš odbacivanje Boga vodi ravno u smrt. Kad je u ranjeno čovjekovo srce posijana sumnja i druga zmijina laž (bit ćete kao bogovi koji razlučuju dobro i zlo), pala je na plodno tlo. Iz nje je buknula oholost pa ograničeni čovjek pokušava zauzeti mjesto sveznajućeg i svemogućeg Boga. 

Stablo spoznaje dobra i zla nalazilo se u sredini vrta. Čovjek je s njega ubrao plod, a to znači da se pozicionirao u samo središte ‘izbacivši’ iz njega Boga. U svoje je ruke uzeo pravo odlučivanja o dobru i zlu, ne želeći nad sobom imati nikakav moralni autoritet. Kako nekad tako i danas, kad čovjek iz središta izbaci Boga, ne trpi nikakav autoritet. Ako se tu i tamo kakav i pojavi, odmah ga napada iz svih oružja. Uzoholjeni čovjek, kako je već kazano, degradira sebe – sliku Božju, spuštajući se na neizmjerno nižu razinu. Izmanipuliran i prevaren, ni sam ne preže od manipulacije i laži. 

Danas posljedice manipulacije oholih i izmanipuliranih lako možemo uočiti posvuda oko nas: u politici (postala je carstvo izigravanja volje naroda, korupcije i nepotizma), u medijima (prepuni su laži i manipulacija, redovito u službi partikularnih interesa, novca i vlasti), u svijetu zabave (promoviranje materijalizma, hedonizma i različitih oblika nemorala), na području financija (suvremeno društvo robuje financijskim centrima moći), jednim dijelom i na području znanosti (krivotvorenje znanstvenih rezultata, raznovrsna oružja, pobačaj i eutanazija, genetički inženjering i kloniranje…), u sve žešćim napadima na institucije braka i obitelji, na ljudsku narav i sustav vrijednosti, pa čak dijelom i u Crkvi (koja je Božja ustanova, ali je istovremeno i sveta i grešna). 

Iako nam se u trenutcima malodušja može učiniti da je zmija temeljito obavila svoj posao, moramo biti optimistični imajući na umu da je već izgubila rat, ali i oprezni znajući da još uvijek radi na našoj propasti. Razotkrivajući njezinu laž Sin Božji nam poručuje: „Zaista, zaista, kažem vam, ako tko očuva moju riječ, neće vidjeti smrti dovijeka“ (Iv 8, 51). Stoga iskoristimo korizmeno vrijeme da ova istina zaživi u našim srcima. 

Izvor: NIKOLA MILANOVIĆ/MISIJA

Komentari