Dan državnosti Republike Hrvatske

Početak Hrvatske državnosti

Treba se podsjetiti da hrvatska državnost započinje u 9 stoljeću. Dan 7. lipnja 879. godine može se smatrati datumom početka hrvatske državnosti jer papino pismo datira od tog datuma. Naime 21. svibnja 879. godine na „Blagdan Uzašašća“ papa Ivan VIII je blagoslovio kneza Branimira kao vladara Hrvatske, a na dan 7. lipnja je stiglo papino pismo pa se taj datum može smatrati datumom prvog priznanja samostalnosti Hrvatske. Dan 7. lipnja danas se slavi kao dan hrvatske diplomacije.

 

Slika1. Arheološko nalazište u Biskupiji kraj Knina (MJ)

 

Kraljevina Hrvatska (Regnum Croatiae) od 925. do 1102. godine

Nakon pobjede kneza Tomislava nad Mađarima ujedinjuje se Dalmatinska i Panonska kneževina i nastaje hrvatsko kraljevstvo. Hrvatski kraljevi (925. – 1102.) bili su: Tomislav, Trpimir II., Krešimir I., Mislav, Mihajlo Krešimir II., Stjepan Držislav, Svetoslav Suronja, Krešimir III., Stjepan I., Petar Krešimir IV., Dmitar Zvonimir, Stjepan II. i Petar Snačić (Svačić).

Slika 2. Spomen ploča kralju Tomislavu u Solinu (MJ)

Hrvatski kralj Tomislav je ujedinio hrvatske teritorije i bio okrunjen 925. godine.

Za vladavine Petra Krešimira IV. (1058. – 1074.) Hrvatska je teritorijalno bila najveća. Obuhvaćala je Slavoniju, Srijem, čitavu Bosnu, Zapadnu Hercegovinu, Dalmaciju, sve otoke osim Korčule, Mljeta i Lastova, Liku, Gorski kotar i istočnu Istru. Krešimir IV. je osnovao grad Šibenik.

Slika 3. Karta Hrvatske u vrijeme kralja Krešimira IV.

Dana 8. listopada 1075. godine u Solinu je okrunjen kralj Zvonimir (1074. – 1088.). Krunu mu je poslao papa Grgur VII., što je bila potvrda Kraljevine Hrvatske kao samostalne države. Zvonimir je svoju prijestolnicu preselio u Knin (“Kraljevski grad Knin”, jer su u Kninu povremeno stolovali hrvatski vladari). Ujedinio je dalmatinske gradove te Panonsku i Dalmatinsku Hrvatsku.

Posljednji hrvatski kralj bio je Petar Svačić (1093. – 1097.). Godine 1097. u Hrvatsku prodire Koloman (1095. – 1116.) koji pobjeđuje hrvatsku vojsku na planini Gvozd. Na planini je poginuo i kralj Petar Svačić pa se planina u spomen na njega zove i Petrova gora. Koloman je uspješno prodro do mora, zauzeo Biograd 1098. i priznao Mlečanima posjede na hrvatskom primorju. Nakon pogibije kralja Petra Svačića 1097. i ulaskom u personalnu uniju s Ugarskom 1102., Hrvatska gubi samostalnost.

Koloman se 1102. godine nagodio s najistaknutijim hrvatskim velikašima i postao hrvatsko-ugarski kralj. Stvorena je personalna unija s Ugarskom (Kraljevina Hrvatska i Kraljevina Ugarska s jednim kraljem). Koloman je priznao poseban sabor za hrvatske državne poslove, velikašima nesmetano uživanje njihovih posjeda i oslobađanje od daća. Za hrvatskog kralja okrunio se u Biogradu na Moru.

Prema toj nagodbi, koja je poznata pod nazivom Pacta Conventa, Hrvatska i Ugarska ostale su posebne države koje u državnu zajednicu veže kraljeva osoba. Jedinstvo i državna posebnost očitovala se u osobi bana, odnosno hercega kao kraljevskog namjesnika, u posebnom saboru, posebnom poreznom sustavu, novcu i vojsci.

Hrvatska je 1102. izgubila svoju potpunu državnu neovisnost, izgubila je svoj međunarodni identitet, što je negativno utjecalo na njen daljnji razvoj i napredak.

