TwitterFacebookPinterestGoogle+

HRVATSKA BAŠTINA ̶ Parkovi prirode

Slika 1. Park prirode Telašica i Kornatski otoci (MJ)

Parkovi prirode

Parkovi prirode imaju zaštićeni status s ciljem očuvanja njihova krajobraza i kulturno-povijesnih obilježja. U Hrvatskoj ima 11 parkova prirode. To su: PP Biokovo, PP Kopački rit, PP Lastovsko otočje, PP Lonjsko polje, PP Medvjednica, PP Papuk, PP Telašica, PP Učka, PP Velebit, PP Vransko jezero i PP Žumberak. Hrvatski parkovi prirode odlikuje se ljepotom, očuvanošću i netaknutošću.

PP Lonjsko polje

Jedna od najvećih močvara Europe bogata hrastovim šumama (hrast lužnjak) i šumama poljskoga jasena; površina oko 50.650 ha. U parku je stanište 250 vrsta ptica od kojih su rode najpoznatije (ornitološki rezervati Krapje Đola i Rakita). Selo Čigoč proglašeno je Europskim selom roda. Lonjsko polje jedno je od najvećih mrijestilišta ribe u Europi, a na njegovim pašnjacima borave izvorne pasmine domaćih životinja – posavski konj, podolsko govedo, hrvatski hladnokrvnjak i turopoljska svinja.

Unutar parka nalaze se sela s tradicijskim posavskim drvenim kućama. Zbog očuvane drvene arhitekture selo Krapje proglašeno je selom graditeljske baštine.

 

Slika 2. i 3. Lonjsko polje (MJ)

PP Medvednica

Gorski masiv iznad Zagreba popularno nazvan Sljeme obiluje šumskim bogatstvom, špiljama i dubokim potočnim dolinama. U Parku živi 91 strogo zaštićena biljna vrsta. Unutar parka je 8 šumskih rezervata, dok su tri stabla – Gupčeva lipa u Donjoj Stubici, stara tisa na Šupljaku i stara tisa kod Horvatovih stuba spomenici prirode. Među strogo zaštićenima je i tisa (Taxus baccata). Na Medvednici se mogu vidjeti šume tise i lipe, osobito na lokaciji Krumpirište.

U bogatim šumama: bukve, jele, javora, tise, jasena i hrasta kitnjaka skrivaju se potoci i izvori te bogat biljni i životinjski svijet. Životinjske vrste: srna, divlje svinje, glodavci, lisice, kune, lasice, divlje mačke i druge.

Srednjovjekovni grad Medvedgrad, rudnik Zrinski iz 16. i 17. stoljeća, dvorci Gornja Bistra i Golubovec, Susedgrad, kapelica Majke Božje kraljice Hrvata, špilja Veternica, dio su baštine Parka prirode Medvednica.

U Parku žive 24 vrste šišmiša, a u špilji Veternici stanište je 18 vrsta šišmiša.

Proglašen je parkom prirode 1981., površina parka je 179,4 km2, a najviši vrh je Sljeme – 1035 m.

 PP Papuk

Proglašen je 2007. prvim hrvatskim geoparkom i uvršten je u UNESCO-ovu mrežu geoparkova zbog velike litološke raznolikosti stijena, minerala, fosila, geoloških struktura i tekstura, krških pojava. Najveće gorje u ravničarskoj Slavoniji zaštićeno je zbog izuzetno vrijednih bioloških, geoloških, krajobraznih i kulturno-povijesnih značajki, a obuhvaća skoro cijelo područje planine Papuk i zapadni dio planine Krndije.

Biljke: modra sasa, nježna kockavica, plućna sirištara, grimizni kaćun

Životinje: ivanjski rovaš, močvarni plavac, potočna mrena, bjelovrata muharica, velikouhi šišmiš

Unutar Parka prirode Papuk veći stupanj zaštićenosti imaju:

  • Jankovac – zaštićena park-šuma.
  • Rupnica – geološki spomenik prirode
  • Sekulinačka planina – rezervat šumske vegetacije
  • Stari hrastovi – spomenik prirode
  • Stanište tise – spomenik prirode
  • Pliš – Mališćak – Turjak – Lapjak – specijalni floristički rezervat

 

Proglašen parkom prirode: 1999. Površina je 336 km2, najviši vrh je Papuk –  953 m. Pod šumom je 95% parka.

