HRVATSKA BAŠTINA – Osijek
Slika 1. Očuvane zidine Tvrđe (MJ)
Osijek, glavni grad Slavonije
Na području današnjega Osijek nalazila se Keltska Mursa, u Donjem gradu pronađeno je keltsko svetište iz 2 st. pr. Krista. Zatim je tu bio rimski logor (VII. legija). Za vrijeme cara Hadrijana rimska Mursa dobila je status kolonije Colonia Aelia Mursa (124. ili 133.). Huni su razorili grad 441. Najstariji spomen Osijeka u povjesnim izvorima datira iz 1196. (mađ. Eszek ili Ezeek, njem. Essegg, lat. Essec). Osvajači Osmanskog Carstva ušli su u grad 14. kolovoza 1526. Grad se predao bez borbe, ali ga je Ibrahim-paša dao razoriti. Kasnije ga je Sulejman Veličanstveni obnovio i sagradio pontonski most preko Drave i obližnjih močvara do mjesta Darda u ukupnoj dužini od 8 km. Grad je bio pod Turcima više od 160 godina. Snage Svete lige oslobodile su ga 29. rujna 1687., ali su ga Turci ponovno osvojili 1690. i razorili.
Osijek i istočna područja bila su od 1687. pod upravom Habsburške Monarhije koja gradi vojnu utvrdu 1712. – 1721. (današnja Tvrđa). Grad se od Tvrđe širio pa uzvodno nastaje Gornji grad a nizvodno uz Dravu Donji grad. Novonastale četvri se ujedinjuju ukazom cara Josipa II. (2. prosinca 1786.). Nekoliko važnih datuma iz prošlosti:
- otvorena je Isusovačka gimnazija
- franjevci su osnovali tiskaru (zaslužni su za osnivanje studija filozofije i teologije)
- (28. kolovoza) Osijek je proglašen slobodnim i kraljevskim gradom
- podignuta je velika Županijska palača
- izgrađeno je Narodno kazalište
- sagrađena je bolnica
Tvrđa
Tvrđa je ostatak nekadašnje vojne utvrde i čini povijesnu jezgru Osijeka. Vojna tvrđava je podignuta nakon oslobađanja grada od Turaka 1687. ( 1712. – 1721.). Tvrđava je imala četvora vrata. Zidine tvrđave porušene su u prvoj polovini 20. stoljeća, jedino je ostao manji dio zidina prema rijeci s Vodenim vratima i kulom (Vodotoranj) te veći dio Krunske utvrde na lijevoj obali Drave. Unutar zidina građene su zgrade u baroknom stilu.
Slika 2. Središnji trg u Tvrđi (MJ)
Na središnjem trgu je renesansno-barokna palača Slavonske Generalkomande, danas Rektorat sveučilišta. (Zgrada Generalkomande s obližnjim kipom Sv. Trojstva prikazana je na novčanici od 200 hrvatskih kuna).
U zgradi Gradskog magistrata (bivša gradska vjećnica) danas je Muzej Slavonije s bogatim zbirkama. U nekadašnjoj zgradi Glavne straže danas je Arheološki odjel Muzeja Slavonije. Barokne zgrade s nizom prozora i arkadama prema dvorištu su unutar Tvrđe.
Na sredini trga je Kužni pil, spomenik Presvetog Trojstva koji je podignut u znak zavjeta protiv kuge. Dala ga je izgraditi (1729. – 1730.) Marija Ana Petraš, supruga zapovjednika osječke tvrđave. Spomenik čine kipovi svetaca zaštitnika protiv kuge (sv. Sebastijan, sv. Franjo Ksaverski, sv. Karla Boromejskog i sv. Rozalija). Na vrhu spomenika je Presveto Trojstvo s kipovima Boga Oca i Krista te Duha Svetoga prikazanog u liku golubice.
U Tvrđi su još Župna crkva sv. Mihovila (Mihaela) Arkanđela, barokna crkva s dva zvonika građena za osječke isusovce. Zvonici dominiraju panoramom Tvrđe. Visoki su 47 metara. Svakog petka u 11 sati zvona podsjećaju na trenuutak oslobađanja od Turaka, 29. rujna 1687. U crkvi su bogati otlari i oltarne pale austrijskog slikara Franza Xavera Wagenschöna.
