SIKĆE POPUT OTROVNICE
VESNA TERŠELIČ HRVATIMA JOŠ JEDNOM ŽELI PRIŠITI MRŽNJU I KSENOFOBIJU –
Prošlog se tjedna Hrvatska spomenule prve godišnjice ulaska u Europsku Uniju. To je izgledalo kao proslava prve godišnjice interesnog braka u kojoj je jednoj osobi stalo do reda, rada i pravila, a druga je u taj brak ušla silom inercije, iako još pati za nekom starom bivšom ljubavi, trudeći se svim silama pokazati kako to nije točno i kako je prošlost ostavila iza sebe. A onda svakim svojim činom pokazuje kako svog supružnika ne voli pa i ovaj gubi u nju povjerenje.
U izvještajima je naglasak bio na hrvatskom gospodarskom neuspjehu, o samom hrvatskom položaju se nije previše pričalo, ali zato se na portalima nije propustilo prikazati spot „Za Hrvatsku svih nas“, u kojoj famozna udruga Documenta i kontroverzna Vesna Teršelič Hrvatima još jednom želi prikrpiti mržnju i ksenofobiju. Ista persona uporno prešućuje kako je Hrvatska u EU ušla kao ona koja je ispunila sve kriterije, pa tako i na području ljudskih prava, a europsko povjerenje izigrala na onom području na kojem su Teršelič i njezina ekipa složni – a to je zaštita udbaških ubojica i očuvanje bivšeg sustava.
Ekipu koja je sklopila ovaj spot (i lansirala web stranicu), u namjeri da hrvatsko društvo još jednom prikaže kao puno različitih fobija, potpuno je promašila i šefa i stanicu. Optužujući hrvatsko društvo da je puno mržnje i kojekakvih fobija (čiji popis ne nalazimo u DSM raspodjeli), žele se prikazati kao mesije koji će provesti katarzu u hrvatskom društvu. Radi samoopravdavanja vlastitih postupaka, lijepe etikete svim neistomišljenicima. Plaču kad se narod raduje zbog oslobođenja nevinih ljudi. Idu protiv činjenica kad im one ne idu u prilog. Pozivaju na suočavanje s prošlošću, a nikako da se suoče da Jugoslavije nema preko četvrt stoljeća.
Činjenice protiv dobro naplativih stereotipa
Međutim, u njihovim medijskim nastupima obaraju ih gole činjenice, kako na sustavnoj, tako i na sasvim konkretnoj razini. U slavonskim selima postoje kulturnoumjetnička društva koja bez problema u tradicionalne slavonske običaje integriraju djecu romske nacionalnosti. Ista stvar je i s lokalnim nogometnim klubovima. Još devedesetih godina u općinskom nogometnom središtu Donji Miholjac natjecao se klub koji se sastojao od pripadnika romske manjine. Međutim, to gđa Teršelič nije mogla vidjeti. Valjda je tih godina još bila na sigurnom. Vrtić u Dardi donedavna je imao skupinu u koju su zajedno išla djeca šest različitih nacionalnosti: Hrvati, Srbi, Mađari, Romi, Kinezi i jedan mali Makedonac (trenutno su uključene „samo“ četiri nacije). Djeca naravno, nisu pravila probleme, kao što ni ne vide ništa sporno u tome što smatraju Eduarda i Sammira Hrvatima jer ih vide u kockastom dresu. Međutim, probleme nisu pravili ni roditelji i godinama već sve ide kao po špagi. U osječke škole bez problema dolaze mladi koji zimi oko vrata imaju Zvezdin dres. Također, ako se uzme primjer Vukovara kao grada koju spomenuta ekipa pokušava proglasiti neuralgičnom točkom odnosa Hrvata spram svih ostalih, može se izdvojiti mnogo stvari. U gradu u kojem je tijekom provođenja mirne reintegracije srpska strana htjela odvojeno školstvo, odgoj, šport i kulturu, godinama je trener u hrvatskom nogometnom klubu bio profesor srpske nacionalnosti, a u tim klubovima trenira više srpske djece, nego hrvatske u srpskim. Ako hoćete, provjerite statistiku, samo pazite da vas ne optuže za prebrojavanje krvnih zrnaca. Već dugi niz godina integriranim pripadnicima srpske manjine, pogotovo u Zagrebu, diže se kosa na glavi od Pupovčevog etnobiznisa. Ljudima koji su desetljećima ili preko stoljeća dio građanskog društva i gradske elite smeta neprestana klima konflikta koju potiču etnobiznismeni uhljebljeni u političke stranke ili „nevladine“ udruge, koje će lamentirati, ali neće suosjećati ako do konflikta dođe, koje će o žrtvama govoriti isključivo ako od toga može biti koristi, bilo u vidu materijalnoga, bilo u vidu planski provođene dekonstrukcije društva, o čemu se uporno šuti, kao što se šuti i o izvorima financiranja ovih udruga. Osobno, na sljedećim izborima moj glas će dobiti ona stranka koja obeća donošenje i provođenje zakona o nadzoru tijeka novca u nevladinom sektoru.
