TwitterFacebookPinterestGoogle+

Prepoznatljive misli Pavla iz Tarza u romanu „Za tračkom nade“, autora Nikole Milanovića

  • Written by:

Hrvatska udruga Benedikt je nakladnik i organizator i svečane promocije romana prvijenca autora Nikole Milanovića, svojeg marnog člana, stamenog vjernika i čovjeka vrijednog poštovanja.

Roman Za tračkom nade je nastajao tijekom godina, objavljen je u nastavcima na portalu Misije u Slobodnoj Dalmaciji, čiji je Nikola suradnik i novinar, potom u print izdanju za obitelj, prijatelje i poklonike Nikolinog pera. Roman je pred nama u svojem punom sjaju, ali ne samo izgledom već sadržajem i porukom. Mislim, da je i pogodak u sridu, jer je početak korizme pravo vrijeme susreta sa (Za) tračkom nade. Vjekovna borba dobra i zla našla je svoje mjesto u ovoj knjizi i dobila odgovor. Citat: „Zlo je parazit na tijelu dobra, poput neke vrste tumora, ili pak njegov defekt, odnosno manjak. On truje sokove dobra. To je kukolj, to je opsjednutost o kojima nam je Isus govorio. Nažalost, o stvarnom postojanju zla i zlih ljudi govori nam svakodnevno iskustvo. Svuda oko nas izbijaju prirodne katastrofe (potresi, vulkani, tsunamiji, poplave…), počinjaju se zlodjela na pojedincima, rasama, narodima i manjinama, izrabljivanje, tiranija, gaženje ljudskih prava i sl. Politika je danas postala sinonim za laž, podvale, varanje i diplomatske trikove. Sjetimo se i našeg Bleiburga, Domovinskog rata! Još uvijek gori plamen rata u Siriji, Iraku, Afganistanu, progon kršćana u Sudanu, Jemenu, Nigeriji…“.

Ovako je razmišljao i pisao o zlu i zloći veliki čovjek, svećenik i znanstvenik , naš sugrađanin, pok. don Živan Bezić. Ja sam sigurna da ne postoji čovjek na kugli zemaljskoj koji nije osjetio zlo na vlastitoj koži. Uostalom, Zli je uporno napastovao i našeg Otkupitelja. Taj isti problem izaziva pažnju i svih religija svijeta. S njim se bave etičari i filozofi. Ova tema bila je često prisutna u objavljenim tekstovima, raznim predavanjima, razgovoru i razmišljanju našeg Nikole, jer on vrlo dobro zna da je postojanje zla problem koji muči čovjeka kroz čitavu povijest ljudskoga roda.

U njegovom romanu ona je temeljna odrednica o kojoj autor progovara drugačijim jezikom nego do sada, jezikom mašte, ali jednako uvjerljiv, razumljiv, pronicljiv, sugestivan iako se ne služi izravno citatima iz Biblije, već čitatelja uvodi u bezkompromisnu dramu intrigantnih okršaja, dijaloga i razmišljajnja glavnih likova, utjelovljenih ratnika pod stijegom vjere i nade i onih drugih i drugačijih u okovima zla. Drugim riječima, na stranicama romana susrećemo suradnike Neba i suradnike pakla. Mi njegovi čitatelji, vođeni lijepim figuativnim izričajem autora, prelazimo čudesnim prostranstvima nepoznatih krajeva i poput istraživača otkrivamo i crtamo u mašti, a vrlo složenu i napetu radnju doživljavamo kao na filmskom platnu. To je mašta koja ima uporište u vjeri, istinitosti Božjih riječi i Njegovih obećanja. Pisac nas vodi kroz scile i haribde, ali našim brodom suvereno kormilari, savršeno poznavajući smjer plovidbe i sve zamke uzburkanoga mora. Pred nama se nižu slike svijeta i naroda, društva i pojedinca u njemu, okrutnost ratova, promašenih ideologija, znanosti koja ponekad zna biti štetna za ljudski rod, razornog i nemoralnog utjecaja medija, krize autoriteta, krize morala, ovisnosti i još puno drugih pitanja, a odgovore primamo slikovitom maštom autora.

Glavni lik romana je mladi Jonas. On i njegovi prijatelji Aretus, Ejnar, Zoras, Petas, Eric,Visoki i meni posebno drag Warin bili su u punoj Pavlovoj opremi u svim okršajima sa zlim Mardukom i njegovom zlokobnom vojskom. Gotovo svaki suradnik u Jonasovom timu je biblijski prepoznatljiv. Otkrivamo ih i prepoznajemo u dobrim namjerama, njihovoj spremnosti na žrtvu bez obzira na vlastitu ugrozu.

Prepoznajemo ih u ljubavi i darivanju drugima, poštivanju prava drugoga, poštenoj raspodijeli dobara, izraženoj dobronamjernosti i sl.

Sigurno ćete se upitati, ima li uopće romantike i na kojoj stranici susresti ljubav, taj začin života, njegovu neraskidivu poveznicu. Nježna i dirljiva romansa Jonasa i Anere zagrijat će naše srce, ako je, putujući mračnim bespućima zlih namjera bezdušnoga Marduka, do sada, bilo hladno i stisnuto.

Ljubav, uz nadu i vjeru, drži na okupu i Jonasove hrabre prijatelje. Ali i plemeniti Jonas ima svoje sumnje i nezadovoljstva, strahove i strepnje koje su ga mučile rušeći njegovu nadu i slabeći mu vjeru. Činilo mu se da je Marduk nesavladiv, jer su njegove pristaše brojnije i ubojito naoružane. No, nebo je saveznički pratilo vjernog Jonasa preko brojnih zagonetnih, ali istovremeno prepoznatljivih pomagača. Kraj romana donosi konačan obračun dobra i zla u punom iskrenom savezništvu s Nebom, jer zlo jedino tako i može biti poraženo. Bez čvrste suradnje Neba teško da ćemo moći nadvladati Zloga. Ne smijemo nikada zaboraviti; zle sile su jako prijetvorne, trude se privući nas u svoje redove obasipajući nas ugodom taštine, samodopadnosti, samodostatnosti, zaslijepljenosti i gluhoće. Trude se uvući nas u tamu potpune propasti, nezasitne pohlepe, gubitka dostojanstva, samokontrole i samopoštovanja. Nezaobilazan je i Pavao iz Tarza u ovom romanu. Znate li zašto? Dok sam oduševljeno čitala roman zaključila sam da je naš autor, slažući četrdeset i dva poglavlja knjige, cijelo vrijeme lukavo kalio i neprobojni štit u obrani dobra oslanjajući se na riječi sv. Pavla iz poslanice Efežnima. Evo Pavlove poruke: Citat :“Zbog toga posegnite za svom opremom Božjom da uzmognete odoljeti u dan zli i održati se kada sve nadvladate. Držite se dakle! Opašite bedra istinom, obucite oklop pravednosti, potpašite noge spremnošću za evanđelje mira! U svemu imajte uza se štit vjere: njime ćete moći ugasiti ognjene strijele Zloga. Uzmite i kacigu spasenja i mač Duha, to jest Riječ Božju“ (Ef. 6,13-17).

Iskrene čestitke našem dragom i poštovanom Nikoli na majstorskom djelu, a vama dragim čitateljima svih uzrasta preporučujem ovo štivo jer njegova nevjerojatna napetost, zanimljiv literarni izričaj i maštovitost okružja odražava, ni više ni manje, nego društvenu i životnu zbilju svijeta i čovjeka u njemu, odnosno svih nas u njemu.

Margita Vučetić, Hrvatska udruga Benedikt

Komentari