Dr. Zdenka Čorkalo: Lanišće – križ oprosta
Bez povoda, iz čistog mira, nazvala sam prijatelja dr. Žmaka u Lanišću i tako doznala da će šestog travnja u crkvi u Lanišću biti izveden pasionski oratorij KRIŽINA. Nekoliko sati vožnje od Splita do Lanišća je proletjelo u tren.
Lanišće je općina istarske županije, naselje na Ćićariji, 11 kilometara istočno od Buzeta, na 546 metara nadmorske visine. U njemu živi osamdesetak stanovnika. Ima mladog župnika Josipa Mašinu rodom iz Preka na otoku Ugljanu.
Autor glazbe i teksta pasionskog oratorija KRIŽINA je gosp. Ivo Nižić. On je u Lanišće doveo zbor Condura Croatica iz Zadra, zbor sv. Cecilija župe Preko, Udrugu žena Luzor iz Preka, KUD Preko iz Preka. Bilo je više dragih i iščekivanih gostiju nego što je stalnih mještana u Lanišću.
Zbor „Condura Croatica Zadar“ je dobio ime po staroj hrvatskoj lađi iz Nina. Nastao je od članova bivšeg Akademskog zbora Sveučilišta u Zadru koji je 1992. u vrijeme Domovinskog obrambenog rata pronosio glas o Zadru i Hrvatskoj nastupajući po Domovini i u Europi. „Condura Croatica Zadar“ nastavlja tradiciju Akademskog zbora izvodeći glazbu vokalne literature hrvatske i svjetske baštine, dobivajući najveća priznanja i nagrade na međunarodnim natjecanjima. „Crkvena skazanja“ ili „Pasionski oratoriji“ su djela nadahnuta glazbenom glagoljaškom baštinom otočnog i kopnenog dijela Zadarske nadbiskupije. Autor tih djela, umjetnički voditelj Zbora i dirigent je Ivo Nižić. Oratorij je scenski režirao prof. Živko Nižić.
„Križina je naziv jednog brda iznad mjesta Preko na otoku Ugljanu. Brdo Križina u pasionskom oratoriju poprima simbolično, mistično značenje. Križina je Gora Gospodnja, Brdo grma gorućeg, Maslinska gora, Golgota, Gora božje objave i Brdo uskrsnuća. Oratorij „Križina“ je glazbeno-scenska meditacija o patnji, smrti i životu. Toliko patnje ima na mom otoku. Ipak, na kraju puta ove religiozne drame otočani unatoč patnjama i smrti stižu do izvora, do Izvora života. Svi glazbeni motivi, sve melodije ovog oratorija rađaju se iz bogoslužja, iz srca crkve“ rekao je autor Ivo Nižić.
Moćno uprizorenje patnje ne bi bilo moguće da nam ti dobri ljudi nisu posudili svoj glas, snagu ispjevanih i izgovorenih riječi, a sve zajedno meko umotali u obično ljudsko srce koje je kucnulo o srce svih koji su na koljenima čekali i dočekali spas križa. „Treslo se nebo i zemlja“, u crkvi i oko nje, u potpunoj tišini hladne lanišćanske noći velika rana raspetoga je po tko zna koji put previla malu ranu naših nedovršenih strahova i uzmicanja. Stalno prisutno nebo s blaženikom Miroslavom Bulešićem, ubijenog 1947. odmah iza završenog bogoslužja u ovoj crkvi, njegova krv ni kriva ni dužna, pokupljena s poda i darovana zemlji koja ju je upila u sebe zahvalno i s razlogom, ne vapijući za osvetom nego poklanjajući oprost onima koji oprost nisu tražili ni onda ni danas, to su posebne milosti izlivene po ovom sićušnom mjestašcu, njegovim ljudima i svima koji se udruže u traženju mira.
Zločin, ubojstvo 27 godišnjeg svećenika u župnom stanu odmah iza obreda svete krizme, po kojem je ona i nazvana „krvava krizma“ a tadašnji tisak objavio kao „incident u Lanišću“, sve to nije okrenulo narod protiv ubojice, mladog, revnosnog jurišnika iz susjednog sela, nije gradilo i izgradilo očekivanu mržnju prema pojedincu, nego je mozak zapamtio i zapamćeno njeguje kao najveće blago, one koji su stavili nož u ruke jadnog čovjeka, nasupanog i željnog važnosti i isticanja u borbi protiv „opijuma za narod“. Ali narod Lanišća nije „svjetina“, razumije razliku između izdaje, predaje i predanja, njemu oratorij „Križina“ nije došao kao sol na ranu nego kao oblog na modricu, zato je njihova ushićenost i zahvalnost bila tolika da se ušuljala u srca gostiju, koji, i kad su otišli iz Lanišća nisu ga ostavili nego je on otputovao s njima.
Zdenka Čorkalo