 

Slika 4. Karta Hrvatske u drugoj polovici XIV. stoljeća

 

Od 1527. Kraljevina Hrvatska i Kraljevina Ugarska prihvaćaju za kralja vladare iz dinastije Habsburgovaca koji su vladali do 1918. godine.

Slika 5. Zastava Trojedne kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije

 

Osvajači su rušili hrvatske crkve, zatirali groblja, rušili gradove, zatirali arheološke spomenike, uništavali i otuđivali kulturna dobra, ubijali i tjerali hrvatsko stanovništva s njihovih ognjišta ali Hrvati su ipak opstali na svojim ognjištima uz Božju pomoć.

Slika 6. Hrvatski grb iz 1883. godine

 

Nakon stoljetnih borbi za opstojnost Hrvatska je obnovila svoju samostalnost 1990. godine. Neprijatelji Hrvatske i danas rovare protiv naše zemlje, vode specijalni rat na svim poljima (diplomatskom, gospodarskom, medijskom, kulturnom, vjerskom i športskom).

Slika 7. Karta Hrvatske iz 1883. godine

 

Nakon što se 93,2 posto stanovnika Hrvatske na referendum izjasnilo za hrvatsku državnu samostalnost formiran je 30. svibnja 1990. godine novi saziv Hrvatskoga sabora (višestranački). Hrvatski sabor je 25. lipnja 1991. izglasao Ustavnu odluku o suverenosti i samostalnosti RH, kojom se utvrđuje pokretanje postupka razdruživanja od ostalih jugoslavenskih republika. Brijunskom je deklaracijom od 7. srpnja 1991. utvrđen tromjesečni moratorij na primjenu Ustavne odluke. Nakon isteka tromjesečnog moratorija, 8. listopada 1991. Republika Hrvatska raskida sve državno-pravne veze s ostalim republikama SFRJ i tako postaje samostalna i neovisna država.

U znak sjećanja na formiranje prvog višestranačkog sabora 30. svibnja slavio se kao Dan državnosti do 2002. godine. Višestranački sabor označio je prestanak komunističke diktature u formalno-pravnom pogledu. Novi saziv Hrvatskoga sabora donio je niz odluka važnih za osamostaljenje Republike Hrvatske. U spomen na formiranje višestranačkoga sabora i prestanak (formalno-pravno) komunističke diktature dan 30. svibnja ušeo je u memoriju hrvatskoga naroda u Hrvatskoj i Hrvata u iseljeništvu.

Nakon izbora krajem 1999. godine na vlast u RH došla je koalicija SDP-a i HSLS-a koja je promijenila dan obilježavanja Dana državnosti na 25. lipnja. Treba navesti činjenicu da je SDP razoružao Hrvatsku jer je dao (23. svibnja 1990.) oružje teritorijalne obrane Jugoslavenskoj narodnoj armiji. Također je bio protiv samostalne države Hrvatske (nije glasao za neovisnost RH, prije glasanja zastupnici SDP-a napustili su Sabor. SDP je tražio novo udruživanje u neku novu jugoslavensku zajednicu, kao da 70 godina jugoslavenskog (srbijanskog) terora nije bilo dovoljno.

Promjena dana obilježavanja Dana državnosti bio je protunarodni potez kojim se željelo izbrisati sjećanje hrvatskoga naroda na prvi saziv višestranačkoga sabora u RH. Komunisti i smušenjaci iz HSLS-a su napravili zbrku po pitanju Dana državnosti. Narod je bio protiv promjene dana obilježavanja pa je 2019. godine odlučeno da se Dan državnosti ponovno obilježava na dan 30. svibnja.

Slika 8. Karta Austro-Ugarske Monarhije (1867. – 1918.)

Višestranački Hrvatski sabor konstituiran 30. svibnja 1990. godine donio je niz odluka važnih za osamostaljenje RH (najvažnije su: Ustavnu odluku o suverenosti i samostalnosti RH, novi Ustav (takozvani Božićni ustav) i Odluku o raskidu državnopravnih sveza s ostalim republikama i pokrajinama SFRJ). Legalni postupak osamostaljenja nije se mogao provesti bez odluka Sabora i zbog toga je 30. svibnja važan datum u memoriji hrvatskoga naroda.

Sretan vam 30. svibnja, Dan državnosti Republike Hrvatske!

Dr. Marko Jukić (HUB)

 

Skip to content