TwitterFacebookPinterestGoogle+

I U MOM GRADU VUKOVAR SVIJETLI: Sa svojim razredom u Vukovaru

  • Written by:

Trajni plamen ljubavi u stihu i prozi srednjoškolci i osnovci naše županije šalju gradu heroju na Vuki i ravnokotarskoj heroini

Sa svojim razredom u Vukovaru

Vukovar je istočni grad i hrvatska najveća riječna luka na Dunavu. Danas je poznat kao Grad Heroj jer je proživio i pretrpio mnoge ratne zločine. Nisam mnogo znala o njemu pa mu i nisam pridavala veliku pozornost sve dok ga nisam upoznala.

Čini se kao miran i tih gradić. Okružuju ga polja i ravnice na kojima raste kukuruz. Vozeći se njegovim ulicama, zapazila sam brojne obnovljene građevine, ali i neke na kojima su još uvijek vidljivi ostatci rata.

Smjestili smo se u Memorijalnome centru Domovinskoga rata, prostoru koji je nekad bio vojarna. Tamo smo slušali razna predavanja, a potom posjetili „Groblje tenkova“ i muzeje. Bili smo u Gradskome muzeju, u dvorcu Eltz, te u Muzeju vučedolske kulture. U Muzeju vučedolske kulture naučili smo da je poznata Vučedolska golubica zapravo jarebica, i u njemu smo se divili brojnim keramičkim posudama i odjeći koja potječe još iz kamenoga doba.

Prošli smo i pokraj Puta spasa, kukuruznoga polja koji je za vrijeme rata bio jedini ulaz i izlaz iz Vukovara. Vidjeli smo kupolu uništenoga tenka na Trpinjskoj cesti.

Svojom tužnom, tragičnom pričom pogodili su me Ovčara i Memorijalno groblje žrtava. Potresao me prizor križeva koji je spomen na 938 žrtava . Posebno mi je žao nerođenoga djeteta ubijenoga u majčinom trbuhu i dječaka od šesnaest godina jer je pred njima bio cijeli život. Snažan dojam na mene je ostavila Vukovarska bolnica. Divim se svim liječnicima i medicinskome osoblju koji su pomagali ranjenim i bolesnim vojnicima, ženama i djeci kojih je svakog dana bilo sve više. Pomažući njima, riskirali su svoj život jer su znali da svakoga trenutka na njih može pasti granata. Danas nam te teške dane dočaravaju lutke na ljesovima u bolnici i podrumski zidovi puni vlage. Jedan od najljepših spomenika u Vukovaru meni je križ na ušću Vuke u Dunav.

Simbol grada svakako je Vodotoranj. Poručuje nam da rata nije trebalo biti, da se sve trebalo riješiti na miran način. Nakon svega što je prošao, stoji i dalje uspravno. Podsjeća nas da trebamo biti zahvalni svim braniteljima koji su branili Vukovar i spasili našu domovinu.

Učenica: Antonia Tokić, 8.a
Mentorica: Hrvatka Kuko, učiteljica hrvatskoga jezika
Osnovna škola don Lovre Katića, Solin

Komentari