Narodna akcija za proglašenje Isključivo gospodarskog pojasa Republike Hrvatske
Slika 1. Prof. emeritus Zvonimir Šeparović
Dana 26. listopada 2019. održan je u Zlatnoj dvorani Hrvatskog instituta za povijest u Zagrebu skup o Isključivo gospodarskom pojasu hrvatske države (IGP) (engl. Exclusive economic zone, EEZ)
Isključivi gospodarski pojas (IGP)
IGP je more od naše granice teritorijalnog mora do crte sredine Jadranskog mora na koji RH ima pravo po Konvenciji 82 UN-a o pravu mora. Taj morski prostor proglašenjem IGP-a podvrgava se posebnom pravnom režimu države koja je proglasila IGP. Do danas je 141 država proglasila IGP, među njima, nažalost, nije RH iako ima pravo ali i obvezu na proglašenje IGP-a. Radi se o 23.870 četvornih kilometara mora.
Slika 2. i 3. Razglednice s temom Narodna akcija proglašenja IGP-a, Boris Ljubičić
Narodna akcija u organizaciji Hrvatskog nacionalnog etičkog sudišta proglasila je 21. rujna 2019. godine u 17:10 sati Isključivi gospodarsko pojas Republike Hrvatske. U nazočnosti hrvatskih domoljuba IGP je proglasio profesor Zvonimir Šeparović. Pročitana je Deklaracija o proglašenju IGP-a na hrvatskom dijelu Jadranskog mora. Admiral Davor Domazet-Lošo bacio je u more ploču od posebnog nehrđajućeg metala. Deklaracija o proglašenju IGP-a bit će dostavljena hrvatskim državnim institucijama, UN-ovim i EU-ovim institucijama.
Slika 4. Prof. Z. Šeparović, o IGP-u
Teritorijalno more označava puni suverenitet države nad vodama, koje su 12 milja, tj. 22 kilometra od obale, dok Isključivi gospodarski pojas (IGP) ili Ekskluzivna ekonomska zona (Exclusive economic zone, EEZ) daje suvereno pravo obalnoj državi. U svom pojasu, IGP-a (EEZ-a) nitko ne smije spriječiti plovidbu brodovima druge zemlje, a smije u svojim teritorijalnim vodama.
Slika 5. Vladimir Ibler. Međunarodno pravo mora i Hrvatska
IGP (EEZ) protežu se najdalje do 200 milja, tj. 370 kilometara od obale obalne države. To je najdalji pojas na koji neka država polaže pravo.
Slika 6. Isključivi gospodarski pojas, wikipedia
Epikontinentalni pojas, to je morsko dno i morsko podzemlje izvan teritorijalnog mora, a koje se prostire duž vanjskog ruba obale.
Slika 7. Morski pojasevi prema međunarodnom pravu, Zonmar-hr.svg:Ivan OS
Republika Hrvatska je 3. listopada. 2003. proglasila svoj Zaštićeni ekološko-ribolovni pojas (ZERP) koji sadrži bitne elemente (ne sve) isključivog gospodarskog pojasa. ZERP obuhvaća samo stupac morske vode iznad dna, dok isključivi gospodarski pojas obuhvaća morsko dno, podzemlje kao i stupac zraka iznad područja koje gospodarski pojas obuhvaća. Italija, Slovenija, te institucije EU reagirale su na jednostrano hrvatsko proglašenje i tražile da Hrvatska odgodi primjenu režima ZERP-a, dok se ne postigne sporazum u interesu svih susjednih država. Pod utjecajem tih pritisaka Odluka o proširenju jurisdikcije Republike Hrvatske na Jadranskom moru više je puta mijenjana. Posljednjom Odlukom koju je Hrvatski sabor donio u ožujku 2008. odlučeno je da se ZERP ne će primjenjivati na članice EU-a. Područje u režimu ZERP-a postalo je dio ribarskih voda nakon ulaska u EU gdje se primjenjuje Zajednička ribarska politika EU.
Slika 8., 9. i 10. Sudionici skupa o IGP-u
Povjerenik EU-a za proširenje EU, Olli Rehn, zaprijetio je da Hrvatska mora birati između ulaska u EU i IGP-a (ZERP-a). Ono što Hrvatska nije smjela mogla je Finska (iz koje je bio povjerenik Rehn), koja je proglasila svoj pojas (2005.)! RH je imala pravo na proglašenje jer je to pravo određeno Konvencijom o pravu mora, koja je UN-ov zakon koji je iznad nacionalnih i europskih zakona. Ukoliko ga ne proglasi, tada će taj dio mora izvan granica ostati u režimu otvorenog mora, a podmorje će biti pod režimom epikontinentalnog pojasa.
Protiv proglašenja IGP-a od strane RH bile su članice EU Italija i Slovenija. Politika EU je kršila međunarodno pravo a RH je popustila i napravila grješku što se pokazalo jer je tek 2013. godine ušla u EU (9 godina poslije odustajanja). Sabor je odlučio da se ZERP ne će primjenjivati na članice EU-a, na taj način je Talijanima omogućen slobodan lov u našem dijelu Jadrana.
U pripremnom razdoblju za ulazak u EU RH je bila ucjenjena od strane susjeda i EU pa nije proglasila IGP. Nakon ulaska u EU 1. srpnja 2013. RH kao punopravna članica EU ne treba pristajati na ucjene i prijetnje susjeda jer su međunarodni zakoni UN-a iznad zakona EU te treba proglasiti IGP. Proglašenjem IGP-a nitko ne će biti oštećen, ugrožen, već se uvodi red na otvorenom moru koje pripada Republici Hrvatskoj.
