DA SE NE ZABORAVI: Početak bitke za Vukovar, 25. kolovoza 1991.
Smatra se da je bitka za Vukovar počela 25. kolovoza 1991. kada su bivša Jugoslavenska vojska i srpske paravojne postrojbe krenule u opći tenkovsko-pješački napad na grad. Srpske paravojne postrojbe i JNA su tijekom 3 mjeseca izvršile pripreme za brzo zauzimanje Vukovara i očekivale su brzo zauzimanje grada (7 dana) što se nije dogodilo.
Opsada Vukovara trajala je 87 dana. Bitka za Vukovar bila je najkrvavija u Domovinskom ratu, u njoj su djelovi grada sravnjeni sa zemljom. Na grad je padalo i po 11.000 granata dnevno.
Bolnica je bila omiljena meta agresora i tijekom opsade su je stalno granatirali, bombardirali i napadali snajperskom vatrom. Granatiranje bolnice započelo je 15. kolovoza 1991., a 24. kolovoza su je zrakoplovi JNA prvi put bombardirali. Gornja četiri kata bila su uništena u bombardiranjima i moglo se koristiti samo prizemlje, podrum i protuatomsko sklonište. Za vrijeme opsade Vukovara (25. 8. – 18. 11. 1991.) postojeća bolnica postala je Ratna bolnica.
U bitci je život izgubilo (poginulo u borbi ili ubijeno) više od 3.000 ljudi. Prema podatcima vukovarske bolnice, ranjeno je 1219 branitelja i civila, broj ranjenih je mnogo veći, ali im je pomoć pružena izvan vukovarske bolnice. U srpske koncentracijske logore odvedeno je oko 2.800 zarobljenika, a iz grada je prognano oko 22.165 Hrvata i ostalih nesrba. Stotine djece ostalo je bez roditelja, a još danas 300-tinjak Vukovaraca nalazi se na popisu nestalih.
Vukovar je simbol obrane Hrvatske, rana koja nikada ne će zacijeliti, rana koja svijetli i opominje buduće naraštaje. Mnogo je heroja branilo Vukovar, neki su nam znani, neki su manje poznati ili nepoznati jer nije bilo živih svjedoka da ispriča njihovu priču. Grad je branilo oko 1.800 pripadnika Zbora narodne garde (ZNG) i policije te dragovoljaca HOS-a. Zapovjednici obrane grada Vukovara bili su: Blago Zadro, Mile Dedaković i Branko Borković.
Slika 1. Vukovarska bolnica 1991. (Župa Sv. Filipa i Jakova)
