Progon Marijana Živkovića je nacionalna sramota

Čitamo i slušamo o tragediji gospodina Marijana Živkovića i pitamo se u kakvoj to državi živimo. Za kakvu smo se Hrvatsku mi domoljubi borili? Sigurno ne za državu u kojoj će četnici  ubojice, silovatelji i pljačkaši  slobodno šetati Vukovarom, Banovinom i drugdje po Hrvatskoj!

Prije 6 godina gospodin Živković je s drugim braniteljima sudjelovao u razbijanju dvojezičnih ploča u Vukovaru koje su protuzakonito postavljene. Od tada traje progon gospodina Živkovića. Postavlja se pitanje: Je li glavni krimen gospodin Živković što su se njegovi sinovi borili za Republiku Hrvatsku? Za hrvatsku državu je razbijanje ploča teško kazneno djelo a ubijanje Hrvata (branitelja, zdravstvenih radnika, civila, žena i djece) podliježe oprostu bez obzira što se radi o ratnom zločinu koji ne zastarjeva. Žalosno je da tijekom 24 godine pravosuđe nije istražilo, nije završilo istrage i nije kaznilo zločince! Zločinci, ubojice, silovatelji se rugaju svojim žrtvama, prijete im, neki od njih rade u državnim službama a neki su protupravno dobili hrvatsku mirovinu (u radni staž im je uračunato i vrijeme kada su ubijali Hrvate, protjerivali ih, pljačkali i palili njihove domove)! Nekima je uračunat i staž kada su bili daleko od Hrvatske i bivše Jugoslavije. Zar to nije dovoljan razlog da se razbije ploča koja simbolizira agresiju na RH, ubijanje Hrvata, silovanje Hrvatica, ubijanje djece, razaranje domova i pljačku (Vukovar, Banovina, Zapadna i Istočna Slavonija i drugdje)?

Zločin na Ovčari

Treba ponoviti da su te ploče protuzakonito i proutustavno postavljene i da simboliziraju agresije na RH, simboliziraju zločine nad Hrvatima u Vukovaru i drugdje. Zašto se zaboravljaju zločini na Ovčari, Veleprometu, Borovu Naselju, Dalju, Tovarniku, Lovasu i drugdje. Za mnoge zločine nitko nije odgovarao a neki su nagrađeni državnom službom, zastupničkim mandatom itd. To je ono što iritira svakog poštenog čovjeka bez obzira na nacionalnost, vjeroispovijest o svjetonazor.   

Velepromet (limenke) mjesto masovnog zločina

Također, treba ponovno podsjetiti na činjenice:

“Marijan Živković je otac poginulog ratnog heroja, vukovarskog branitelja, pilota Hrvatske vojske Marka Živkovića i otac poginulog ratnog heroja, vukovarskog branitelja Nikole Živkovića ubijenog 1991. u Vukovaru.

Nakon što su hrvatske vlasti 2013. godine protivno članku 8 Ustavnog zakona o pravima etničkih manjina nasilno, pod okriljem noći postavile ćirilične ploče u Vukovaru, g. Marijan Živković je jedan od onih koji su reagirali na to kršenje Ustavnog zakona. Nedugo nakon toga optužen je zbog razbijanja protuustavno postavljene ćirilične ploče. 2016. godine prvostupanjskom presudom oslobođen je krivnje. Međutim, DORH se tada žalio, predmet je prebačen na sud u Puli koji je prihvatio žalbu DORHa i cijeli postupak vratio na početak. G. Živkoviću se ponovno sudi.”

I tako je gospodin Marijan Živković problem hrvatske države koji se rješava punih 6 godina! To je sramota, ponižavanje gospodina Živkovića, branitelja i domoljuba!

Hrvatska država je protupravno prepustila (zločin se dogodio na teritoriju RH) procesuiranje nekih zločina četničkom pravosuđu koje je izvodili igrokaze pa zločinci i njihovi nalogodavci nisu kažnjeni. Pitanje je: Zašto zločinci nisu procesuirani u Hrvatskoj?    

Spomenik NESTALIMA u Borovu Naselju (1900 ubijenih)

Sramotno je da se hrvatsko pravosuđe bavi gospodinom Marijanom Živkovićem i ćiriličnom pločom 6 godina a da u isto vrijeme tisuće zločinaca, ubojica, silovatelja mirno šeće Hrvatskom (više od 28 godina), uživa u hrvatskoj mirovini ili državnoj službi koju nisu zaslužili. Istrage traju više od 24 godine i nikada ne će završiti niti će počinitelji biti kažnjeni.

Sutkinja ignorira patnju čovjeka koji je izgubio dva sina, vrijeđa njegove osjećaje i bešćutno mu govori da pati u tišini! Sramota!

“Sinovi se žale u tišini”, ustvrdila je sutkinja Općinskog suda u Vukovaru Mira Rajš na ponovljenom suđenju hrvatskom branitelju Marijanu Živkoviću koji je u prosvjedu protiv postavljanja dvojezičnih ploča u Vukovaru 2013. razbio dvojezičnu ploču na zgradi PP Vukovar.

Kaže sutkinja da je dobila prijetnju izvana. Taj obrazac ponašanja nam je dobro poznat pa bilo bi dobro da nam drugarica priloži dokaze o prijetnji tako da se može istražiti tko joj je prijetio. Ako drugarica nema dokaze onda treba biti udaljena iz pravosudnog sustava.

Sutkinja je pokazatelj bešćutnog hrvatskog pravosuđa, bez empatije za čovjeka koji je izgubi dva sina. Žalosno! Budući da su sudci zaštićeni kao uvezeni vukovi na Dinari ne može im se ništa dogoditi. Oni je iznad zakona (jer ga mogu krivo tumačiti), oni su građani prvoga reda koji mogu pogriješiti, namjerno krivo presuditi, ne raditi i omalovažavati građane ove zemlje jer oni su iznad svih nas. Je li to normalno? Sutkinja je pokazatelj jadnog hrvatskog pravosuđa pa je dobro rekao gradonačelnik Vukovara da se srami institucija države.  

Iritira činjenica da je oko 35 branitelja, dragovoljaca, časnika, dočasnika presuđeno za razbijanje dvojezičnih ploča, a Marijan Živković je zadnji u tome nizu, da je sin poginuloga hrvatskoga branitelja u službi policajca nakon razbijanja dvojezičnih ploča promptno dobio otkaz, da je naše pravosuđe jako ažurno i fokusirano kad treba postupati prema hrvatskim braniteljima, a s druge strane kad govorimo o Saši Sabadošu koji je razbio glavu hrvatskome branitelju mislim da ćemo se svi složiti da su višestruki prijelomi kostiju lubanje fatalniji od razbijanja plastičnih ploča. Taj isti čovjek nije niti jedan dan bio suspendiran sa dužnosti već je uredno otišao u mirovinu. To govori o klimi u kojoj živimo i tome koliko su zapravo hrvatske institucije i ljudi koji u njima rade dišu i promišljaju hrvatski, a koliko su zabili glavu u pijesak”; rekao je Penava.

Vrijeme je za reformu hrvatskog pravosuđa…

Skip to content