 

PP Telašćica

Na jugoistočnom dijelu Dugog otoka izmjenjuju se strme obale s pitomim uvalama, šume, polja, vinogradi i maslinici sa surovim dalmatinskim kršem. Dugački uski zaljev u blizini Nacionalnoga parka Kornati često je odredište nautičara zbog sigurne luke, prekrasnog jezera i najviših hrvatskih klifova, koji dosežu i do 180 metara.

Mirna uvala Telašćica jedna je od najsigurnijih i najvećih prirodnih luka na Jadranu, dok s druge strane strmac „Stene“ pokazuje svu surovost mora i divlje dalmatinske prirode. Posve suprotan doživljaj nudi slano jezero „Mir“, u kojem obitava jegulja u narodu zvana „kajman“.

Maleni otočić Taljurić, visok samo tri metra, za nevremena je potpuno pod morem pa na njemu nema vegetacije, a izdaleka izgleda kao ravna ploha. U potopljenoj špilji na Garmenjaku Velom na samo 24 m dubine otkrivena je dubokomorska mesojedna spužva. Ta stanovnica velikih dubina u takvom je plićaku otkrivena još jedino u Francuskoj.

Biljke: dubrovačka zečina, drvenasta mlječika

Životinje: crveni koralj, morski vranac, dobri dupin, orao zmijar, sova ušara, sivi sokol, šišmiš veliki večernjak. Park je utočište za magarce.

Da je područje parka naseljeno od davnina, svjedoče brojni arheološki ostaci poput humaka i ostataka rimske građevine iz prvoga stoljeća. Staro ime Tilagus označava tri (spojena) jezera.

Proglašen je parkom prirode 1988. Površina parka je 70,5 km2.

Slika 4. Telašica (MJ)

 

 PP Žumberak

Park prirode Žumberak – Samoborsko gorje poznat je po dobro očuvanim šumama, potocima, slapovima, brdskim obroncima prekrivenim vinogradima, pašnjacima te tradicionalnim seoskim imanjima. Proglašen je parkom prirode1999. Površina: 333 kmNajviši vrh: Sveta Gera, 1178 m.

Na području Parka zabilježeno je 337 izvora, 260 vodotoka i 164 lokve, a ljepotom privlači Sopotski slap na izvorišnom dijelu Kupčine te slap Brisalo i Vranjački slap na Slapnici. Tradicionalni način života i običaji u malim naseljima skladno su stopljeni s očuvanom ljepotom prirode, o čemu između ostalog svjedoče i nepregledni vinogradi Plešivice i njezina vrhunska vina.

Posebno su zaštićeni: Slapnica kod Krašića, Japetić, Okić Grad s okolicom.

Stanište je medvjeda, vukova, 11 vrsta šišmiša, 110 vrsta ptica te brojnih endemskih špiljskih organizama. Na travnjacima je mnogo biljnih vrsta.

Žumberak je bio i ostao sjedište grkokatolika u Hrvatskoj. Crkve su nastale u 18. stoljeću.

 

PP Učka

Park prirode Učka obuhvaća istoimenu planinu i dio masiva Ćićarije, a proteže se duž zapadne obale Kvarnerskoga zaljeva, na jednoj od najsjevernijih točaka Mediterana. Zbog blizine mora Učka ima specifičnu mikroklimu i razvijenu bujnu šumsku vegetaciju.

Učka je poznata po raznolikosti staništa te biljnih i životinjskih vrsta koje na njoj obitavaju. Flora Parka broji oko 1300 različitih vrsta te oko 100 gnjezdarica. Mogu se vidjeti bjeloglavi sup, suri orao, podzemni kornjaš – Božičevićev filtrator, crni daždevnjak i drugi.

