Zdravstveni radnici su građani drugoga reda
Imamo vijest: “Razriješena sutkinja koja je pustila stotine predmeta da odu u zastaru, ali i dalje će dobivati oko 9.000 kuna place.”
“Državno sudbeno vijeće razriješilo je s dužnosti sutkinju Visokog prekršajnog suda A. K., koja je više stotina predmeta pustila da odu u zastaru, uključujući priličan broj slučajeva obiteljskog nasilja, piše Jutarnji list “….18. srpnja suspendirana na tri mjeseca, što znači da ne mora dolaziti na posao, ali ima pravo na polovicu sudačke plaće, što u slučaju suca Visokog prekršajnog suda znači između 8.000 i 9.000 kuna.”
Dakle ima plaću oko 17.000 kuna a nema odgovornosti!
“Jutarnji je u ožujku objavio podatak iz neslužbenih izvora, a koji se temeljio na procjeni da je od 2015., kad je A. K. iz Odjela za prometne prekršaje prebačena u Odjel za prekršaje javnog reda i mira, zbog njezina nerada u zastaru palo oko 700 predmeta od kojih se polovica odnosi na djela obiteljskog nasilja. Službeni podaci kažu da su na tom sudu u zadnje četiri godine 153 predmeta iz obiteljskog nasilja pala u zastaru.”
Kako vidimo Istanbulska konvencija nije pomogla!
Koliko je šteta nanesena strankama u propalim postupcima ne piše, nitko se nije potrudio da istraži, a trebalo je. Dobit će otkaz, a što će od toga imati oštećene stranke?
Što kazati, napisati?
BRAVO MINISTRE PRAVOSUĐA!
BRAVO PREMIJERU!
O plaćama se može pročitati slijedeće:
“Istina o plaćama liječnika: kirurg bez dežurstava plaćen 12.115 kn, a mladi liječnik 5890 kn”
“Prema izračunu Hrvatskog liječničkog sindikata (HLS), osnovna plaća za 40 sati rada tjedno mladog liječnika koji je tek počeo raditi u nas je 5890 kuna, a nakon pet godina staža i polaganja specijalističkog ispita 7635 kuna. Subspecijalist s deset godina staža, nadalje, ima u prosjeku 8700 kuna, a kolega iste stručne spreme uz 30 godina radnog staža ima 600 kuna više, izračunali su u HLS-u”
“Mi smo izračunali prosjek neto plaće za redovno radno vrijeme od 40 sati tjedno. Ne možemo uspoređivati plaću ako na sudu rade osam sati dnevno i moju kada radim 24 sata dnevno, kako ćemo to usporediti? Plaće treba usporediti po jednakom sustavu. Normalno je da ćeš dobiti viši iznos ako imaš više prekovremenih, ali i to do jednog limita jer svako dežurstvo iznad pet mjesečno “pojede” porez – govori dr. Čulinović Čaić.”
“Prosječna zagrebačka neto plaća za svibanj 7.546 kuna”
“Prosječna saborska plaća bez dodataka iznosi oko 16 tisuća kuna, a nitko ne prima ispod 13.000 kuna.”
“Prije toga samo da podsjetimo kako uz osnovnu plaću zastupnici imaju pravo i na mjesečni paušal od 1500 kuna, kao i na naknadu za odvojen život od još tisuću kuna. Dakle, ukupno još 2.500 kuna. Paušal dobivaju svi zastupnici, a naknadu od 1000 kuna dobivaju zastupnici s prebivalištem udaljenim više od 50 kilometra od Zagreba. Tumači se kako ona služi za dodatne troškove života na dvije adrese, pa se isplaćuje i samcima. Primaju je tijekom cijele godine, izuzetak su dva mjeseca preko ljeta kad Sabor ne zasjeda.
K tome, parlamentarci izvan Zagreba imaju pravo na trošak smještaja u glavnom gradu, plaćen im je mjesečni najam stana te dio režija. Također nadoknađuju im se troškovi prijevoza dolaska i odlaska na sjednice, kao i dnevnice i hotelski smještaj tijekom službenih putovanja.”
Diskriminacija
“Kad su suci tražili poseban zakon o svojim plaćama, obrazloženje im je bilo da traže da se zbog manjka kadra njihove plaće dogovaraju izravno s Vladom. Mi imamo isti takav argument i sve što su tražili suci možemo i mi s punim pravom jer stvarno nas neće imati tko liječiti. Hrvatski liječnički sindikat pokazao je dobru volju da se zajedno sa svima dogovaramo za plaće u zdravstvu, no o savjetniku u pregovorima odlučit ćemo na glavnom odboru Sindikata i odlučiti hoćemo li nastaviti u tome sudjelovati jer je očito da našu reprezentativnost nitko ne želi rješavati – poručuje dr. Čulinović Čaić.”
Vijest iz Dubrovnika: “Niti jedna prijava nije stigla na oglas Doma zdravlja Dubrovnik koji je tražio pedijatra iako nude plaću od 14.000 kuna neto, stan od 55 kvadrata te mogućnost dodatne zarade u zdravstvenim ustanovama u Hrvatskoj. Oglas je na društvenim mrežama raspisan kako bi se dobio uvid u interes za to radno mjesto.”
