Priziv savjesti je temeljno pravo zdravstvenih radnika
15. svibnja – Međunarodni dan priziva (prigovora) savjesti
Priziv savjesti je neselektivno, individualno, temeljno ljudsko pravo na koje se pozivaju jednako i vjernici i agnostici i ateisti ako određena djelatnost nije u skladu s njihovom savjesti. To je ljudsko pravo koje uz Ustav RH štiti i Opća deklaracija o ljudskim pravima, Konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, Povelja EU o temeljnim pravima, Rezolucija Parlamentarne skupštine Vijeća EU o pravu na priziv savjesti (Rezolucija br. 1763., st. 1.) i Hipokratova zakletva.
Svi zdravstveni radnici, u Hrvatskoj, imaju pravo na priziv savjesti temeljem zakona i pravnih akata i nitko nema pravo dovoditi u pitanje institut priziva savjesti zdravstvenih radnika. Oni koji ne žele ubijati (abortus, eutanazija), eksperimentirati (kao Mengel) imaju pravo na priziv savjesti jer je to neotuđivo ljudsko pravo.
Pravo na priziv savjesti je civilizacijski doseg pa se postavlja pitanje tko i zašto ga želi ukinuti ili ograničiti. Zašto „veliki demokrati“ i „liberali“ žele povratak u totalitarni sustav? Zašto oni nameću samo svoj stav i brane drugima da imaju drugačiji stav? Ako su oni bez savjesti zar moraju svi biti bez savjesti?
Priziv savjesti je ljudsko pravo kojim se omogućava nepoštivanje zakona koji su u suprotnosti sa savješću s tim da se drugome ne nanosi šteta. Pravo je zdravstvenih radnika da odbiju izvoditi neetične i nepotrebne zahvate u medicini, zahvate koji vode dehumanizacije jednog humanog poziva. Neetični zahvati su prvenstveno izvođenje nemedicinski indiciranog abortusa, eutanazija, potpomognuti suicid, eksperimentiranje na humanom materijalu, čipiranje. Nepotrebni postupci su neke plastične operacije, nemedicinski indicirani carski rez i druge.
Čovjek nije stvar, nije roba i nitko nema pravo da ga tretira kao robu ili stvar.
Ustav Republike Hrvatske čl 40. „Jamči se sloboda savjesti i vjeroispovijedi i slobodno javno očitovanje vjere ili drugog uvjerenja“.
Sloboda savjesti ne smije se ograničiti ni u slučaju opasnosti po opstojnost države (čl.17. St.3. Ustava RH)!
Unošenjem instituta priziva savjesti u ustavni zakon štiti se ljudska savjest kao nositelj identiteta i dostojanstva čovjeka.
Priziv savjesti reguliran je zakonima i kodeksima zdravstvenih radnika (liječnika, doktora dentalne medicine, ljekarnika, medicinskih sestara/tehničara, primalja i drugih). Hrvatski Zakon o liječništvu u članku 20. ovako određuje priziv savjesti: „Radi svojih etičkih, vjerskih ili moralnih nazora, odnosno uvjerenja, liječnik se ima pravo pozvati na priziv savjesti te odbiti provođenje dijagnostike, liječenja i rehabilitacije pacijenta, ako se to ne kosi s pravilima struke te ako time ne uzrokuje trajne posljedice za zdravlje ili ne ugrozi život pacijenta. O svojoj odluci mora pravodobno izvijestiti pacijenta te ga uputiti drugom liječniku iste struke. Ako je liječnik zaposlen u zdravstvenoj ustanovi, trgovačkom društvu, odnosno drugoj pravnoj osobi koja obavlja zdravstvenu djelatnost ili kod drugoga liječnika koji obavlja privatnu praksu, mora o odluci izvijestiti svog nadređenog, odnosno poslodavca.“
Dakle, pozivanje na priziv savjesti je propisano zakonom i etičkim kodeksima, propisan je postupak (izvještavanje poslodavca i pacijenta) pa ukoliko se poštuje zakon i kodeksi nema nikakvih posljedica. Zdravstveni radnik nije dužan ispunjavati medicinski neindicirane i neetične postupke. Ako ima zlouporaba instituta priziva savjesti njih treba zakonski sankcionirati.
Ukidanjem tog prava je nametanje svjetonazora skupine nemoralnih ljudi koji nakaradno shvaćaju demokraciju. Jasno je određeno da pozivanje na institut priziva savjesti ne smije ugroziti nečiji život ni zdravlje. Odbiti izvršiti nemedicinski indicirani abortus ne ugrožava ženu a s druge strane štiti novonastalu jedinku u razvoju. Treba podsjetiti da trudnoća nije bolest, da dijete nije dio majčina tijela, da se ne radi o hrpi stanica već se radi o ljudskom biću koje je genetski determinirano činom začeća. Nitko nema pravo tražiti od liječnika da ubije novonstalu jedinku jer i ona ima pravo na život. Zaštita slabih, onih koji se ne mogu braniti, zaštita embrija i fetusa je civilizacijski doseg. Davati pravo jednima na štetu drugih je etički neprihvatljivo pa je nužno pravo na priziv savjesti kada zakonodavac nije zaštitio one koji se sami ne mogu braniti.