Woodoo vračevi hrvatske NGO scene
Takvo ponašanje u sebi ne krije samo koristoljublje, nego i nešto što treba teološki promotriti. Iako će sebe opisana skupina ljudi načelno proglašavati korifejima sekularnosti u Hrvatskoj, ipak se ponašaju po određenoj kvaziteološkoj matrici. Radi se o jednom vidu magijskog ponašanja, u smislu magije kao fenomena koji stvarnost želi podčiniti sebi, svojim potrebama i svojim ciljevima. U maniri mentalnog i kvaziintelektualnog ponašanja po principu woodoo magije, prema uvijek istom obrascu, sekularistički vračevi izaberu ličnost ili događaj prema kojoj „oblikuju“ medijsku woodoo lutkicu koju onda svako malo ubadaju svojim iglicama, odnosno medijskim projekcijama, zasnovanima na animističkom i magijskom ponašanju, nimalo drugačijem od afričkih plemenskih vračeva, kojem podobrazovano pleme beskrajno vjeruje. Samoprozvani sekularni intelektualci, a ustvari ideološki kvazireligijski i kvazisekularni vračevi, poput Zorana Pusića, Vesne Teršelič, Drage Pilsela, raznoraznih Udruga, malobrojnog članstva i bogatog konta, prošlih tjedana pronašli su novu woodoo lutkicu u osobi biskupa Vlade Košića. Zašto? Zato što on objedinjuje sve ono što oni žele, a ne mogu, i sve ono što nisu, a htjeli bi biti. Iako su izjave biskupa Košića oko Darija Kordića bile prilično nespretne i s premalo teološke osnove, činjenica je da je on poslužio kao dobar materijal za izradu paradigme novog strašila kojim će se plašiti uokolo. Kad su se smirile strasti oko Darija Kordića, woodoo vračevi su počeli bockati šport kao integrativni faktor mladih ljudi okupljenih oko jednog cilja, a to je pobjeda protivnika na športskom borilištu. Sporadične činjenice postaju odjednom presudne, a poneki ružni povik među djecom postaje dobro naplativa prilika za manipulaciju izmišljenim fobijama.
Spot – uvredljiv za pripadnike manjina
Na kraju, samo da kratko analiziramo sam spot. Vrijeđa zdrav razum i još više pripadnike tih manjina, koje javno imenuje ponižavajućim epitetima (Janez, Muslić, Cigan, kosooki). Time vrijeđa i veliku većinu one djece, mladih i roditelja kojima nije ni na kraj pameti tako nazvati svoje bližnje, susjede, sugrađane. No, to nije nikakva prepreka onim „stonefacerima“ koji dobro dobro žive prozivajući druge za ono od čega i sami pate – izgubljenog identiteta, fobija (od gubitka kontrole javnog prostora) i mržnje prema drugačijima. U maniri rasnog teoretičara zavjere primijetit ću kako su nazivi golman, centarfor i golgeter nehrvatski, ali ću pošteno vjerovati da su sasvim slučajno napisani. Kao i činjenicu da autori spota netoleranciju identificiraju s ćirilicom (iako samo pripadnici jedne manjine pišu ćirilicom). Zašto među manjinama nema djece albanske nacionalnosti koju njihovi mrzitelji pogrdno nazivaju „Šiptari“? Očigledno zato jer nisu u fokusu brige ovih dušebrižnika. Baš kao ni Mađari koju Hrvatsku ne svojataju, iako su skoro tisuću godina ovdje bili vladari. Nema u spotu Talijana, Makedonaca, Čeha, Slovaka. Okarakterizirati Hrvate kao ksenofobne kad im svi turisti kao glavnu osobinu navode gostoljubivost je isto kao i reći Rusima da ne vole votku. Konačno, lijepo je u spotu vidjeti talentirane klince ZKM-a, pogotovo da je hrvatski dres namijenjen onome koji glumi Srbina. Ipak, vjerujem da nisam jedini koji se pita zašto gđa Teršelič nije otišla u sela hrvatskog Podunavlja, u kojima pretežno žive Srbi – Bršadin, Trpinju, Borovo Selo itd., i pitala ih žele li oni obući hrvatske dresove i snimiti spot. Bojim se da se da za snimanje ne bi našla dovoljno kandidata, pogotovo nakon što bi vidjela da se tamo navija za Meksiko ili Kamerun, a ne za Hrvatsku. Možda je to i zato što je službena politika ove mlade, umjesto na integraciju u društvo i državu članicu EU, osudila na – geto. Mladi ljudi, pripadnici nacionalnih manjina, jesu i zaslužuju biti dio hrvatskog i europskog društva, sa svojim posebnostima i različitostima, sa svojim talentima – poštovati zakone i dijeliti dobro i zlo Hrvatske – njihove domovine. Stvoriti bolje društvo i glasno tražiti da ih ne zastupaju oni koji žive u mentalnom getu. Ili od njega dobro žive. A u mentalnom getu neka gđa Teršelič vodi neke svoje bitke. To joj nitko ne brani. Baš kao što joj ne brani da u znak solidarnosti obuče i hrvatski dres.
Izvor: laudato.hr
