Predstavljena knjiga Vilima Karlovića “Preživio sam Vukovar i Ovčaru”
Povodom dvadeset osme obljetnice utemeljenja IX bojne HOS-a „Rafael vitez Boban“ Split u Nadbiskupskom sjemeništu je održano predstavljanje knjige Vilima Karlovića „Preživio samVukovar i Ovčaru“ (dopunjeno izdanje, 2017.).
Karlović je knjigu posvetio u spomen mladom hrvatskom mučeniku Zdravku Vladisavljeviću – Ediju.
Karlović je kao pripadnik Prve gardijske brigade – „Tigrova“ sudjelovao u obrani Vukovara od početka listopada 1991. godine. On opisuje zadatke i djelovanje svoje skupine (njih 19) u Vukovaru. Nakon sloma obrane Vukovara bio je zarobljen i mučen. Čudom je preživio Ovčaru (njih 8) i Velepromet a nakon toga je bio zatočen šest mjeseci u logoru u Srijemskoj Mitrovici.
Zbivanje u kasarni JNA, stranica 117. „Od prizora koji gledam ledi se krv u žilama. Iz kamiona dvojica četnika dijele ostalima toljage, batine, šipke, krampove, lopate, kolce, lance, užad i sjekire. Pretpostavljam da je taj kamion po okolnim kućama skupljao sve te alate, a kako koji četnik dobije svoju alatku, odmah trči prema nama i ponosno nam je pokazuje lupajući na prozor. Viču kako će nam lomiti kosti i razbijati glave, uz neizostavno pljuvanje i psovanje. Povlačeći noževima preko svojih vratova pokazuju nam kako će nas klati. U dvorištu je opća eksplozija sadizma i mržnje pomiješana sa zluradim zadovoljstvom….“
Dolazak na farmu Ovčara, JNA ih je dovezla autobusima ispred hangara., str. 120. „…No vidim nešto što nikako nisam želio vidjeti i što tjera užas u svaki atom moga tijela. Svi oni četnici i teritorijalci naoružani toljagama, krampovima i ostalim alatom također stoje tamo i svime tim „veselo“ mašu prema nama. Vojska je raspoređena duž te ceste od zavoja do hangara i čini neprobojnu crtu. Na samom ulazu u hangar oficiri i četnici se dogovaraju, a vidim i onog glavnog četnika…..“
Sve je bilo planirano i organizirano. JNA je u dogovoru s četnicima napravila popis ljudi koje će zvjerski mučiti i ubiti na Ovčari. Ništa nije bilo slučajno.
Postupak prema ratnim zarobljenicima prije ulaza u hangar gdje je bilo zvjersko iživljavanje i ubijanje, stranica 121. „Koloni je naređeno da krene prema tom koridoru i vojnici puštaju prvu dvojicu, a kako dolaze do njih, dočekuje ih kiša udaraca. Teritorijalci i četnici nemilo udaraju po njima skidajući im jakne, majice, cipele. Udaraju ih gdje god stignu rukama, nogama, palicama, a vojska JNA sve to osigurava, dok oficiri mirno promatraju. …“
Stranica 128. „Evo Glavaševića! On je najveći ustaša! Dok oduševljeno i zadovoljno uzvikuju njegovo prezime, nekoliko ih već udara po njemu i gazi ga na tlu . Dvojica imaju štapove kojima ga tuku…“
Karlović je opisao kako je čudom spašen na Ovčari, opisuje ponovni povratak u Velepromet i Modoteks odakle ga četnik „Belgija“ odvodi u jednu kuću („na žurku“) u kojoj su se iživljavali nad njim. Spašava ga dva četnika, Mara i Kinez, koji riskiraju sukob s polupijanim četnicima koji su planirali iživljavanje i ubojstvo „ustaše“.
Tijekom predstavljanja Karlović je osim iznošenja svoje priče o strašnim doživljajima u Vukovaru govorio i o svojoj vjeri u Isusa Krista, o svojim padovima i ponovnim uzdizanjima. Govorio je o spirali zla, o bezbožnim ljudima koji su zarobljenici vlastite mržnje i njihovim nedjelima. Karlović je posebno istaknuo važnost oprosta i molitve. Naglasio je da oprostiti ne znači zaboraviti već osloboditi vlastitu dušu od mržnje i želje za osvetom. On je zahvalan Bogu što ga je spasio.