Ako intrauterini razvoj teče normalno na svijet će doći novo ljudsko biće koje je u trenutku začeća već bilo određeno, determinirano. To je znanstveno dokazano pa nitko nema pravo negirati činjenice.
To što pravnici, političari, liberali i drugi negiraju biologiju, prirodni tijek razvoja pa nameću propis da se do 10 (12) tjedna može ubiti nova jedinka u razvoju je moralna devijacija. Budući da papir trpi sve tako trpi i nemoralne, neetične, zakone. Treba podsjetiti da su i totalitarni sustavi (fašizam, nacizam, komunizam i drugi) imali pravno uporište za teror, ubojstva i oduzimanje imovine. Sve je bilo propisano nemoralnim zakonima.
Nažalost, „veliki demokrati“ i „liberali“pozivaju se na Ustav kada to njima ide u prilog a kada im ne ide u prilog onda negiraju Ustav! Ako je Ustav vrhovni zakon jedne države onda stav pojedinca ili ustanove ne možu biti iznad Ustava!
Negirati biologiju, negirati prirodni tijek razvoja ili ih bolesno modificirati je nehumani postupak. Napredak tehnologije i znanosti nam omogućuje napredak ali i svakojake svinjarije koje čovjeka svode na stvar pa možeš njime eksperimentirati kako poželiš. Čovjek nije stvar, nije roba kako misle nemoralni političari, pravnici, neki doktori i drugi pojedinci bez morala.
Nema razlike između današnjih doktora, koji se zalažu za eksperimentiranje na ljudima, i nacističkih doktora kojima je suđeno u Nunbergu. Oni su se branili da nema zakona koji im zabranjuje eksperimentiranje na ljudima! Nakon toga doneseni su zakoni, deklaracije (Helsinška), propisana su etička i stručna načela o istraživanjima koja se moraju poštivati ali ih „demokrati“ i „liberali“ ne poštuju.
Treba podsjetiti „demokrate“ i liberale na načelo:
“sloboda misli, savjesti i vjeroispovijesti jedan je od temelja demokratskog društva.“
Kažu da žena ima pravo! OK. Tko štiti pravo jedinke koja se normalno intrauterino razvija? Tko treba zaštiti jedinku tijekom normalnog razvoja? Tko treba zaštititi slabe, nemoćne.
Budući da embriji, fetusi, ne mogu pisati peticije, ne mogu demonstrirati uz galamu i lupetanje po dobošima i zviždanje njih trebaju zaštititi ljudi koji imaju savjesti, ljudi koji odgovorno rade svoj posao i priznaju pravo nerođenom na život.
Medicinska etika nas upućuje na odgovorno ponašanje i umjesto da tu odgovornost štitimo pojedinci žele ukinuti etiku u zdravstvu, žele od zdravstvenih radnika stvoriti puke izvršioce, krvnike bez ikakvih prava. Nemedicinski indicirani abortus i eutanazija nisu terapija već ubojstvo. Pozivati se na pravo žene a negirati pravo embrija nije etički ispravno, nije civilizacijski i demokratski doseg već selektivan (diskriminacijski) pristup.
Zdravstveni radnici, znanstvenici u biomedicini moraju imati pravo na priziv savjesti jer je to temeljno ljudsko pravo, to je brana da ljudsko biće ne postane stvar, roba kao i svaka druga roba.
Nove tehnologije donose mnogobrojne mogućnosti pa osim očekivanog napretka imamo i negativne pojave (npr. pri arteficijalnoj fertilizaciji i sterilizaciji, biotehnologiji i genetskom inženjerstvu, umjetnoj inteligenciji, čipiranju). Tehnološki napredak nam nameće niz moralnih dilema kojima treba pristupiti odgovorno poštivajući etička načela.
Činjenica da se danas u Hrvatskoj raspravlja o kažnjavanju doktora, zdravstvenih radnika i bolnica koje se poziva na priziv savjesti neprihvatljiva je i odiše duhom totalitarizma čije smo žrtve bili u ne tako davnoj prošlosti. Pravo na priziv savjesti mora biti individualno pravo, ne kolektivno niti selektivno. Pojedinac temeljem svoje savjesti donosi odluku o izboru između dobra i zla. Pravo zdravstvenog radnika na priziv savjesti je moralno pravo i zakonom je danas priznato. Ukidanje tog prava je korak nazad koji nije prihvatljiv, niti opravdan.
Budući da u praksi postoje i zlouporabe instituta priziva savjesti zakonodavac treba onemogućiti zlouporabe.
Medalja ima tri strane, pogledati na You Tube “180” Movie, službena objava filma na servisu YouTube s dostupnim prijevodom na hrvatski jezik („180“ Movie; 180: Changing the Heart of a Nation, producent Ray Comfort i Mark Spence; proizvodnja 2011.; Trajanje 33 minute).
Alberta Einsteina: „Ne činite nikad ništa što se protivi vašoj savjesti, pa čak ako to od vas i država traži.“
Za pravo na priziv savjesti, za kulturu života, a protiv kulture smrti!
Dr. Marko Jukić