Italija je proglasila Ekološku zonu 2006. (jedna od varijanti EEZ-a) a nije proglasila isključivi gospodarski pojas da bi se mogla slobodno ponašati.
Slovenija je suprotno međunarodnom pravu proglasila svoj “ZRZECEP” (4. listopada 2005.). Slovenija nema slobodan dodir s otvorenim morem i po međunarodnom pravu ne može proglasiti svoj isključivi gospodaski pojas!
Nakon proglašenjem IGP-a RH treba dogovoriti crtu razgraničenja samo s Italijom i Crnog Gorom jer te države imaju dodir s otvorenim morem.
Budući da je ribarska politika EU doživjela krah Europska komisija je 2013. pozvala RH da proglasi svoj IGP (EEZ). Prema analizi Europske komisije iz 2013. godine, Hrvatska je zbog neproglašenja isključivog gospodarskoj pojasa izgubila godišnje od 170 do 270 milijuna eura.
“Koncem rujna 2015. godine u New Yorku na UN konferenciji, donesena je UN Agenda 2030., kao novi program globalnog razvoja. Između 17 istaknutih ciljeva Agende o održivom razvoju. Predstavnici iz RH na toj su Konferenciji od spomenutih 17 ciljeva, prijavili 10 koji se tiču Hrvatske, dakle 7 su izostavili. Nisu prijavili cilj br. 14. a taj je jedini važan za obalnu i pomorsku državu.
Naime, cilj 14. UN Agende 2030. vezan je za pažljivo upravljanje morem, predviđa spriječiti i značajno smanjiti sve vrste zagađivanja morskih resursa, osobito one koje dolaze s kopna.
Do 2020. planira se sukladno tome cilju, osigurati održivo upravljanje morskim i obalnim eko sustavima.” Predviđeno je suvereno pravo istraživanja i iskorištavanja mora, predviđene su mjere održivog razvoja i zato je nužno proglasiti Isključivi gospodarski pojas.
Zbog navedenoga Hrvatsko nacionalno etičko sudište pokrenulo je Projekt – “Budnica hrvatskog nacionalnog suvereniteta” i akciju “Narodnu akciju-Actio Popularis”, akciju proglašenja Isključivog gospodarskog pojasa hrvatske države (IGP).
Slika 11. Hrvatsko seljačko pjevačko društvo “Podgorac” (dio društva)
Danas je Republika Hrvatska ravnopravna članica EU pa ima pravo (a i obvezu) kao i druge države proglasiti svoj Isključivi gospodarski pojas. Tim proglašenjem RH nikoga ne ugrožava, ne prejudicira se rješavanje međugraničnih sporova. Granicu treba rješiti s Italijom i Crnom Gorom a Slovenija nema svoj izlaz na otvoreno more i proglašenje IGP-a nema veze sa Slovenijom.
Gospodarski pojas podrazumijeva da matična država ima primarno pravo izlova uz obvezu cjelovita nadzora i pune skrbi za zaštićeno područje dok sa Europskom komisijom samo definira postoji li eventualni višak koji će se onda kroz model kvota prepustiti ribarima iz ostalih članica Unije.
IGP je zona posebnog međunarodno-pravnog režima, kojim se određuju prava i jurisdikcije obalne države, također prava i slobode drugih država. Neproglašenjem IGP-a RH se odriče: isključivog prava samostalnog istraživanja, iskorištavanja (npr. ribolova i drugih oblika), očuvanja i gospodarenja živim i neživim bogatstvom, podizanja umjetnih otoka, uređaja i naprava, znanstvena istraživanja mora, zaštita i očuvanje morskog okoliša. Također neproglašavanjem RH sebe lišava zabrane vojnih vježbi u neposednoj blizini svog teritorijalnog mora (prema akademiku Vladimiru Ibleru). Proglašenje IGP-a je od velikoga gospodarskoga značenja a ima i političko značenje.
Proglašenje gospodarskog pojasa u nadležnosti je obalnih država pa je to pravo kojega RH nije iskoristila a trebala je. Za vrijeme ucjenjivanja i prijetnji Republici Hrvatskoj Finska je 2005. proglasila svoj pojas a Italija svoj eko-pojas 2006. godine. Ono što se branilo Hrvatskoj bilo je dozvoljeno drugim državama!? Hrvatski političari vole istaći da smo ravnopravna članica EU. RH ima pravo (ali i obnvezu zbog zaštite mora) po međunarodnom pravu (Konvencija UN-a 82 o pravu mora) proglasiti IGP. Kao ravnopravnoj članici EU nitko nema pravo da joj to međunarodno pravo priječi tim više što proglašenjem nitko nije ugrožen, granica s Crnom Gorom i Italijom će se određivati međudržavnim (međunarodnim) sporazumom.
Neproglašenje IGP-a je čin veleizdaje nacionalnih interesa! Vrijeme je da političari poslušaju volju naroda i pravnih stručnjaka te proglase IGP!
Izvori: tekstovi akademika Vladimira Iblera, Budislava Vukasa, Branka Miloševića, Ivana Miloša, Kristiana Turkalja, Mie Lazić i drugih.
Dr. Marko Jukić
