Srijemskim mučenicima

Stupovi se svijeta miču

tonući u žitko blato,

hereze ko korov niču,

tamni srebro, blijedi zlato.

Od bedema i od tornja

nema štita ni potpornja.

Vjetri koje sjever rodi

pronijeli su grozne priče,

da se potres svijeta zgodi

jer konjanik paklen riče.

Bježeći od crnih vijesti

zatekli smo se na cesti.

Ponijeli smo naših svetih

relikvije što se časte,

mučenih i razapetih

sjeme krvi iz kog raste

nada u spas griješnoj duši

kad se nebo na nju sruši.

Ponijeli smo u svijet bijeli

naših svetih kosti gole,

grad su ljudi zaposjeli

koji Bogu se ne mole.

Otimaše što im drago,

te su kosti svo nam blago.

Putovasmo danju, noću,

cestom kojoj ne bje kraja,

trpjeli smo glad i zloću

mi prognani iz svog raja.

Iskali smo kosti svete

da Gospoda na nas sjete.

Donijeli smo kad smo došli

na kostima život goli,

kalvariju mi smo prošli,

srce nam se ne oholi.

Dok se temelj Zemlji stresa

mi živimo za Nebesa

Petar Elez

Share on Facebook

Post on X

Follow us

Save