Ivan Ugrin: Dok je ovaj Papa, Stepinac zacijelo neće biti ‘svetac’
Izjava koju je na povratku s apostolskog putovanja u Bugarsku i Sjevernu Makedoniju papa Frane dao novinarima u zrakoplovu na letu za Rim, o tome kako je u procesu Stepinčeve kanonizacije “došlo do nerazjašnjenih točaka koje se tiču povijesti, i ja, koji moram potpisati kanonizaciju – to je, naime, moja zadaća – moleći, razmišljajući i tražeći savjet, uvidio sam da moram zamoliti za pomoć srpskog patrijarha Irineja, koji je veliki patrijarh”, definitivno potvrđuje da u tijeku ovog pontifikata nećemo dočekati proglašenje svetim blaženoga Alojzija Stepinca.
To se moglo i očekivati nakon što se, kako sam već bio pisao, Vatikan totalno zapetljao oko Stepinca. To je koncem prošle godine u Zagrebu jednom hrvatskom diplomatu priznao tajnik Svete Stolice za odnose s državama, nadbiskup Paul Richard Gallagher. I nakon pisma koje su svi hrvatski biskupi uputili patrijarhu SPC-a, a s kojim je upoznat i papa Frane, za njega je on veliki patrijarh(!).
“Znamo da je Stepinac dobar čovjek, da je blaženik, ali da se učini ovaj korak ja sam tražio pomoć Irineja da sve bude po istini. Izučava se. Najprije je osnovana komisija koja je dala svoje mišljenje. Ali sada se izučavaju druge točke. Dublje se proučavaju neke točke kako bi istina bila jasna…”
Tako je govorio papa Bergoglio novinarima, vjerojatno u nedostatku drugih argumenata kojima bi opravdao toliko odugovlačenje sa Stepinčevom kauzom.
Po svim propisima Kongregacije za kauze svetaca, okončano je sve potrebno za kanonizaciju blaženoga Alojzija, potvrđeno je i drugo čudo po njegovu zagovoru. Mješovita komisija HBK-a i SPC-a godinu je dana proučavala dokumente o Stepincu i nije objavljeno ništa sporno.
Međutim, sporno je upletanje Srpske pravoslavne crkve u Stepinčevu kanonizaciju i to predstavlja presedan u Katoličkoj crkvi, što je za HKR kazao zadarski nadbiskup Želimir Puljić, predsjednik HBK-a. Kad su prije nekoliko mjeseci hrvatski biskupi bili ad limina u Rimu, onda je u pripremi susreta papa Frane “dopustio” nadbiskupu Puljiću da u pozdravnom govoru samo s dvije riječi spomene Stepinca.
Stepinca su kao duhovnog velikana doživljavali svi rimski biskupi, počevši od Pija XII. koji ga je 1953. imenovao kardinalom. Papa Ivan XXIII., nakon sprovoda, služio je za zagrebačkog nadbiskupa u bazilici svetog Petra svečani requiem: “Ime kardinala Stepinca upisuje se tako u knjigu crkvenih knezova koji su svojim mučeništvom zapečatili svoju vjernost Petrovoj stolici.”
Papa Pavao VI. je u vrijeme Stepinčeve smrti bio milanski nadbiskup: “Stepinac neka nas uči! Neka nas nauči pouzdanju i dobroti! On je umro obavijen šutnjom koja je obilježje njegove Crkve, kojoj preostaje jedino glas molitve i praštanja.”
Na misi beatifikacije u Mariji Bistrici, Ivan Pavao II. rekao je: “U osobi se novoga blaženika spaja, da se tako izrazim, cjelokupna tragedija koja je pogodila hrvatsko pučanstvo i Europu tijekom ovoga stoljeća, obilježena trima velikim zlima: fašizmom, nacizmom i komunizmom.” Papa Benedikt XVI. u zagrebačkoj je katedrali molio za zagovor blaženoga Alojzija Stepinca, neustrašivoga pastira, primjera apostolskog žara i kršćanske čvrstoće, čiji herojski život još i danas prosvjetljava vjernike hrvatskih biskupija, podržavajući ih u vjeri i crkvenom životu.
Unatoč svemu, s blaženim Stepincem, u čiju svetost ne sumnjamo, ostanimo vjerni Papi i Svetoj Stolici i molimo se za Stepinčevu što skoriju kanonizaciju.
