HRVATSKA BAŠTINA – Gospina svetišta u Hrvatskoj
Diljem Hrvatske nalaze se svetišta posvećena Blaženoj Djevici Mariji (BDM), Marijanska svetiša. Na blagdan Velike Gospe diljem Hrvatske vjernici hodočaste u Marijanska svetišta i mole za pomoć u životu i u trenutku smrti. Svetišta su dio naše kulture. Hrvati imaju ukupno 107 Marjanskih svetišta (fra Petar Lubina), od toga 29 ih je poznatije. Najpoznatija su: Marija Bistrica, Trsat, Sinj, Aljmaš, Krasno, Remete, Svetište Majke Božje Goričke na Krku i druga. Hrvati imaju i 13 Marijanskih svetišta izvan Hrvatske.
Hrvatski katolici rado hodočaste u Marijanska svetišta i iskazuju štovanje Majci Božjoj, “Odvjetnici Hrvatske, najvjernijoj majci”. Hrvatski narod je imao burnu prošlost, velika stradanja tijekom stoljeća koje su uzrokovali osvajači. Međutim i u novije vrijeme stradanja hrvatskog naroda su bila velika: tijekom Prvog i Drugog svjetskog rata, nakon završetka Drugog svjetskog rata i u Domovinskom ratu. Narod se borio za svoju opstojnost, očuvanje svog identiteta: vjere, jezika, kulturne i povijesne baštine. Gospina svetišta su bila sjajna luč, zvijezda vodilja prema očuvanju egzistencije, vjerskog i nacionalnog identiteta. Molbe upućene Gospi za zdravlje, ozdravljenje, olakšanje tegoba.
Marjanska svetišta su uređena, neka bogato ukrašena umjetničkim i vrijednim oltarima, slikama, liturgijskim predmetima. Svako Marijansko svetište ima svoju povijest nastanka. Kratki osvrt na najpoznatija Marijanska svetišta u Hrvatskoj.
Marija Bistrica
Marija Bistrica se navodi kao sjedište župne crkve sv. Petra i Pavla, godine 1334. Ta je župa s vremenom postala poznata po znamenitom kipu Majke Božje Bistričke. Taj kip potječe s kraja 15. stoljeća i izvorno se nalazio u crkvi na Vinskom Vrhu. Godine 1545. prenesen je u Mariju Bistricu, gdje je dugo vremena bio skriven zbog opasnosti od Turaka Osmanlija. Godine 1684. kip je pronađen i stavljen na počasno mjesto.
Već sljedećeg dana nakon postavljanja kipa zabilježeno je prvo čudesno izliječenje. Izliječena je bila Katarina Paulec, nakon što je tri puta nošena oko oltara. Ubrzo su zabilježena i mnogobrojna druga čudesna izliječenja i Marija Bistrica je postala znamenito mjesto hodočašća. Navodno je od 1688. do 1786. godine zabilježeno čak 1109 čudesnih izliječenja. Svetište je postalo toliko poznato, da je čak i Hrvatski sabor 1710. odlučio u ime zavjeta darovati crkvi u Mariji Bistrici oltar, što je i ispunjeno 1715.
Godine 1880. dogodio se požar koji je uništio čitavu crkvu osim glavnog oltara s kipom Majke Božje Bistričke. Kip Gospe je visok 112 centimetara i crne je boje. Zagrebački nadbiskup dr. Antun Bauer je 1935. godine okrunio kip Majke Božje i Malog Isusa zlatnim krunama i proglasio Blaženu Djevicu Mariju kraljicom Hrvata.
Slika 2. Svetište u Mariji Bistrici (MJ)
Hrvatska biskupska konferencija proglasila je 1971. Mariju Bistricu nacionalnim svetištem (samo su dva nacionalna svetišta u Hrvatskoj). Osobito svečan dan u Mariji Bistrici bio je 3. listopada 1998. godine, kad je papa bl. Ivan Pavao II. proglasio kardinala Alojzija Stepinca blaženim upravo u Mariji Bistrici pred velikim okupljenim mnoštvom.
Trsat
Začetak štovanja BDM na Trsatu seže u 1291. godinu kada je na tom mjestu čudesno osvanula kućica iz Nazareta u kojoj je nekada živjela Isusova majka Bogorodica Marija. Godine 1294. ta je kućica prenesena dalje u talijanski Loreto, gdje se nalazi i danas (Talijani je nazivaju Santa Casa – Sveta Kuća). Svetište Blažene Djevice Marije na Trsatu najstarije je hrvatsko marijansko svetište s kontinuiranim djelovanjem.
Crkvu je na Trsatu započeo graditi knez Martin Frankopan, uz dozvolu pape Nikole V., i to na mjestu gdje se nekada nalazila Bogorodičina kućica. Konačni izgled crkva je dobila tek 1824. godine, kad joj je dodan i zvonik koji prije nije imala.
Slika 3. Trsatsko svetište (MJ)
Slika 4. Trsatsko svetište (MJ)
Osobito štovanje u Trsatskom svetištu zaslužuje slika Majke BožjeTrsatske, koja ima slavnu povijest. Prema predaji tu je sliku osobno naslikao sv. Luka Evanđelist. Trsatskom svetištu darovao ju je papa Urban V. 1367. godine. Izrađena je na cedrovoj dasci, a lik Majke Božje okrunjen je krunom od pravoga zlata. Tu je krunu stavio Bogorodici na glavu sam papa Klement XI. 1715. Dapače, bila je to prva Marijina slika izvan Italije koju je dao okruniti neki papa.