Saborski zastupnik ima osnovnu, zagarantiranu plaću višu od 13.000 kuna, te navedene pogodnosti. Odgovornost saborskih zastupnika ne postoji, mogu raditi što im padne na pamet, mogu lagati, mogu vrijeđati građane ove zemlje, mogu biti bahati, mogu izvoditi igrokaze (u Saboru, na ulici, u medijima, u Beogradu i drugdje), mogu izglasati idiotski zakon kojega nisu ni pogledali a plaća od 16.000 kuna i više je zagarantirana!
Ako pogledamo status sutkinje i saborskog zastupnika pa usporedimo sa statusom zdravstvenih radnika vidimo da su zdravstveni radnici građani drugoga reda, (nakada i trećeg), jer oni odgovaraju za svoj posao, njih se etiketira, vrijeđa i prijeti im se (prijete im građani ali i država).
Zdravstveni radnici moraju biti besprijekorni, nakon što ih uvrijede moraju se nasmiješiti i zahvaliti na uvredama, moraju raditi u radnim uvjetima koji nisu u skladu sa zakonima RH, moraju poštivati poluidiotske i idiotske zakone, moraju raditi svoj i tuđi posao, moraju otrpjeti natpise bjednih novinara, moraju otrpjeti socijalističku uranilovku (jer po komunističkom modelu svi imamo iste želudce), moraju raditi prekovremeno jer služba mora funkcionirati a za nagradu će ih etiketirati kao neradnike, korumpirane, nestručne, bezosjećajne i egoistične.
Štrajk je opravdan
Kao bivši zdravstveni radnik uvijek sam bio protiv štrajka ali ako je to jedini način da zdravstveni radnici osiguraju propisane radne uvjete, osiguraju poštivanje zakona o radu i status struke onda treba ići u štrajk. Štrajk u zdravstvu je katastrofa ali ako Vlada i građanstvo to žele onda treba štrajkom poboljšati uvjete rada i izboriti stvarnu reformu zdravstvenoga sustava.
Podrazumijeva se da će zdravstveni radnici tijekom štrajka zbrinuti sve žurne slučajeve, raditi u jedinicama intenzivnog liječenja, na hitnim prijamima tako da nitko ne bude životno ugrožen. To što će liste čekanja biti duže nije važno jer svi hitni slučajevi će biti rješeni. Na listama čekanja imamo tisuće nepotrebnih pretraga pa nije važno koliko će čekati.
Budući da su zdravstveni radnici potcjenjeni, ocrnjeni, etiketirani, da se od njih traži nemoguće i da ih se tretira kao građane drugoga reda imaju pravo tražiti poštivanje zakona, poštivanje uvjeta rada, adekvatnu plaću i poštivanje struke.
Pacijent je liječnici prijetio jer je poštivala poluidiotski zakon. Točno je da je u ovom slučaju reagirala policija (obično od toga nema ništa) privela pacijenta i povela postupak ali postavlja se pitanje što će biti sutra kada pacijent odradi kaznu!? Zdravstveni radnik nema status službene osobe pa mora sam prijaviti i tužiti nasilnika. Nema liječnica drugoga posla nego ići na sud i tražiti zadovoljštinu, a pitanje je hoće li je dobiti s obzirom na učinkovitost hrvatskog pravosuđa.
Naš sustav obično reagira kada se dogodi veliko zlo (npr. ubojstvo socijalne radnice i pravnika) ali ta reakcija ne vraća ubijene, ne rješava postojeće poteškoće.
Zdravstveni sustav se urušava i nužna je reforma. Reforma ne ovisi o ministru zdravstva kako misle neki saborski uhljebi već o premijeru, Vladi u cjelini i građanstvu. Ako građanstvo nije spremno na promjenu ponašanja, negdje bolne rezove, mora biti spremno na daljnje urušavanje sustava i lošiju zdravstvenu zaštitu. Treba ponoviti, neki nikako da shvate: Nema besplatnog zdravstva, ni školstva, niti ga je ikada bilo!
Ako sutkinja za nerad dobiva oko 17.000 kuna i za nanesenu štetu strankama ne odgovara, ako saborski zastupnik dobiva oko 17.000 kuna za nerad, neznanje i igrokaze u Saboru tada su zahtjevi zdravstvenih radnika opravdani pa ako treba i štrajkom.
Oni građani, novinari, političari itd. koji su protiv zahtjeva zdravstvenih radnika mogu upisati i završiti medicine pa tako “spasiti” narod od današnjih zdravstvenih radnika. Mogu raditi i bez plaće ako žele.
Umjesto lupetanja neki saborski zastupnici i političari bi se mogli odreći pola saborske plaće (svaki mjesec 8.000 kuna) u korist posrnulog zdravstva. Neka djelima pokažu svoju brigu, humanist, empatiju a ne beskorisnim lupetanjem i traženjem ostavke ministra. Ministar nije na visini zadatka ali saborska lupetala nikako da shvatite da ministar zdravstva ne može ništa bez premijera i ministra financija.
Do sada nam “genijalci” (MOST, SDP i drugi) nisu ponudili svoj prijedlog održivog zdravstvenog sustava u Hrvatskoj pa je pitanje mogu li oni ponuditi nešto suvislo i održivo!
Podrška kolegicama, kolegama, medicinskim sestrama i tehničarima, inžinjerima i ostalim djelatnicima u sustavu zdravstva!