Franjevačka crkva Uzvišenja sv. Križa bila JE pretvorena u vojarnu. Pored crkve je samostan u kojemu je bio Studij filozofije i teologije (1709. – 1735.).
Slika 3. i 4. Kunska utvrda na lijevoj obali Drave (MJ)
Gornji grad
U Gornjem gradu je Župna crkva sv. Petra i Pavla (konkatedrala Đakovačko-osječke nadbiskupije), građena od 1894. do1899. u neogotičkom stilu od fasadne opeke. Biskup Strossmayer, poklonivši 10.000 forinti, pokrenuo je gradnju nove župne crkve u osječkom Gornjem gradu. Odabrao je njemačkog arhitekta Franza Langenberga i 7. listopada 1894. blagoslovio kamen temeljac za konkatedralu u neogotičkom stilu, posvećenu (1900.) sv. Petru i Pavlu. Izgrađena je od fasadne opeke (3 milijuna komada) i kamena. Toranj konkatedrale je visok 90 metara i ima pet zvona. Mirko Rački je oslikao zidove freskama.
Slika 5. Konkatedrala u Osijeku (MJ)
Slika 6. Unutrašnjost konkatedrale (MJ)
Neoklasicistička Palača županije izgrađena je 1842., a nasuprot palače je zgrada Hrvatskog narodnog kazališta izgrađena 1866. u venecijansko-maurskom stilu. Od 1907. izvode se predstave na hrvatskom jeziku.
Spomenimo i barokni kapucinski smostan s Crkvom sv. Jakova te manjom Crkvom sv. Roka. Crkva je ukrašena freskama i slikama.
Historička zgrada hotela Royal sagrađena je 1905.
U Gornjem gradu arhiktektonski se ističu secesijske palače u Europskoj aveniji i kino Urania.
Slika 7. Spomenik Anti Starčeviću na glavnom trgu (MJ)
Slika 8. Skulptura “Grupa građana” (MJ)
Na glavnom gradskom trgu je spomenik hrvatskom političaru dr. Anti Starčeviću i kip “Grupa građana” koji prestavlja građane Osijeka. Na trgu su dvije neorenesansne građevine, palača Normann iz 1890, (zgrada Županijskoga poglavarstva) i Gradska kuća iz 1873.
Klasicistički Dvorac obitelji Pejačević (Retfala) – danas je dio samostan, a drugi dio je privatna bolnička klinika.
Slika 9. Ulica Europske avenije (MJ)
Na trgu bana Josipa Jelačića nalazi se neogotička Kapela Majke Božje Snježne izgrađena 1898. Na trgu je kip jajeta napuklog na dva dijela koji simbolizira „mjesto rođenja“ Osijeka (tu se u rimsko doba nalazio stari grad Mursa, 1.-5. st.).
Donji grad
Donji grad se nalazi istočno od Tvrđe. Značajna je barokna Crkva Preslavnog imena Marijina, izgrađena 1732. U blizini crkve je Kapela sv. Roka, izgrađena 1744. kao zavjet građana koji su preživjeli kugu. Uz kapelu je zavjetni kip Majci Božjoj.
U Donjem gradu nalazi se u potpunosti sačuvana historistička sinagoga u Hrvatskoj, podignuta 1901.- 1903.
Osječke šetnice (promenade) su s jedne i druge strane Drave. Na dijelu dravske promenade između visećeg mosta i Zimske luke nalazi se još jedan simbol Osijeka, veliki secesijski zdenac, dar grofovske obitelji Pejačević gradu Osijeku iz 1903. godine.
Slika 10. Perivoj (MJ)
Osijek ima 11 groblja na kojima se nalaze kapele (katoličke, pravoslavne) i spomenici.
„Žalosna kapelica“, omanja barokna građevina iz 1780. godine, poznata po legendi o „osječkom Romeu i Juliji“. Početkom 18. stoljeća ovdje je, naime, na smrt osuđen mladić zbog krađe koju nije počinio, a što je prešutio da bi zaštitio ugled svoje djevojke.
Mi Hrvati, od stoljeća sedmoga (crtice)…