Na području Parka postoji veliki broj endema i zakonom zaštićenih vrsta. Među ostalima u Parku obitava 30-ak vrsta orhideja, učkarski zvončić, justinov zvončić, istarski žabnjak, pitomi kesten – marun i drugi.

Ostatci naselja pokazuju na višetisećljetnu naseljenost na području današnjega parka prirode. I danas se živi u selima Brest (pod Učkom na 708 metara nadmorske visine), Brgudac i drugima.

 

Godine 1911. izgrađena je na Vojaku kula – vidikovac koja je danas svojevrsni simbol Parka, zbog veličanstvenog pogleda od 360 stupnjeva. U kanjonu Vela draga, geomorfološkom spomeniku prirode, su 62 uređena penjačka smjera. Površina Parka je 160 km2.

 

PP Vransko jezero

Vransko jezero najveće je jezero u Hrvatskoj, a ime parka dolazi od srednjovjekovnog grada Vrane, sjedišta hrvatskog bana, benediktinaca i vitezova templara. Područje obiluje kulturološkim i povijesnim znamenitostima dvije tisuće godina prije Krista. Zbog svoga smještaja u blizini mora, obiluje i morskim i slatkovodnim ribama. Njegovoj raznovrsnosti pridonose i ptice jer je Vransko jezero veliko ornitološko područje Europe. Vransko jezero nalazi se na listi važnih europskih i svjetskih ornitoloških rezervata. U rezervatu ima 256 vrsta ptica od kojih su 102 gnjezdarice – mali vranac, čaplja danguba. U jezeru obitava 18 vrsta riba – jegulja, šaran, som, štuka i druge. Oko 700 vrta biljaka raste unutar parka, od kojih su 1/3 močvarne i vodene biljke.

Vransko jezero proglašeno je parkom prirode 1999. godine, a površina parka je 57 km2.

 

PP Lastovsko otočje

Lastovsko otočje odlikuje se bioraznolikošću: gustim šumama, plodnim poljima, lokvama, strmim obalama, špiljama te rijetkim biljnim i morskim vrstama. Lastovsko otočje obuhvaća 44 otoka, otočića, hridi i grebena od kojih su najveći Lastovo i otok Sušac te otočne skupine Lastovnjaci i Vrhovnjaci.

Biljke: bjeličasta gromotulja, trava trsovez, stenoendem dalmatinski kozlinac, sušačka vrzina

Životinje: rakovi – kolonije jastoga, hlapovi, kuke, rakovice, puževi – tritonova truba, prugasta mitra i puž bačvaš, nekoliko vrsta dupina i kornjača.

Proglašeno parkom prirode 2006. godine; ima površinu od 53 km2 kopnene i 143 km2 morske površine.

Slika 5. i 6. Lastovsko otočje (MJ)

 

PP Kopački rit

Kopački rit je poplavno područje nastalo djelovanjem dviju velikih rijeka, Dunava i Drave. Prostire se sjeverno od rijeke Drave od ušća Drave u Dunav te uzvodno Dunavom na njegovoj lijevoj i desnoj obali do nekadašnjeg pristaništa Kazuk. Istočna granica Parka prirode utvrđena je Državnom granicom prema Republici Srbiji. Sjeverno, južno i zapadno od Parka prirode, nalaze se značajne poplavne površine koje se protežu do Batine na sjeveru, Bijelog Brda na jugu i Donjeg Miholjca na zapadu. Površina parka je 177 km2 . Utemeljen je 1976. godine. Specijalni zoološki rezervat obuhvaća 8.000 ha (80 km2).

Ime je dobio prema istoimenom selu koje se nalazi na rubu parka, od mađ. “kopacs” = kopča i “rét” = močvarna livada.

