DA SE NE ZABORAVI Blokada sela Kijeva 29. travnja 1991.
Kijevo je 1931. imalo 2.707 stanovnika, 1948. godine 1741. stanovnika, 1991. imalo je 1261 stanovnika, a 2011. prema popisu ima 417 stanovnika. (Izvor: Državni zavod za statistiku)
Tijekom Prvoga svjetskog rata poginula su 34 stanovnika Kijeva. U Drugome svjetskom ratu Kijevo je bilo u sastavu NDH. Dana 8. listopada 1942. Kijevo su napali partizani (Druga dalmatinska brigada). Ustaše i branitelji sela pobjegli su u Vrliku jer nisu mogli odbiti napad. Četnici su napali Kijevo kada u Kijevu nije bilo ni vojske ni policije te ubili 45 civila. U Domovinskome ratu poginulo je 209 ljudi iz Kijeva.
Kijevo, selo s hrvatskim stanovništvom, nalazi se na cesti Sinj-Knin te je bilo smetnja povezivanju okolnih srpskih sela (Polača, Civljane i Cetina) i stvaranju Srpske Republike Krajine. Zavičajni klub – Kijevo iz Zagreba je uz potporu Hrvatskoga žrtvoslovnog društva održao prosvjedni skup u Starogradskoj vjećnici u Zagrbu. Napisana je Deklaracija koja je poslana međunarodnoj zajednici. Kijevo je bilo u prometnoj blokadi, bez struje i telefona. Nakon uhićenja srpskih policajaca na Plitvicama u znak odmazde zarobljena su dva hrvatska redarstvenika u Kijevu. Kijevljani su odgovorili zarobljavanjem trojice pobunjenika iz Civljana. Nakon mučnih pregovora taoci su pušteni, a blokada je bila još jača. Zbog četničkih prijetnji iz okolnih sela MUP RH osnovao je policijsku postaju u Kijevu 1991. Hrvatski redarstvenici probili su obruč oko Kijeva te su prošli između Civljana i Štikova i formirana je Policijska postaja Kijevo 28. travnja 1991. Sve komunikacije Kijeva sa svijetom išle su preko brda Kozjak.
U Splitu je 6. svibnja 1991. održan veliki protesni skup zbog blokade Kijeva. Na goloruki narod JNA je krenula transporterima i strojnicama. Mirni prosvjed 50.000 građana blokirao je transportere nakon izlaska iz Marjanskog tunela i u glavnoj prometnici koja je vodila prema staroj gradskoj jezgri i prema komandi Vojnopomorske oblasti. Goloruki građani strgnuli su strojnicu s transportera. Nažalost, unutar zgrade vojnopomorske oblasti došlo je do ranjavanja vojnika-ročnika koji je zbog krvarenja preminuo. Sve okolnosti nisu nikada razjašnjene.
Pobunjeni Srbi su 17. kolovoza 1991. postavili barikade na ulazu u Kijevo (u Civljanima prema Vrlici i s druge strane u Polači prema Kninu). Dan poslije hrvatska policija i stanovništvo tražili su uklanjanje barikada što nije urađeno.
Napad na Kijevo započeo je 25. kolovoza 1991., a nastavio se 26. kolovoza kada je mjesto zasuto projektilima iz teškog topništva (oko 1500 prjektila) i kada su zrakoplovi bacali „krmače“ (bačeno je 8 bomba). Napad na Kijevo vodio je Ratko Mladić koji je bio načelnik stožera 9 korpusa (kninskog) JNA. Branitelji i stanovništvo povukli su se preko Kozjaka prema Maovicama i Drnišu. Kijevo su branili hrvatski redarstvenici i mještani koji su imali samo kalašnjikove (njih 160). Kijevo je okupirano, opljačkano i spaljeno te je napravljeno etničko čišćenje.
U borbama za Kijevo zarobljeno je 70 pripadnika obrane Kijeva koji su odvedeni u Knin. Kijevljani su branili domovinu kao pripadnici 126. brigade HV-a i kao pripadnici policije RH. Branili su Sinj, Šibenik, ratovali na južnom bojištu (deblokada Dubrovnika). Formirana je i Domobranska satnija Kijevo koja je čuvala položaje na Maglaju, Jelinjaku i Vrdovu u vrlo teškim klimatskim uvjetima.
Hrvatsko selo Kijevo spaljeno je, do temelja je srušena kijevska crkva, spaljena je škola i mjesni dom. Crkva Sv. Mihovila u Kijevu srušena je do temelja (tijekom dvadesetog stoljeća tri puta je srušena do temelja). Poginula su tri branitelja: Mijo Slavić, Frano Jurić-Arambašić i Stipe Elkaza. Žrtve četničko terora bili su: Marko Gojević, Mato Slavić, Boja Slavić, Tomo Gašpar, Ivan Ercegovac, Jakovica Ercegovac i Pero Gojević-Zrnić.
Marko Jukić/hu-benedikt.hr