Sinj
Franjevački samostan i crkva sv. Marije u Sinju sagrađeni su 1357. godine. Taj samostan i crkvu srušile su osmanlije 1490.
Slika čudotvorne Gospe Sinjske, koja se štuje u Sinju i nadaleko šire, potječe iz 16. stoljeća. Slika se prvotno nalazila u Sinju, no s dolaskom Turaka Osmanlija, svećenici su je ponijeli sa sobom u Ramu, gdje je ostala otprilike stoljeće i pol, sve do 1687. godine. Tada je ponovno donesena u Sinj, a kad su Turci napali taj grad 1715. godine, slika je odigrala važnu ulogu. Naime, kad je Osmanlijska vojska napala grad, u sinjsku tvrđavu zatvorila se četa od oko 700 vojnika, žene, djeca i sedam fratara. Fratri su sa sobom ponijeli sliku Gospe i stavili je u tvrđavnu crkvu sv. Mihovila, na oltar sv. Barbare.
Slika 5. i 6. Svetište Gospe sinjske (MJ)
‘Juriš na Sinj počeo je 8. kolovoza i ponavljao se često slijedećih dana. Oko grada sve je bilo popaljeno i uništeno. Izgorjela je i crkvica sv. Franje, a zatim i samostan i nova crkva pod Kamičkom sa svim što je u njoj bilo. Sam je grad bio napola razrušen. Za branitelje Sinja molilo se po cijeloj Dalmaciji. Svak se bojao, ako padne Sinj, da će Turčin zauzeti Klis pa ostalu Dalmaciju. Splitski nadbiskup Cupilli pošao je pod zastavom križa Sinju u pomoć, ali nije mogao prodrijeti dalje od Dicma, pa odatle šalje pismo (9. kolovoza) Papi Klementu XI. u kojem ga zaklinje da moli za Sinj. U Omišu je pobožni svijet, čitavu noć u crkvi, pred Gospinom slikom, molio za Sinj.’
‘Dana 14. kolovoza bio je posljednji, opći juriš, koji je trajao tri sata.
“Suvremenici događanja uvjereni su da je pobjeda postignuta po zagovoru Majke Božje”.
Aljmaš
Gospino svetište u Aljmašu ustanovili su Isusovci 1704. godine, donijevši iz baranjskog sela Laško (danas Lug) Gospin kip.
Godine 1708. u Aljmašu je građena nova crkva, druga po redu. Posvećenje te crkve obavio je 1715. godine đakovački biskup Đuro Patačić. U velikom je požaru 1846. godine izgorjela ta crkva zajedno s Gospinim kipom. Godine 1847. započela je gradnja nove, treće crkve na istom mjestu, a 1857. godine slavni biskup Josip Juraj Strossmayer darovaoje Aljmaškom svetištu novi Gospin kip, koji i danas stoji. Taj je kip izrađen u Beču.
Slike 7. i 8. Gospino svetište u Aljmašu (MJ)
U Domovinskom ratu gađana je aljmaška crkva topovskim i tenkovskim granatama u više navrata. Srušen joj je zvonik i krov, razbijeni oltari, kipovi i namještaj. Na kraju je crkva gotovo u potpunosti sravnjena sa zemljom. Ipak, 1992. godine pronađen je u ruševinama kip Majke Božje. Odnesen je u Osijek, a tek 1998. godine, nakon kraja rata, vraćen je u Aljmaš.
Krasno
Nekada je svetište Majke Božje od Krasna navodno bilo najveće marijansko mjesto hodočašća u Hrvatskoj, posjećenije od Marije Bistrice i Trsata. U svetište su ljudi dolazili pješice, čak s Krka, iz Bosne i Dalmacije. Danas Gospino svetište u Krasnom godišnje posjeti i do 100.000 ljudi. Crkva Majke Božje u Krsnom sagrađena je u 18. stoljeću, na temeljima srednjovjekovne crkve.
Svetište Majke Božje Goričke na Krku
Na otoku Krku u Općini Baška nalazi se jedno od najstarijih hrvatskih marijanskih svetišta, koje u zadnje vrijeme obnavlja popularnost. Smješteno je u mjestu Batomalj, svega nekoliko stotina metara sjeverno od mjesta gdje se nalazila slavna Bašćanska ploča. Svetište se najprije nalazilo u predjelu Goričice u obližnjem Jurandvoru, odakle mu i naziv Majke Božje Goričke. To je najveće svetište u Krčkoj biskupiji. Na sadašnjemu mjestu sagrađeno je tijekom 15. stoljeća.
Čudotvorni kip Majke Božje Goričke potječe iz 16. stoljeća i rad je nepoznatog majstora. Godine 1877. A. Kušlan obnovio je na njemu pozlatu. Blažena Djevica Marija i Isus okrunjeni su zlatnim krunama.
Remete
Remete, u sjevernom dijelu Zagreba, staro su hrvatsko marijansko svetište, koje nema masovnu posjećenost poput Marije Bistrice, Trsata ili Sinja, ali je blizu Zagrepčanima i također održava proštenja na marijanske blagdane. Čuvari svetišta su karmelićani, koji nastanjuju samostan u Remetama.
Hrvatski vjernici hodočaste u navedena i u druga Marijanska svetišta diljem Hrvatske.
Mi Hrvati, od stoljeća sedmoga (crtice)…