Kopački rit je jedna od najvećih fluvijalno-močvarnih nizina u Europi. Ovo područje tijekom godine značajno mijenja svoj izgled, ovisno o intenzitetu plavljenja, pretežno iz Dunava te mnogo manje iz Drave. Najveće je rastilište i mrijestilište slatkovodne ribe u Podunavlju i najvažniji ornitološki rezervat u Hrvatskoj. U njemu se svake godine gnijezdi oko 140 vrsta ptica, a velika bioraznolikost od 2000 bioloških vrsta odraz je bogate flore i faune parka. Dijelovi kopna i ritskih voda čine vrlo složen mozaik, a njihov oblik i funkcija u datom trenutku ovise o količini nadošle vode. Kanali su veza između toka Dunava i Drave, a postoji i splet kanala koji čine vodene veze unutar rita.

U parku se nalaze dva veća jezera, Kopačko jezero te jezero Sakadaš koji su jedine stalne površine pod vodom.

Slika 7. Kopački rit (MJ)

Rit je godišnje poplavljen u prosjeku 99 dana, dok je čitava površina pod vodom prosječno 32 dana.

Zbog specifičnog mikroreljefa i neprestanog plavljenja, na području Kopačkog rita razvijaju se različiti tipovi vegetacije. S jedne strane to su različiti tipovi šuma, a s druge strane močvarna i vodena vegetacija, dok je uz veću koncentraciju divljači i antropogeni utjecaj vezana nitrofilna i travnjačka vegetacija. Od šumskih zajednica najveće površine u ritu prekriva šuma bijele vrbe. Također nalaze se šume crne topole, hrastove šume, šume graba i druge.

Najveće vodene površine unutar rita pokriva vodena i močvarna vegetacija s mnogobrojnim zajednicama. Miješaju se zajednice vodenih leća, zajednice mrijesnjaka, zajednica krocnja i lokvanja. Najveće površine zauzima zajednica plavuna, a uz rubove jezera nalaze se zajednice visokih šaševa. Sveukupno, četrdesetak biljnih zajednica i preko tri stotine flornih vrsta govori o velikoj vegetacijskoj raznolikosti Kopačkog rita.

Fauna

Autohtona flora i vegetacija Kopačkog rita pružaju povoljne životne uvjete raznovrsnim predstavnicima beskralježnjaka. Do danas je utvrđeno više od 400 vrsta beskralježnjaka između kojih je i nova forma školjkaša – Unio tumidus kopaciensis. Zabilježene su 44 vrste riba, ističu se: šaran, štuka, som i smuđ.

U parku žive i mnoge vrste sisavaca: obični jelen, obične srne, divlja svinja, divlja mačka, obični jazavac i dr.

Osnovnu ekološku prepoznatljivost Kopačkog rita čini fauna ptica. Zabilježeno je čak 285 vrsta ptica, od kojih se 141 vrsta redovno ili povremeno gnijezdi u ritu. Posebno su zanimljive one vrste ptica koje se gnijezde u velikim kolonijama – čaplje, obični galeb, bjelobrada čigra, veliki vranac i druge. Na području Kopačkog rita gnijezdi i preko 20 pari orla štekavca, vrste koja je ugrožena u svjetskim razmjerima. A od ostalih ugroženih europskih vrsta redovito gnijezdi 5 pari crnih roda, 4 do 5 pari stepskog sokola, 40 parova bijelih čapljica te oko 100 pari divljih gusaka. U Kopačkokom ritu gnijezdi i više stotina parova patke njorke, koja također spada u ugrožene vrste.

Godine 1993. Kopački rit je proglašen međunarodno značajnim močvarnim područjem. Zaštićen je Ramsarskom konvencijom. Osim na Ramsarskoj, Kopački rit je i na listi programa IBAs (Important Bird Areas).

Crtice o parku prirode Biokovo i Velebit napisane su posebno.

Izvor: brošura-parkovi-hrvatske, JU PP Kopački rit, Wikipedija – Hrvatski nacionalni parkovi i parkovi prirode, turističke brošure

Mi Hrvati, od stoljeća sedmoga (crtica)…

Komentari