U knjizi Karlović opisuje kako su za Ovčaru suđeni oni četnici koji nisu počinili zločin na Ovčari i kako je on svjedočio u njihovu korist. Karlović se osvrće na suđenje za Ovčaru i zaključuje da se radi o farsi a ne o stvarnom suđenju jer za Ovčaru su optuženi sam teritorijalci njih, 20.
Od 18 okrivljenih za ratne zločine na Ovčari njih 5 je oslobođeno. Mara je oslobođen a Kinez će morati odležati 20 godina….
Stranica 336. „Preživio sam Ovčaru i dobro znam, kao i ostali koji su je preživjeli, da je glavnu ulogu od početka do kraja imala JNA. Dvadesetoro ljudi nije moglo organizirati cijelu akciju smaknuća i sve što se prije toga događalo. U tome je sudjelovalo stotinjak vojnika JNA i isto toliko lokalnih Srba koji su sebe uglavnom nazivali četnicima. Osim njih, na Ovčari je bilo barem dvadeset oficira JNA, s činoma poručnika, kapetana, majora, potpukovnika sve do pukovnika. .
Svaki detalj vodila je JNA, sve do i najmanje sitnice, čak je major nadgledao odvoz stare odjeće koju smo skidali ispred hangara. Naravno da su tu bili domaći Srbi i dobrovoljci, koji zbog svoje mržnje i bezboštva nisu shvatili kako postaju samo oružje zla u komunističkim rukama.“
Stranica 345. „Nejasno je zašto se u Hrvatskoj nikad nije pokrenuo ozbiljniji sudski postupak za zločine na Ovčari, iako smo o svim događajima imali jako puno informacija i saznanja kao i svjedoka. ..“
Stranica 345. „Isto tako mi nije jasno zašto se Hrvatska država nije aktivnije uključila u sam beogradski proces i, na neki način, pritiscima uvjetovala drugačije vođenje postupka. Posebno je nejasno zašto je Hrvatska zapravo „zadnja u redu“ kada je u pitanju pravni postupak za Ovčaru, jer prije nje su to pitanje pokrenuli i haški tribunal i srpsko pravosuđe?!“
Stranica 347. „Ovčara se dogodila 1991. godine, svi su u JNA znali za taj zločin, čak je navodno i vrhovni vojni tužitelj Papić, sada odvjetnik, rodom iz Osijeka, 4 puta pokretao istragu, i to 1992. 1994., 1996. i 1999., ali kada su rezultati te istrage odveli u pravcu pravih sudionika i organizatora, ona je zaustavljena. „
Stranica 347. „Ovo suđenje su država Srbija i organizatori tog zločina pripremali 12 godina, i presudom koja je sredinom rujna potvrđena udaren je pečat na istinu koja je, zapravo, najveća prijevara u povijesti srpskog pravosuđa.
Cijeli proces je baziran na izjavama dvojice najvećih zločinaca, odnosno svjedoka pokajnika. Prvi je Spasoje Petković zvani „Štuka monstrum“, inače aktivni vojnik gardijske brigade , koji je, prema izjavama svjedoka, sam ubio oko 50 civila i to bez onih koje je života lišio „na rupi“….(Grabovica).“
„Kad su vidjeli da im je ovaj lažni svjedok nedostatan i da je nesposoban pročitati i ono što mu je napisano, tužilaštvo je uvelo još jednog svjedoka pokajnika, i to nikoga drugog do glavnog izvršioca i jednog od organizatora. Za njega još u istrazi postoje svi dokazi koji jasno prikazuju njegovu ulogu. To je Božo Latinović koji je „na rupi na Grabovu“ po svjedočenju Štuke dobio nadimak „Krvavi Bora“ i to zbog osobite brutalnosti i svireposti prilikom ubijanja zarobljenika…“
Srbijansko i hrvatsko pravosuđe su amnestirali zločince… Strašno!
Na stranici 12. Karlović je napisao: „Ovčara je i jedna velika nepravda prema žrtvama, jer se većina krivaca i krvnika danas slobodno šeće svojim gradovima i mjestima. Ovčara je nepravda i prema nekim ljudima sa suprotne strane koji su osuđeni za nešto što nisu počinili, a posebno prema nekima koji su spašavali živote onima koje su krvnici odredili za smrt.“
Na 400 stranica Karlović je ispričao svoju ratnu i životnu priču.
Dr. Marko Jukić
